IT LA STAMPA 18. I.-KRAJ AFERE OCALAN

ITALIJA LA STAMPA 18. I. 1999. Dobar kraj i jedan ožiljak "Je li dobro sve što dobro svrši? Je li slučaj Ocalan dobro završio, za Italiju i Europu? Vlada kaže da je ispunila sve svoje obveze, osim nekih 'nepažnja' koje se njoj ne mogu pripisati. To je istina do neke mjere. Među nepažnjama nisu samo umiješanost, praktična i politička, predstavnika krajnje ljevice, već i nekoordiniranost, ili nedjelotvornost, tajnih služba, u trenutku dolaska 'posebnog' Kurda, tu je i zatečenost vrha izvršne vlasti, i raznolikost prosudba i ponašanja koje su se nakon toga dogodile, sve do rješenja 'dobrovoljnog odlaska'. No zasigurno je istina, kao što kaže Dini, da ponajprije Europa 'iz toga događaja izlazi povrijeđena'. Povrijeđena na prvom mjestu od 'nove' Njemačke, koja, nevjerojatnom nezainteresiranošću, nije htjela tražiti izručenje osobe uhićene na zahtjev njezinih sudaca. Zatim je, šire, povrijeđena schengenskim sustavom, koji se pokazao necjelovitim i nedostatnim u pogledu reciprociteta 'institucionalnih' obveza. I konačno, schengenski nedostaci dio su cjeline: odsutnosti, više nego jedinstva, određene solidarnosti (političke, a ne samo gospodarsko-monetarne) između europskih država. Je li to requiem za Europu? Nemojmo pretjerivati. To je jedna ozbiljna pouka, to da. Samo da je netko iskoristi", piše Aldo Rizzo.