IT REPUBBLICA 18. I.SANTEROV NASLJEDNIK

ITALIJA LA REPUBBLICA 18. I. 1999. Njemački potez, cilj Europa "U ratu između vlada Eurolandije za dobivanje uglednog i utjecajnog položaja predsjednika Europske unije, pojavljuje se snažan i ugledan kandidat s njemačkog prostora, a kojime Bonn pokušava zapriječiti put Prodiju i Amatu, koje predlaže Italija. Bivši austrijski kancelar Franz Vranitzky, stari socijaldemokrat, bivši bankar, te stoga dobro poznat u krugovima visokih financija, koji je sredio bečke javne financije. Njegovu su kandidaturi istaknuli razni predstavnici SPD-a, a možda ju je potaknula i sama bonnska savezna uprava. Nasljeđivanje Jacquesa Santera, luksemburškog demokršćanina čiji mandat istječe 6. siječnja 2000., postaje sve borbenije. A velika pozadina toga je nova Njemačka, Schroederova postkohlovska Njemačka koja želi veći utjecaj, koja želi smanjiti svoj doprinose u zajedničke blagajne i preispitati rokove širenja. 'Predsjednik Europske Unije? To bi za mene bila čast, ali za sada se nemam namjeru ponovo vratiti u aktivni politički život', izjavio je Vranitzky u listu 'Bild am Sonntag'. No oni koji podupiru njegovu kandidaturu, u njemačkoj socijaldemokraciji, sve su brojniji, i nadaju se da će on promijeniti stav.(...) Kako će to završiti? U svakom slučaju, budućio da je Santer demokršćanin, gotovo se svi slažu da je red na nekom socijaldemokratu da ga naslijedi. No glede imena su Europljani podijeljeni. Jedanaest i pol mjeseci do isteka Santerova mandata u svakom se slučaju najavljuju kao puni napetosti, pregovora iza kulisa, i obrata. Schroederova je Njemačka umorna od stalnih pregovora i kompromisa kojima je Kohl nametnuo svoj europeizam drugim vladama kontinenta i, čini se, željna obrata. Osim Vranitzkog SPD ima i dva druga kandidata: Moniku Wulff-Mathiess, koje je već članica povjerenstva. I Oskara Lafontainea, vrlo moćnog čelnika stranke i ministra financija. Koji, međutim, ne djeluje spreman prepustiti vlast u kući: kancelar bi bio taj koji bi ga htio udaljiti. U igri protiv Bonna, Italija se nada potpori Francuske koja, nakon dugih godina Delorsova predsjedanja, ne teži novim pobjedama u zajedničarskom vrhu. Podupirući jednog Talijana Pariz bi pokušao kompenzirati postavljanje Nizozemca (i pronijemca) Wima Duisenberga na predsjedateljsko mjesto Središnje europske banke. No protiv talijanskog kandidata, koji izražava francusko- mediteranske dogovore, njemačko područje ima i vrijedna zamjenska rješenja: zagovara pretpostavku izbora istaknutih španjolskih socijalista poput bivšeg predsjednika vlade Felipea Gonzalesa, ili sadašnjeg glavnog tajnika NATO-a Javiera Solane. Madrid bi, u politici, gospodarstvu i financijama blizak i Njemačkoj i Francuskoj, tako zadovoljio obje velike sile, na štetu Italije", piše Andrea Tarquini.