SERVIS POSEBNIH NASLOVA JAPAN-DRUŠTVO

Nadnaslov: U sjeni bogatstva i sjaja, i Japan ima svoje beskućnike Naslov: Japanski "stanovnici ulica" Podnaslov: I u jednoj od najbogatijih zemalja na svijetu kartonske nastambe niču na rubovima bogatih tokijskih četvrti, dok je broj japanskih beskućnika zbog gospodarske krize sve veći. Japanski "stanovnici ulica", čija pojava Japance uglavnom ostavlja hladnim, najčešće su nezaposleni ili nadničari koji ne mogu naći posao, od kojih je veliki broj stranaca nereguliranog statusa. Piše: Pierre-Antoine DONNET, AFP TOKIO - Iako jedna od najbogatijih zemalja na svijetu, Japan također ima svoje "stanovnike bez stalnog boravka" kojih je, zbog gospodarske krize, sve više na ulicama velikih gradova gdje taj problem ostavlja pučanstvo uglavno hladnim. "U Japanu, u sjeni bogatstva, prisutna je velika bijeda", objašnjava Hatsuki Murakami, predstavnica tokijskog ogranka francuske karitativne organizacije Emmaus čija se misija sastoji u pružanju pomoći beskućnicima. Ne postoje precizni podaci o njihovom broju ali, prema riječima gospođe Murakami, ima ih najmanje 2.000 u tri velika japanska grada: Tokio, Osaka i Yokohama. U glavnom gradu ima ih 400 do 500 na broj stanovnika koji nadmašuje 25 milijuna sa širom okolicom Tokija. Nedavno objavljena istraga u dnevniku Yomiuri iznijela je podatke o barem 1.300 osoba za sam grad Tokio. U Tokiju ih je oko stotinu izabralo za stanovanje velike kartonske kutije u koje se sklanjaju noću, u četvrti Nishi-guchi u Shinjuku, nekoliko metara dalje od ultramodernih nebodera. U tu trgovinsku četvrt koja, kada padne noć, postaje mjestom užitaka i zabave za "salarymen" (zaposlene), prvi beskućnici su stigli 1989. godine. Od prošle godine, policija dva puta mjesečno ruši kartonske nastambe koje niču ponovno već sutradan. Drugi beskućnici Tokija okupljaju se u Sanyi, siromašnoj četvrti čije čiste uličice nemaju ništa zajedničko sa sirotinjskim barakama siromašnih četvrti Azije. Ovamo dolaze svakog jutra tisuće stranih radnika, mnogi nereguliranog statusa. U Japanu ih zovu "stanovnici ulica". Većina "stanovnika bez stalnog boravka" nezaposleno je ili su to nadničari koji ne mogu naći posao zbog krize. Kriza posebno pogađa građevinarstvo, tradicionalno granu koja zapošljava najviše nadničara. Međunaslov: O siromašnima se nikad ne govori Najpogođeniji su starci jer ih kao slabe preziru poslodavci koji provode jutro tražeći radnu snagu za dnevni rad. Nađe se tako vrlo starih beskućnika, nekih čak starijih od 80 godina. Kad započnu velike hladnoće događa se da umru na ulici. Neki su tako umrli od hladnoće protekle zime u četvrti Kamagazaki u Osaki. "U Japanu, siromaštvo se krije. Ljudi, navikli na komfor, ništa ne znaju o tom svijetu za sebe", objašnjava gospođa Murakami. "Društvo odbacuje nesposobne za rad dok se siromašni stide svog položaja i ne usuđuju se pokazivati. O njima se nikada ne govori", dodaje ona. Službeno gledajući, izjave su sramežljive. "Kako se gospodarska situacija pogoršava, mnogo je poteškoća ove godine", priznaje predstavnik Ureda za dobrotvornu djelatnost gradske uprave Tokija za četvrt Sanya. Koliko je beskućnika u njegovoj četvrti? Nema pojma. Dnevnik Asahi proveo je opsežno ispitivanje o tom novom fenomenu, opisujući posebno svakodnevnicu "Numa-sana", bivšeg službenika arhitektonskog ureda koje je postao skitnica i stanovnik jedne od tih kartonskih kutija Shinjuka. Svake večeri odlazi u potragu za neprodanim jelima koje restauranti bacaju u smeće. "Trenutno imam samo 20 jena (0,2 dolara) u džepu. Već tjedan dana je tako. Ne radim, dakle živim od sitniša koje nalazim na tlu", kaže on. (Hina) br 050731 MET dec 93 050731 MET dec 93