SERVIS POSEBNIH NASLOVA ALBANIJA-BESKUĆNICI

Nadnaslov: Betonske garsonjere za sirotinju Naslov: Antiimperijalistički bunkeri blagodat za albanske beskućnike Podnaslov: Oko 300.000 okruglih bunkera, od kojih svaki košta kao dvosobni stan, i izgrađenih po naređenju bivšeg albanskog vođe Envera Hoxhe radi obrane zemlje od "imperijalizma i revizionizma", razasuto je širom najbrdovitije balkanske zemlje. Piše: Llazar SEMINI, Reuter TIRANA - Tisuće betonskih bunkera, koje je u Albaniji izgradila jedna od najekscentričnijih vlada komunističke ere radi obrane od invazije, preuzeli su beskućnici. Oko 300.000 okruglih bunkera, od kojih svaki košta kao dvosobni stan, i izgrađenih po naređenju bivšeg albanskog vođe Envera Hoxhe radi obrane zemlje od "imperijalizma i revizionizma", razasuto je širom najbrdovitije balkanske zemlje. To znači da na svakih deset Albanaca dolazi po jedan bunker. Od pada komunizma, albanska vojska je očistila i popravila bunkere u blizini granica, posebno one na napetoj granici sa SR Jugoslavijom. Ostali u unutrašnjosti zemlje se razaraju, ne od strane države koja si ne može priuštiti cijenu uništavanja, nego od Albanaca koji čekićem i dlijetom odvaljuju betonske i željezne elemente koje koriste kao građevinski materijal. Za mnoge druge Albance, većinom doseljenike iz udaljenih sela na sjeveru zemlje, veći bunkeri izgrađeni za smještaj topova od 75 mm sada služe kao sklonište. Glavni grad Tirana okružen je koncentričnim prstenovima ovih obrambenih građevina. Jonuz Kasmi, star 49 godina, iz oblasti Peshkopia, 200 kilometara istočno od glavnog grada, pronašao je jedan bunker u blizini glavne ceste. "To mi je dobro sklonište otkad sam ga popravio", kaže on. "Sada se moja šestočlana obitelj mora usmjeriti na pronalaženje hrane". Iznutra, bunker je dobro održavan. U njemu je bračni krevet za Kasmia i njegovu suprugu i tri kreveta za djecu. Tu je također peć, televizija i video ali nema nužnika, samo onaj poljski. "Neću zaboraviti svoj bunker. Brinut ću se za njega jer mi je pružio sklonište u teškim vremenima. Za mene on je kao osoba", kaže Kasmi. Kasmi posjeduje desetinu hektara zemlje na kojoj drži nekoliko kokoši, kravu i dvije ovce. No, to nije dovoljno za uzdržavanje njegove obitelji. Kraj s krajem sastavlja prodajući cigarete i kolače na štandu kraj ceste. "Zaradim oko 100 leka (1 američki dolar) na dan sa svojim malim štandom kraj puta", kaže Jonuz, koji je 32 godine vozio kamion na kolhozu u svom selu. "Došao sam pun nade da ću naći posao u glavnom gradu no to nije tako lako. Ipak, bolje mi je ovdje nego u mom selu". Priljev seljaka sa sjevera otežao je stambeni problem u i oko pretrpanih albanskih gradova. "Mi smo izbjeglice u vlastitoj zemlji", kaže mladić po imenu Adrian. "Nemamo struje niti pitke vode. Nitko osim nas ne bi mogao živjeti u ovakvim uvjetima". Ranih sedamdesetih Albanci su bili organizirani u dobrovoljačke brigade radi izgradnje bunkera i tunela za slučaj zračnih napada "kapitalističkog neprijatelja" i bili su obučavani kako da se sklone u njih. Uskoro su bunkeri bili prepušteni sami sebi a koristili su ih samo djeca i zaljubljeni bježeći od radoznalih očiju susjeda. Sada se neki od njih pretvaraju čak i u mali poslovni prostor. Dalip Shehu iz Gjirokastre, 230 kilometara južno od Tirane, početkom ove godine uredio je kafić u bunkeru nakon što je od gradskih vlasti dobio dozvolu i platio najamninu. Potrošio je 250.000 leka kako bi kupio stolove, stolice i ventilator. "Isplatilo se", kaže on," jer mnogo stalnih gostiju dolazi u moj kafić koji čine dvije prostorije". "Nakon što sam izgubio posao dobro sam promislio i uštedio nešto novca radeći u obližnjoj Grčkoj a zatim otvorio kafić". Drugo sklonište s osam prostorija u Gjirokastri privuklo je mnogo gostiju, posebno etničkih Grka koji ga često posjećuju. "Život nas uči što da radimo", kaže Shehu. "A kad je život težak, kao što smo mi iskusili, ljudi postanu jači i mudriji." (Hina) sl 280917 MET dec 93 280917 MET dec 93