FRANCUSKA-LIBERATION OD 4.1.99.EURO

FRANCUSKA LIBERATION 4. I. 1999. Euro: opasna godina "Ni 1929. nije loše počela. Brz rast i zalet na burzama obećavali su lijepu budućnost. Onda je došao slom i kobne posljedice. Umjesto da naglo smanji svoje stope, središnja je američka banka (Fed) bila tvrdoglava zbog tisuću razloga koji su se poslije pokazali besmislenima: strah od inflacije dok su cijene slobodno padale, strah od destabilizacije dolara dok je njegova devalvacija iz 1933. bila znak rasta... Prema Miltonu Friedmanu, recesija je prerasla u depresiju upravo zbog nesposobnosti saveznih pričuva da shvate veličinu bankarske krize, budući da je niz stečajeva prouzročio neobičan pad gospodarske likvidnosti i naglo smanjenje zajmova. Pouka tog kobnog događaja povezuje nas s Europom. Kako protumačiti takvu zaslijepljenost saveznih pričuva? Friedman misli da je uzrok tomu smrt Benjamina Stronga koji je do konca svog života bio predsjednik newyorške podružnice saveznih pričuva. On je bio prvi čovjek sustava: u njegovu su djelokrugu bile trgovačke banke u New-Yorku, pluća bankarskog posla. Nakon njegove smrti vlast su preuzeli ljudi iz Washingtona gdje je sjedište vijeća guvernera. I dok newyorške banke tonu u krizi, washingtonsko je vijeće u svojoj bjelokosnoj kuli neosjetljivo na pozive na gospodarsku obnovu. Bez želje da plašimo sami sebe, nameće se usporedba s Europskom središnjom bankom (ESB). Smještena u Frankfurtu, ESB nije odgovorna za monetarnu politiku u strogom smislu; ona nije zadužena za nadzor nad bankama (one su pod okriljem države). Kako bi ona danas odgovorila na bankarsku krizu? Ili konkretnije: kako bi ona reagirala da se kriza LTCM-a (Long-term capital management) dogodila u Europi ('hedge fund' čija bi propast bila opasna da se Fed nije umiješala s 800 tisuća dolara...)? Druga pouka krize iz 1929. ESB je sebi stavila u zadatak da inflacija ne smije premašiti dva posto. Ona nije utvrdila stopu (primjerice između 1 i 2 posto), zbog čega je postavljena zadaća neosjetljiva na pad cijena. Također, pokazatelji povećanja monetarne mase stavljeni su u drugi plan, dok je najveća pouka iz 1929. bila da treba osigurati stabilnu gospodarsku likvidnost. Pokazalo se da je uzrok promjene konjukture nakon 1933. jednostavno oživljavanje dobrog monetarnog proizvoda. Vratimo se u 1999. Počevši od danas, neovisna je središnja banka zadužena za monetarnu sudbinu Europe. Golema odgovornost, ali nema razloga da se ona ne preuzme na ispravan način. Veliki izazov koji će ta nova instancija morati prihvatiti jest oduprijeti se napasti dogmatizma. Više nam ne prijeti opasnost od inflacije. Cijene roba široke potrošnje su stabilne, a cijene proizvodnje padaju. Bojeći se ponovne inflacije, Fed je 30-ih povećala krizu 'vičući 'vatra!' u doba potopa', kako će kasnije reći jedan ekonomist. ESB ne bi smjela počiniti istu pogrješku. Ona neće morati dokazivati svoju neovisnost, to jamče njezini poslovnici. Ona će morati dokazati da se može prilagoditi prilikama i da je pragmatična", piše Daniel Cohen, profesor na Ecole normale superieure.