LA REPUBBLICA 13.I.KRIMINAL I USELJENIŠTVO

ITALIJA LA REPUBBLICA 13. I. 1999. Ne vjerujem u šerife "Pitanje sigurnosti ulazi u odlučujuće probleme početka ovoga tisućljeća. Ono ne pripada ni ljevici, ni desnici, ni centru. Glup ili inteligentan može biti samo način na koji mu se pristupa. Postoji jedan olak način, demagoški, koji je u svakoj prigodi spreman zajahati čovjeka 'infelix et iratus', politika sačinjena od slogana, koja počiva na instinktima javnog mišljenja. Jedna ne- politika, sve u svemu. Koja ne opaža, ili se pravi da ne shvaća, da je danas problem sigurnosti cjelina zajedno s, uistinu epohalnim problemima, masovnim imigracijama u europske zemlje, odnosno cjelinu s problemima neprihvatljive neravnoteže između naših zemalja i kontinenata koje ih okružuju, neravnoteže koju su slijepo izazvali oblici samog našeg razvoja. Naša 'izloženost' tim divovskim i nezaustavljivim procesima je dramatična. Mislimo li ih riješiti stavljajući ih u rubriku problema javnog reda? Ili ćemo duž Sredozemnog mora podići željezne zastore? Ili da se pitanjem mikrokriminala može baviti bez preuzimanja tereta već organske veze s jako organiziranim kriminalom. Reći će se: to je uobičajena teza koja vodi drugamo, koja iscrtava toliko široke scenarije da se ovi pokazuju neizvedivim. Pa ipak, umjesto naklapanja o samoobrani, koja neodgovorno sponzoriraju i oni koji bi trebali imati institucionalne odgovornosti, neka se konačno napravi nešto ozbiljno na organizacijskom i financijskom planu između vlade, pokrajina i mjesnih uprava, za jednu djelotvornu politiku sposobnu prihvatiti, usmjeriti i informirati mase useljenika iz zemalja izvan Europske zajednice, s kojima moramo naučiti suživjeti. Neka se naprave jasni i oštri zakoni za trenutno udaljavanje onoga tko ne poštuje naše zakone. Potom, naravno, neka se pojača zaštita teritorija, neka se poveća broj redarstvenih snaga. Inteligentna politika sigurnosti jest politika koja zna povezati strategije vezane s problemom useljavanja i prihvata, koja hoće i zna napraviti proračune i zakone na temelju tih novih prioriteta, uz trenutno pojačavanje služba i snaga reda. Isto vrijedi i za izvanredno stanje u svezi s organiziranim kriminalom.(...) Kako se može istinski boriti s velikim i malim kriminalom ako sami useljenici, u mnogim područjima, ne nalaze dobre alternative novačenju u kriminal? Ili ako će politike zapošljavanja nastaviti imati slučajni i asistencijalistički karakter?(...) Svi moraju obaviti svoj dio posla, ponajprije zakonodavac, provodeći preustroj, prefekture, jačajući odnose s mjesnom upravom, mjesna uprava, promičući prekvalifikaciju svoje gradske policije. To je ono što nam je potrebno; zakoni, mjere, strukture i nove ideje. Vika, povici i prosvjedi su razumljivi kad dolaze od građana, nepristojni su kada dolaze od onih koji bi trebali praviti politiku", piše Massimo Cacciari.