IT LA REPUBBLICA 12. I.KRIMINAL I IMIGRACIJA

ITALIJA LA REPUBBLICA 12. I. 1999. Kumovi i sudionici "Pretpostavka djelotvorne borbe protiv novog kriminala je poznavati ga, znati što je, kako se organizira i širi, kako djeluje. To nije lako, novo podzemlje brzo se mijenja kao i društveno okruženje u kojemu ono danas djeluje, a uzroci, posljedice, ustroj, promjene u spojenim posudama, danas se događaju u rastućoj krizi vrijednosti, staleških odnosa, nacionalnih država, dakle, starih vlasti i načina nadzora.(...) Financijski kapitalizam. Jedna od najvažnijih kočnica širenja organiziranog kriminala bila je prevlast industrijskog kapitalizma, manufakturne buržoazije, razvoja temeljenog na tvornicama, organizaciji rada, tehničkom napretku, što su sve bile stvari u čiji posjed u kratkom vremenu, u prvoj ili drugoj generaciji, nisu mogli doći ljudi iz zemljoradničke kulture, neobrazovani, bez dobrog školovanja.(...) Danas su se stvari uvelike promijenile, dobar dio industrijskog kapitalizma radije se posvetio bržim i lakšim zaradama financijskog kapitalizma, i dopustio je da u njegovoj sjeni izraste jedan pustolovni kapitalizam u kojemu dostupnost 'lakog' novca može biti važnija od one 'solidnog' novca. Novo podzemlje u tom kapitalizmu ima, ako ne već sudionika, onda sudruga s kojim može biti ravnopravno jer mu može stalno osiguravati oprani novac, koji se u financijskom krugu pere mnogo lakše nego li u industrijskom. Novoj albanskoj ili hrvatskoj, koja god bila, mafiji ne treba mnogo vremena da postane partner u špekulantskim poslovima ili u trgovini oružjem i drogom. Stalna imigracija. Već se raspalila rasprava između onih koji iz imigracije žele napraviti žrtveno janje i 'dobronamjernih' koji je brane od svake optužbe. Nisu sve migracije iste i ne može se poistovjetiti sve imigrante. Sadašnja migracija, primjerice, ima različita obilježja od prethodnih, koje su bile migracije iz afričkih zemalja i zemalja Trećeg svijeta bez tradicije i kriminalne kulture koje bi se mogle preslikati u neku naprednu zemlju. To su bile skromne tradicije, sposobne organizirati tek komercijalno ili radno iskorištavanje i mikrokriminal. I to se odvijalo u već ustrojenim zajednicama, sposobnima za nadzor. Sadašnja migracija iz istočnih zemalja ima posve drukčiji karakter; čine je osobe koje na neki način pripadaju europskoj kulturi, barem onoj europskoj kulturi dobivenoj preko televizije, najgoroj, onoj potrošačkoj, uspjeha i lakog trošenja. Zbog političkih razloga, zbog stalnih etničkih ratova, to je stalna masovna imigracija, imigracija tisuća i tisuća osoba koje dolaze u našu zemlju ne nalazeći već ukorijenjene zajednice. Jesu li svi kriminalci, kako se čini da misle rasisti iz gradskih četvrti? Ne, većinom su to nesretnici u potrazi za poslom i mirom, no s njima je došla i kriminalna radna snaga koja je mafiji potrebna za širenje, za osvajanje teritorija. Ista se stvar dogodila s našim iseljeništvom u Sjevernu Ameriku početkom stoljeća: mafija je mogla izvesti svoju organizaciju tek kada je iseljavanje postalo toliko masovno i stalno, da je pristigla i radna snaga potrebna za nadzor nad teritorijem, odnosno, za reket i iznuđivanja. Uz to su u Americi postojale i povoljne prilike kao što je prohibicionizam i gospodarska kriza, kao što su danas kod nas bankarska Europa i kriza nacionalnih država. Društvena neodgovornost. Poduzetnička buržoazija s početka stoljeća sigurno nije bila čovjekoljubivija od ove sadašnje, ali kako je morala omogućiti da njezine tvornice rade uz pomoć ljudskog rada, bila je društveno odgovornija.(...) Globalni kapitalizam koji mora ulagati tamo gdje se ostvaruje najveća dobit uz najmanji trošak, više nema tih briga. Bio to i neizbježan proces, ljudi to znaju i imaju sve manje razloga za solidarnost i društvenu obranu.(...) Stara država. Premještaj generala Morija i njegov nacrt modernizacije i racionalizacije istražne organizacije karabinjera prošao je skoro uz potpuno ravnodušje našeg političkog staleža, naše upravljačke klase. Uobičajena rutina, general nije bio smjenjen nego promaknut, što je u donekle u najboljoj tradiciji obnovljena preraspodjela položaja i vlasti. No ako naš upravljački stalež ne shvaća da te tradicije, te rutine nisu podudarne s upravljanjem jednom 'svjetskom' zemljom, s 'globalnim' gospodarstvom, bićemo posljednji u Europi i u borbi protiv novog kriminala. Stoga su potrebna odgovarajuća oružja i ljudi, zapovjedno mjesto, ozbiljno osposobljavanje koje se ne može obaviti za nekoliko mjeseci(...)", piše Giorgio Bocca.