FR-LE MONDE 19.1.UVODNIK O RAČKU

FRANCUSKA LE MONDE 19. I. 1999. Bit će još Račaka "Nećemo hiniti ni iznenađenje ni čuđenje. Jer znalo se što se može očekivati. Znalo se da su ove slike, slike strahota iz Račka, bile gotovo programirane. Znalo se da je taj pokolj zapisan u prijašnjim slučajevima, otkako soldateska u službi velikosrpstva Slobodana Miloševića zlostavlja civilno pučanstvo i želi ga pokoriti, danas na Kosovu, jučer u Hrvatskoj i Bosni. Pokolj, bilo da je riječ o granatiranju na tržnici ili na terasi kavane, ili o pogubljenju nekoliko tisuća talaca, kao u Srebrenici (u Bosni), jest dio velikosrpske strategije. Potpuno i svjesno. Previše je dobro poznat scenarij iz Račka od petka 15. siječnja: nakon ubojstva srbijanskog policajca, maskirani vojnici u odori okružuju selo, hvataju ljude koji su bili tamo, a onda ih, jednog po jednog, ubijaju ispalivši im metak u glavu. Zatim ostavljaju trupla - četrdeset petero ljudi, među kojima dvije žene i dvanaestogodišnje dijete - svima na vidiku, da bi bili primjer, zastrašili i otjerali pučanstvo - kako se beogradski režim više ne bi mogao osporavati. Već godinu dana, koliko bjesni rat u toj 'pokrajini' na jugu Srbije s 90 posto Albanaca, beogradske snage očituju svoje barbarstvo: tristo uništenih sela, nekoliko tisuća hektara spaljene zemlje, više od dvjesto tisuća osoba otjeranih u progonstvo. Od rata u Bosni, takva 'politika' ima ime: etničko čišćenje, a pokolji su jedan od načina njegove provedbe. Separatizam kosovske vojske OVK-a (Oslobodilačka vojska Kosova) ružno se kažnjava: ona je ovih dana oslobodila osmoricu jugoslavenskih vojnika, a da ništa nije dobila zauzvrat. Istina je da su kosovski Albanci uvijek bili kažnjavani. Zato što su se borili protiv Miloševića koji je 1989. ukinuo autonomiju ove pokrajine. Poput svog vođe Ibrahima Rugove, oni su odabrali nenasilje. No tim izborom nisu zaslužili potporu Zapada. Da su se odmah u početku odlučili za pobunu, sudbina bi Kosova bila dio Daytonskih mirovnih sporazuma iz 1995. Otad kosovski Albanci smatraju da mogu svratiti pozornost na sebe na drugačiji način, a ne oružjem. Ali, neki diplomatski krugovi ne prezaju da krivnju za ovakvo stanje prebace na OVK. Iz straha od proširenja sukoba na čitavo područje, Zapadnjaci ne žele neovisnost Kosova. Oni nastoje postići sporazum između Beograda i Albanaca o visokom stupnju autonomije ove pokrajine. No, u službi te politike, koja se u načelu već može osporavati, oni čak nisu dopustili Miloševiću da ih ozbiljno shvati. Nakon Račka, oni ponovno upozoravaju i opominju, šalju u Beograd NATO-ove generale, kad bi trebalo pokazati snagu na terenu. Dok se god bude provodila takva loša politika koja izjednačuje krvnika i žrtvu, biti će novih Račaka", kaže se u uvodniku lista.