IZVJEŠĆE PREDSJEDNIKA REPUBLIKE - 1.DIO

ZAGREB, 20. siječnja (Hina) - Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman podnio je danas na zajedničkoj sjednici oba Doma Hrvatskoga državnog Sabora Izvješće o stanju hrvatske države i nacije u 1998. godini.#L# Tekst izvješća: "Štovani predsjedavajući Hrvatskoga državnog sabora, Štovana predsjednice Županijskog doma, Dame i gospodo, zastupnici oba Doma Hrvatskoga državnog sabora, Štovani članovi hrvatske Vlade, i svi predstavnici izvršne i sudbene vlasti, Cijenjeni gosti, uzvanici i svi nazočnici! Štovani hrvatski građani! I. UVOD U prošloj 1998. godini ostvarili smo napokon punu suverenost nad čitavim, međunarodno priznatim, državnim teritorijem. Time je ostvaren najbitniji cilj državne politike, te podignut ugled i ojačan vanjskopolitički položaj Hrvatske. Djelatnom politikom mira i suradnje, a posebno potpisivanjem Sporazuma o posebnim odnosima između Hrvatske i Federacije BiH, Hrvatska se dokazala kao najvažniji čimbenik mira u ovom dijelu Europe. Sporazum o posebnim odnosima povijesni je događaj, koji je označio konačnu potvrdu dalekovidnosti i realnosti hrvatske politike prema krizi u BiH. Tim sporazumom osigurana su prava i opstojnost hrvatskog naroda u BiH, a također zaštita strateških interesa hrvatske države, s obzirom na granice južne Hrvatske. Prošlu godinu posebno je obilježio drugi posjet Hrvatskoj Svetog Oca pape Ivana Pavla II. Beatifikacija mučenika komunističkog režima kardinala Stepinca priznanje je Katoličkoj crkvi, a poruka Svetog Oca znači i potporu čitavom hrvatskom narodu i njegovoj demokratskoj državi. Stoga je Papin posjet od dalekosežnog povijesnog značenja. On je ujedno i snažan poticaj demokratskom razvitku hrvatskog društva na načelima kršćanskih moralnih vrednota, ali također i vidan znak važnosti i ugleda Hrvatske u današnjem svijetu. U okviru opće ocjene prošle godine, od najveće je važnosti činjenica održanja društveno-političke i gospodarske stabilnosti. I to usprkos tomu što smo još uvijek opterećeni svim posljedicama bivšeg sustava, agresije i okupacije, osobito golemim izdacima za obnovu i zbrinjavanje stradalnika Domovinskog rata. A sve je to trebalo rješavati u uvjetima izgradnje sveukupnog državnog ustroja, zamršenih i golemih problema pretvorbe bivšeg socijalističkog sustava u sustav slobodnog tržišta, a i nesklonih međunarodnih okolnosti. I u protekloj godini postigli smo dalje neprijeporne rezultate u očuvanju gospodarske i društvene stabilnosti. Ti rezultati ogledaju se u nastavku gospodarskog rasta, porastu izvoza, postizanju uravnoteženog proračuna i snažnom zamahu obnove u ratu stradalih područja. Ali istodobno, hrvatsko je gospodarstvo suočeno s nizom problema: nedovoljna proizvodnja i izvoz, deficit na tekućem računu bilanca plaćanja, previsoka razina nelikvidnosti, krizne pojave u financijsko-bankovnom sustavu, visoka razina registrirane nezaposlenosti. Istodobno, izbijanje svjetske gospodarske krize također utječe negativno na rješavanje naših problema. U prošloj je godini doduše osiguran rast mirovina i plaća, što ostaje trajna zadaća državne vlasti, ali i sveukupnog društva, radi povećanja životnog standarda zaposlenih i umirovljenika, odnosno čitavog stanovništva. II. VANJSKA POLITIKA I MEĐUNARODNI POLOŽAJ HRVATSKE Kad je riječ o međunarodnim prilikama, godina 1998. ostat će zabilježena po određenim naporima za osiguranje svjetskog mira, ali i po prisutnosti starih pa i novih pojava kriza i sukoba. U našem dijelu Europe, osim još uvijek neriješene krize u Bosni i Hercegovini, suočeni smo i s novim sukobom na Kosovu. Time je stvoreno novo žarište nestabilnosti, na nama susjednom jugoistoku Europe, na kojem se ponovno javljaju međunarodni čimbenici s njihovim suprotstavljenim interesima i pogledima. Odnos nekih međunarodnih čimbenika prema Hrvatskoj i dalje je višeznačan. Uz načelno priznanje naše unutarnje stabilnosti, i naše konstruktivne međunarodne uloge, taj odnos označavali su i kojekakvi neosnovani, pa i neodmjereni, pritisci. Oni su se očitovali u pokušajima krojenja i nametanja izbornih rezultata u BiH, u obnavljanju manipuliranja zločinima iz NDH, u političkoj instrumentalizaciji Međunarodnoga kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u Haagu, u bezrazložnom ponavljanju zahtjeva o demokratskim i medijskim slobodama, ili inzistiranju na prioritetnoj važnosti Sporazuma o Pločama - sve do nedavnog stvaranja incidentnog stanja na dijelu granice prema BiH. U svezi s ovim, treba spomenuti i to, da u stanovitim, utjecajnim europskim i američkim, krugovima ustraju na programu regionalne balkanske integracije. Da bi to zapravo značilo obnavljanje bivše Jugoslavije bez Slovenije a s Albanijom, a trebalo bi postići pod svaku cijenu, primjenom svih mogućih sredstava, osobito promjenom izbornih zakona i medija, o čemu otvoreno pišu i čak tiskaju luksuzne zemljovide u Atlasu za XXI. st. U takvim okolnostima, možemo biti zadovoljni postignutim: učvrstili smo položaj stabilnog člana međunarodne zajednice. Samo sedam godina od proglašenja nezavisnosti i tri godine nakon svladavanja agresije, Hrvatska je postala čimbenikom, koji djelatno pridonosi rješavanju problema radi postizanja stabilnosti u svojem području. U prošloj godini uspješno je okončana nazočnost mirovnih misija na tlu Hrvatske (15. siječnja mandata UNTAES-a, i 15. listopada Potporne skupine civilne policije UN-a). Time je nepovratno završeno razdoblje upitnosti teritorijalne cjelovitosti Hrvatske, koja je zahvaljujući vojnim pobjedama i diplomatskim uspjesima, te općoj razboritoj politici, na zemljovidu svijeta ucrtana kao nezavisna, suverena i demokratska država. Od presudnog je, pa i povijesnog, značenja potpisivanje Sporazuma o posebnim odnosima s Federacijom BiH, a od važnosti je i uspostavljanje Vijeća za suradnju s BiH. Tim su sporazumima uređene političko-pravne osnove odnosa s Federacijom i Bosnom i Hercegovinom. Njima je zadan okvir trajnog rješavanja svih bitnih pitanja međusobnih odnosa, prije svega za opstojnost i jednakopravnost hrvatskog naroda u Federaciji, za zaštitu nacionalnih interesa hrvatske države, te za uspostavu trajne suradnje na osnovama Washingtonskih i Daytonskih sporazuma. Prošlogodišnji drugi pastoralni i državni posjet Svetog Oca Hrvatskoj, te poruke koje je Papa tada uputio katoličkoj javnosti, ali i hrvatskom narodu i vlasti, ohrabrenje su da ustrajemo na svom putu jačanja mira, pravde, pomirbe i demokracije. Papin povijesni posjet snažan je poticaj da u izgradnji Hrvatske ustrajemo na načelima i vrednotama katoličanstva, koje je svojim životom i mučeničkom smrću posvjedočio i hrvatski blaženik kardinal Stepinac. Sa zadovoljstvom ističemo da je Hrvatska sa Svetom Stolicom riješila sva otvorena i naslijeđena pitanja međusobnih odnosa, potpisivanjem i potvrdom četiriju ugovora, koja Sveta Stolica smatra uzorom i za odnose s drugim zemljama. U odnosima sa susjednim državama bilježimo stalan napredak i plodotvoran razvitak gospodarske i druge suradnje, ali i zastoj u otklanjanju nekih problema. U odnosima sa Slovenijom još ima neriješenih pitanja: utvrđivanje međudržavne kopnene i morske granice, problem NE Krško, isplata štediša Ljubljanske banke. Rješenja su, nadamo se, blizu, što će hrvatsko-slovenskim dobrosusjedskim odnosima dati dodatni poticaj. U odnosima s Jugoslavijom osim napretka u normalizaciji, postoje neriješeni problemi, osobito sukcesije i Prevlake. Problem Prevlake Beograd posve neosnovano ističe kao "teritorijalni", izbjegavajući stvarne pregovore. Slično je i s nespremnošću Beograda da se hrvatskoj manjini pruži onakva ugovorna zaštita kakvu uživa srpska manjina u našoj zemlji. Hrvatska je u prošloj godini uspješno predsjedavala Srednjoeuropskom inicijativom. U tome je hrvatska diplomacija pokazala političku zrelost i organizacijske sposobnosti, a novim inicijativama potaknula je i suradnju SEI s Europskom unijom. Predstavnici naše zemlje uključuju se u misije OESS, prate izbore i bivaju birani na odgovorne dužnosti u UN i Vijeće Europe. Moji državni, službeni i radni posjeti i razgovori s državnicima Italije, Turske, Portugala, Grčke i Ruske Federacije, te brojni susreti predsjednika Vlade i pojedinih ministara, unaprijedili su odnose i proširili krug zemalja koje s Hrvatskom žele jačati suradnju. Posjeti bivšeg predsjednika Italije Francesca Cossige, bivše predsjednice Vlade Ujedinjenog Kraljevstva barunice Thatcher, bivšeg njemačkog ministra vanjskih poslova Genschera i austrijskog Mocka, i dr., kojima trajno ostajemo zahvalni na prijateljstvu i potpori u kritičnim trenucima borbe za nezavisnost i međunarodno priznanje, potvrdili su privrženost mnogih uglednih svjetskih političara Hrvatskoj. Ipak, unatoč svim navedenim postignućima, nismo ostvarili željeni napredak u odnosima s Europskom unijom i NATO savezom, što ostaje strateškim odrednicama hrvatske vanjske politike. Uzroci su takvog stanja u neosnovanom zamjeranju tobože nedostatnog ispunjavanja preuzetih međunarodnih obveza. A riječ je zapravo o raznorodnim međunarodnim pritiscima, kojima se želi izmijeniti političko stanje u Hrvatskoj, ne bi li je prisilili na ponovno vraćanje u za nas neprihvatljive međudržavne integracije na Balkan u okvirima tzv. regionalnog pristupa. Hrvatska ostaje dosljedna u svojoj politici da kao demokratska zemlja bude konstruktivan čimbenik u osiguranju mira i stabilnosti međunarodnog poretka. Od međunarodne zajednice Hrvatska očekuje da prihvati potrebu i obostranu svrhovitost našeg uključivanja u Partnerstvo za mir, i odmrzavanje potpisanog PHARE programa, te sklapanje Sporazuma o suradnji s EU i o primanju u Svjetsku trgovinsku organizaciju. U narednim mjesecima pridajemo veliku važnost radu hrvatsko- američkih skupina za provedbu Daytonskih sporazuma, te za naše uključenje u Partnerstvo za mir. Nadamo se i jačanju dijaloga s EU, pod predsjedanjem Njemačke, te jačem međunarodnom sudjelovanju u ostvarenju brojnih projekata obnove, predočenih na nedavno završenoj Konferenciji o obnovi i razvitku. Pred nama su i neodložne zadaće za provedbu Sporazuma o posebnim odnosima između Hrvatske i Federacije BiH, što je od velikog političkog i gospodarskog značenja. Vrijeme je da se pitanje Prevlake konačno skine s dnevnog reda u okviru izmijenjenog mandata UNMOP-a, te otvore granični prijelazi na Debelom brijegu i Konfinu, a time postigne dalja normalizacija s Jugoslavijom (Srbijom i Crnom Gorom). Ukupni demokratski razvitak Hrvatske, i stabilnost njezina poretka, stvara pretpostavke da se ove godine okonča Misija OESS, čime bi se bez ikakvog rizika i posljedica po stabilnost ovog dijela Europe uključili u uobičajeni međunarodni sustav. Hrvatska u ovoj godini može odlučnije i u međunarodnim odnosima naznačiti svoje mirnodopsko razdoblje. S jasnim strateškim ciljevima, svjesni visoke cijene koju smo platili za stvaranje državne nezavisnosti, gradit ćemo svoj međunarodni položaj kao srednjoeuropska i sredozemna zemlja, jačati sveze s euro- atlantskim integracijama, osobito s ključnim zemljama - SAD-om, Njemačkom, Francuskom, Velikom Britanijom, Italijom, Austrijom, te s Ruskom Federacijom, Kinom, Izraelom. Posebnu pozornost moramo posvetiti razvijanju odnosa s onim zemljama u kojima živi brojna hrvatska zajednica, te osobito rješavanju svih otvorenih pitanja u odnosima sa susjednim zemljama. Očekujemo da će i bitni čimbenici međunarodne zajednice s više pozornosti uvažavati konstruktivna nastojanja Hrvatske u učvršćivanju mira i međunarodnog poretka. III. UNUTARNJA POLITIKA, DEMOKRATSKI POREDAK I NACIONALNA SIGURNOST 1. Ostvarivanje demokratskog sustava državne vlasti Tijekom protekle godine sva tijela hrvatske državne vlasti djelovala su sukladno svojim ustavnim i zakonskim ovlastima. Osiguravajući, kao i prethodnih godina, jednako djelotvorno hrvatsku slobodu i državni suverenitet, hrvatska državna vlast bila je i protekle godine suočena s mnogim izazovima. Kako sam to i zatražio u prošlogodišnjem Izvješću, jedna od temeljnih zadaća svih tijela hrvatske državne vlasti bila je poticanje daljeg razvitka hrvatske demokracije i građanskog društva socijalne pravde. Valjalo je u novim, potpuno mirnodopskim uvjetima unaprijediti vladavinu prava. A to će reći: djelovati na ozbiljenju pravnog poretka, koji osigurava poštivanje ljudskih prava, i unutar kojeg su svi jednako podvrgnuti istom načelu ustavnosti i zakonitosti. S obzirom na breme jugokomunističkog naslijeđa, na obrambeni rat za slobodu, opstojnost i nezavisnost hrvatskog naroda i države, te s obzirom na sve teškoće prijelaznog razdoblja, ne samo prošle godine, negoli i za sve vrijeme od 1990. pa do danas, primjetan je neprestani, postupni ali i sve brži napredak, u primjeni i zaštiti Ustavom zajamčenih ljudskih prava i hrvatske demokracije u cjelini. No unatoč tome, današnjim stanjem u nekim važnim područjima ne možemo biti potpuno zadovoljni. Opravdano nezadovoljstvo hrvatskih građana izazivaju činjenice da se negativne pojavnosti, na koje sam već nekoliko puta javno upozoravao, ne uklanjaju dovoljno brzo i odlučno. To se u prvom redu odnosi na birokratizam, samovolju i svakovrsne nezakonitosti i zloporabe obnašatelja vlasti, a također i onih iz javnih djelatnosti. Prisutne su, također, pojave ne samo kršenja pojedinih ljudskih prava građana, već i pravnih interesa države, i to kako izravnim kriminalnim radnjama, tako i prisvajanjem privilegija. Osobito su opasne različite pojave korupcije i gospodarskog kriminala, koje se protekle godine nisu smanjile. Brže uklanjanje svih negativnih, protuzakonitih i nemoralnih pojavnosti i njihovih posljedica, o uzrocima kojih sam također već više puta govorio, osobito sprečava sporost i neučinkovitost u radu mnogih tijela državne uprave i lokalne samouprave, i navlastito sudbenih vlasti. Prošlo je vrijeme upozoravanja na ove pojavnosti, jer su one, danas, osobito opasne za normalni razvitak hrvatskoga građanskog društva, pa i sigurnost hrvatske države. Posljednji je trenutak, gospodo, da svim zloporabama kažemo dosta, te da odlučno i odmah učinimo za njihovo uklanjanje sve ono što od nas očekuju i zahtijevaju hrvatski građani i najviši nacionalno- državni interesi. To je obveza i najviša dužnost svih nas, hrvatskih dužnosnika, u službi hrvatskog naroda, ali i svih hrvatskih građana. Još jednom moram podsjetiti, sve one koji to nažalost odveć olako zaboravljaju, da je ovu, demokratsku, nezavisnu i suverenu hrvatsku državu stvorio i obranio hrvatski narod za sebe i za sve hrvatske građane. Hrvatska državna vlast stoga mora, doista, biti u pravom smislu narodna, koja postoji radi svoga naroda, i koja obavlja svoju dužnosst na dobrobit cjeline naroda, i svih građana, a ne pojedinih skupina i pojedinaca. Budite sigurni da ću osobno, kao hrvatski državni poglavar, u okviru svojih ustavnih ovlasti učiniti, uz pomoć svih demokratskih snaga, sve što mogu, kako bi Hrvatska što prije, i u najvišem obliku postala takvom državom. Istina je, da je i protekle godine hrvatska državna vlast nastojala razvijati pravni i politički sustav - od zakona do zbilje - u smislu ostvarivanja onih ciljeva što proizlaze iz temeljnih hrvatskih društvenih i nacionalno-državnih interesa. A ti interesi danas traže veći sklad između građana i nacije, te hrvatske države i međunarodne zajednice. Oni, također, traže poticanje i unaprjeđenje sklada između posebnih interesa i slobode pojedinaca, i pojedinih društvenih skupina, s državom. Riječ je o razvijanju hrvatskoga građanskog društva, na osnovama istinske demokracije, s nezamjenjivom ulogom države, kao pomiritelja različitih demokratski izraženih posebnih interesa, u postupku oblikovanja hrvatskih nacionalnih probitaka. Hrvatski nacionalni interes pretpostavlja suzbijanje svakog društvenog i državnog egoizma, ili nametanja posebnih interesa, koji se najčešće ostvaruju na štetu slabijih. Hrvatski nacionalni interes danas traži interesno zajedništvo, svih sastavnica čitavoga hrvatskog naroda, jer samo tako sva različitost hrvatskoga građanskog društva može naći zajednički demokratski put prihvatljiv za odgovornu većinu. Pri tom valja imati na umu da nema pune zaštite osobnih i političkih prava, pa ni oživotvorenja pune demokracije, bez istodobnog ozbiljenja socijalnih i gospodarskih prava, odnosno socijalne pravde za sve hrvatske ljude. 2. Pravosuđe Hrvatski pravni sustav, koji se temelji kako na zapadnoeuropskim pravnim zasadama, tako i na hrvatskome povijesnom pravnom naslijeđu (Vinodolski zakonik, poljički, korčulanski, istarski statut, itd.), ubrzano se od 1990. godine vraća svom izvornom uzoru, prihvaćajući istodobno najviše europske i svjetske standarde. Na toj crti Hrvatski državni sabor donio je niz novih, sadržajno bitnih zakona, koji čine osnovu vladavine prava u demokratskoj hrvatskoj državi. Međutim, sami zakoni, da bi ostvarili svoju svrhu, moraju se dosljedno i na vrijeme primjenjivati. U tome posebnu ulogu ima hrvatsko sudstvo, koje ima objektivnih teškoća, ali u koje se dosta ulaže. Podsjećam na obnovu mnogih starih i izgradnju novih sudova, na kompjutorizaciju i na bitno promijenjen status sudaca, na stalnost sudačke dužnosti i na ustavno jamstvo sudačke neovisnosti. No, unatoč svemu tomu, u sudstvu ima previše zaostataka. Broj neriješenih predmeta veći je od milijun, a samo na zagrebačkom Općinskom sudu ima 10.000 predmeta starijih od 10 godina. Zato ne začuđuje što su građani sve nezadovoljniji takvim sudstvom. Takvo je stanje neodrživo, jer ugrožava ne samo pravnu sigurnost građana i gospodarskih subjekata, već i ukupno redovito djelovanje državne vlasti. Potrebne su radikalne mjere, da se takvo stanje što prije promijeni. Valja oživotvoriti nedavno donijete zaključke Hrvatskoga državnog sabora o stanju u pravosuđu i dovršiti raspravu o ustroju sudskog sustava. No osim toga nužno je, odmah, poduzeti i niz konkretnih mjera kako bi se na svakom sudu osigurala što veća djelotvornost i već ove godine riješili, barem najvećim dijelom, zaostali predmeti. Osobno sam tražio bitno povećanje plaća sudaca, i drugih dužnosnika sudbene vlasti, pa je Vlada takav prijedlog i uputila Hrvatskomu državnom saboru. No, isto tako, kao hrvatski državni poglavar, moram tražiti da se pooštri odgovornost za obnašanje sudačke i drugih pravosudnih dužnosti, uključivši i dosljednu primjenu stegovnih mjera za nerad, i za sve druge oblike nesavjesnog obavljanja dužnosti." (nastavlja se) (Hina) pp il