FAZ-EUROPSKI USTAV-13. I.

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 13. I. 1999. Europski ustav "Poslije svih dvoznačnosti koje su izazvale zbunjenost, ono što je ministar vanjskih poslova Fischer u utorak u Strasbourgu iznio kao ciljeve njemačke politike u Europi, bilo je uspješna akcija umirivanja. Fischer je doduše oštro balansirao na rubu Schroederove linije. No budući da se može pretpostaviti da je govorio u ime cijele koalicije kad je predstavljao EU program Savezne vlade, zacijelo se ne radi o solo dionici integracijom zadovoljnog zelenog iz ministarstva vanjskih poslova. Tako se može zaključiti da je koalicija prevladala zamagljenost svojih vidika ('Gotovo je s diplomacijom čekovne knjižice') i opet zadobila pregled nad cijelom europskopolitičkom panoramom. Kandidati za pristup s olakšanjem će shvatiti da je Fischer izmaknuo tlo pod nogama odugovlačenju proširenja i pozvao na njegovo ostvarivanje 'što je moguće brže'. Između proširenja i odluke o agrarnoj, regionalnoj i financijskoj reformi ne treba i ne smije biti povezanosti: treba ubrzati oboje. To što se sada govori o rješenjima iste težine kod agrarnih subvencija i o poštenoj diobi opterećenja u financijama, očito je samo povlačenje. Novi ton više obećava uspjeh u korist njemačkih interesa nego izazovan stav. Jer pozivu na poštenje ne mogu se ne odzvati ni oni partneri koji drže da imaju ekskluzivno pravo na sredstva EU-a i da imaju prednost. No ono što je Fischer u biti obećao, obveza je Njemačke i Schroederove vlade da će ispraviti europski nepopularan stav iz Maastrichta i dovršiti Europsku uniju - sa svime što tome pripada: ustavom, pravom zajedničkom vanjskom politikom, europskim obrambenim i sigurnosnim identitetom u zajedničkom pravnom prostoru. Dok Njemačka dakle stoji na pragu 'Berlinske republike', njezin vodeći kadar otvara raspravu o ustavnosti Europe. To što Fischer proširenje većinskih odluka - što nipošto nije tehnička pojedinost - proglašava sljedećom reformom, jednako je europskopolitičkom i unutarnjopolitičkom manevru sređivanja povijesnih razmjera. Na posljetku ni sam Kohl nije htio ići tako daleko" - piše K. F. u uvodniku lista.