SL DELO-SIROMAŠTVO-19. I.

SLOVENIJA DELO 19. I. 1999. Nogom u stražnjicu protiv siromaštva "Ministar rada Tone Rop prošloga je četvrtka poslije sjednice vlade priopćio da je vlada ustanovila državni odbor za borbu protiv siromaštva, i to u okviru akcije Vijeća Europe 'Globalizacija bez siromaštva'. Kasan odaziv na pojavu koja je već dugo tu, u stanovitom smislu s nogom u stražnjicu, no bolje nego ništa i nikada. Sa siromaštvom smo se u Sloveniji susretali još u doba staroga sustava, ali službeno ga nije bilo. Za takozvanih olovnih godina, revija Jana koja je prva počela sustavno pisati o socijalnim zgodama s licima i imenima, morala ih je objavljivati oprezno. Za sustav koji bi se u daljoj budućnosti pobrinuo za raj na zemlji, bile su živo poricanje. Jasno da siromaštvo u socijalizmu pod njegovim pravim imenom nismo ni mjerili. Sadašnji je statistički ured prvi podatak o njemu objavio 1993. godine. To je i jedini kojega i sada imamo. Dok ne bude novoga, što bi se trebalo dogoditi za godinu dana, vrijedit će da je u nas 13,6 posto siromašnih kućanstava, odnosno 9,3 posto stanovnika. Dakle svaki deseti. Je li se siromaštvo u proteklih pet godina još proširilo ili je ostalo na otprilike istoj razini, možemo samo nagađati. No broj onih koji imaju pravo na socijalnu pomoć, jer sami odnosno zajedno s djecom imaju tako malo dohotka da svaki za sebe ne dostiže 20.332 tolara cenzusa za tu vrstu pomoći, u ovom se trenutku gotovo udvostručio. Sa 17 tisuća povećao se na 32 tisuće. To je prije loš nego dobar znak. Usporedbe na temelju približno deset godina starih brojeva pokazuju da nas je krajem osamdesetih godina po toj statistici očaja ipak prestigla poneka država. Neke jako (Portugal s 26, Italija s 22, Španjolska sa 17 itd.). No vidi se i da bijedu i s njom povezano socijalno izopćenje koje se tamo ipak događa na višoj razini, negdje znaju djelotvorno zauzdati (Danska s 4,2, Nizozemska i Belgija sa 6, Luksemburg s 9, Njemačka s 12 posto siromašnih kućanstava). Imena nabrojenih država govore da su u tomu uspješnije razvijene. A ni razvijenost sama po sebi nije dovoljno jamstvo, o čemu među ostalim svjedoče podaci o njegovoj raširenosti u Francuskoj (gotovo 15 posto). Istina je da se siromaštvo nikad neće moći posve iskorijeniti. Koliko će biti visoko, kako će duboki biti ponori između bogatih i socijalno slabijih slojeva, u suvremenoj državi ne može ovisiti samo o genima i imetku predaka i o dragom Bogu. Spomenute usporedbe razvidno pokazuju da na to, koliko se ljudi nađe među siromašnima, uvrštenih u kategoriju siromašnih, može utjecati i vlada s dobro promišljenim i međusobno povezanim potezima. Slovenija je sadašnji stupanj siromaštva dostigla na brzinu, u pola desetljeća, što jamačno nije dobro. Teško je ispravljati. Što u tom pogledu možemo očekivati od državnog odbora protiv siromaštva, sada je teško reći. Ako će se osim mistarstva rada koje se tim pitanjem bavilo nekako po svojoj službenoj dužnosti, siromaštvom usklađeno baviti i drugi vladini resori koji će brinuti za blagostanje svih slojeva stanovništva (stanovanje, zdravstvene usluge, obrazovanje), neće mu se moći osporiti korisnost misije. To bi trebao biti njegov cilj. No to će i dalje biti samo popravljanje stanja. Stvarno djelotvorno je samo sprječavanje siromaštva, osobito dohodovnom i poreznom politikom. Zastupnici, navodni predstavnici naroda i neki drugi pozivi iz javne sfere, na to uho očito ne čuju. Radije će, kad će već biti prekasno, obavljati (lažnu ?) dobrotvornost" - piše Mija Repovž.