IZBOR IZ HRVATSKOGA TISKA

ZAGREB, 15. prosinca (Hina) - VJESNIK: POTRES ! Uspoređujući posjet američkog potpredsjednika Al Gorea Rusiji s iskustvom glasovitoga antropologa Eliasa Canetia "koji je, krenuvši jednom u zabačeno meksičko selo, zatekao hrpu ruševina - jer je potres 'hodao' brže od njega", Stjepo Martinović u uvodniku "Vjesnika" upozorava na učinke ruskog izbornog potresa odnosno "uraganskog prodora turbonacionalističke stranke Vladimira Žirinovskog". Moskva u koju je Al Gore sletio nije više ona u koju je poletio. Martinović piše kako se, za razliku od potresa, "sraz političkih silnica koji je urodio popamjaćenjem prvoga postkomunističkog parlamenta u Rusiji" mogao naslućivati mjesecima i pojašnjava: "Bio je zapisan u Gorbačovljevom razbijanju iluzija ruske političke nacije, kao kolektivnog zatočenika sovjetskog sna, potom u Jeljcinovom razvaljivanju Bijelog doma, kao (makar upitnog) simbola ravnoteže izvršne i zakonodavne vlasti, a najčitljivije u mnogobrojnim znacima nepovjerenja Rusa u čaroliju liberalne demokracije per se". Podsjećjući na unutrašnje probleme Rusije s kojima će se 'ustavni' Jeljcin i 'parlamentarni' Žirinovski morati sučeljiti dok se budu borili za vlast (gospodarsko rasulo i 'autonomaštvo' konstitutivnih republika i oblasti) te na međunarodno zanimanje za Rusiju "zato što je još uvijek nuklearna velesila - koja ni ekonomski, socijalno, psihološki ...ruinirana ne pokušava prikriti nostalgiju za statusom 'mandatara' nad polovicom svijeta", Martinović u zaključku piše: "Dakako, od jučer je stubokom promijenjeno i agregatno stanje hrvatskih tjeskoba... pri čemu nam nikakva utjeha nije da smo učinili sve ne bismo li ES-Europi i Sjedinjenim Državama predočili koga sve mogu prizvati dopuštajući Miloševiću da pobjednički kroči po pločama njihovih ohrabrenja!". VEČERNJI LIST: PORAZ BEOGRADA U KNINU Komentirajući prve neslužbene rezultate predsjedničkih izbora u kninskoj krajini, M. Nedeljkov piše u "Večernjem listu" kako je Srbija uzalud trošila novce na reklamu M. Martića jer je pobijedio Milan Babić. Nedeljkov drži da je time politika S. Miloševića pretrpjela drugi prekodrinski poraz (prvi je odbijanje bosanskih Srba da prihvate Vance-Owenov plan) i da će to utjecati i na izbore u Srbiji. "...podatak da je dosta Šešeljevih radikala već u prvom krugu glasovanja izborilo mjesto u 'krajiškom parlamentu'" pokazuje da je službeni "Beograd u Kninu pretrpio jedan od najtežih poraza od raspada bivše Jugoslavije. Nedeljkov navodi kako se Beograd "sada 'tješi' time kako je najbitnije da prvi čovjek 'krajine' bude - tvrd orah u pregovorima s Hrvatima", a to Babić ispunjava: "S obzirom na Babićevu tvrdoglavost i oštrinu, nije nerealno očekivati da će svoju pobjedu pokušati iskoristiti i za 'vraćanje duga' srbijanskom Predsjedniku. Ne treba zaboraviti da je Milošević svojedobno s vlasti skinuo Babića i na njegovo mjesto postavio skladištara G. Hadžića". Nedeljkov upozorava i na Babićeve čvrste veze sa srpskom emigracijom (četnički vojvoda Momčilo Đujić), što također smeta Miloševiću, te piše kako je "najvjerojatnije da će uskoro doći i do otvorenog raskola i (ponovnog) sukoba Babića i Miloševića". Dodaje "da se po Beogradu govori kako sve češći 'promašaji' režima u Beogradu ne ukazuju na ništa dobro za vladajući SPS" i zaključuje: "Igraju li na pogrešnu kartu i na ovonedjeljnim izborima u Srbiji? Ako ne bude silnih prijevara i 'noćnog glasovanja', mnogi tvrde - igraju pogrešno". SLOBODNA DALMACIJA: UNPA - SRBIMA STATUS TALIJANA ? Novinar Bojan Divjak razgovarao je za Slobodnu Dalmaciju s Veselinom Pejnovićem, potpredsjednikom SNS koji pojašnjava stranački plan "Mir bez alternative". Tako Pejnović kaže: (...) nastojimo vratiti međusobno povjerenje i Srba i Hrvata obostrano, kroz jedinu moguću opciju, a to je kompromisno rješenje. (...) To znači da ako Hrvatska želi svoju suverenost ostvarivati samo na temelju teritorijalne suverenosti, a s druge pak strane Srbi s tih područja zagovaraju odcjepljenje od RH, na tim dvama temeljima treba pronaći kompromis u kojem bi Hrvatska trebala zagovarati građansku suverenost, a Srbi s tih područja trebali bi se odreći odcjepljenja, ... s time što bi Srbi na tim područjima morali imati maksimalnu političku autonomiju. To se ne odnosi na Srbina u Zagrebu, Karlovcu, Osijeku... Na novinarevo pitanje: Nije li traženje takve autonomije danas, zapravo opravdanje rata u koji su Srbi krenuli jučer, Pejnović smatra da je "riječ o konceptu velikih teritorija... Sličan koncept velikh teritorija imao je i dio hrvatske politike kad je tvrdio, bar neki od čelnika, da će Hrvatska biti do Drine, ili da će na Romaniji zabiti hrvatski barjak. Ne izjednačujem dvije strane u sukobu, rekao sam da je riječ o sukobu dva koncepta, od kojih je jedan manje ili više demokratski. Ali ni jedan neće izići iz ovoga rata kao pobjednik, ... ali, uvjetno rečeno, srpska je strana ostvarila teritorijalna postignuća i to je nepobitna činjenica. Ona je nakon teritorijalnih postignuća uspjela realizirati i diplomatsku prednost, bez obzira na sankcije." Kad je riječ o ustupcima Pejnović drži da "Hrvatska Srbinu ne može ništa dati što njemu ne pripada. Srbin s tih područja neće ništa tražiti što mu kao građaninu RH ne pripada. Rečeno je da je donesen Ustavni zakon o ljudskim pravima i pravima etničkih zajednica i nacionalnih manjina koji Srbima daje poseban status. Nije točno: daje Srbima samo što su do jučer imali, ali u okviru RH Talijani imaju ekskluzivan status temeljem takvih pretpostavki. Imaju svoje škole, dvojezične napise i isprave, časopise, a nisu narodna zajednica." O ustupcima Srba s okupiranih hrvatskih teritorija, Pejnović naglašava: "Ja ne znam hoće li oni išta dati, nisam opterećen time hoće li Srbi s okupiranih područja, kako vi kažete, nešto dati... (...) Srbi iz Zagreba neće voditi pregovore s hrvatskom vlasti, ali će razgovarati o svojim temeljnim političkim interesima. Pregovara se samo sa stranom koja je u izravnom ratnom sukobu, ali nakon što se postigne prekid paljbe i smanjenje tenzija, trebaju svi Srbi iz RH razgovarati s hrvatskim vlastima o svojemu političkom statusu. Znači, jednako Martić i ja iz Zagreba s različitim konceptima i pitanjima uređenja RH i pravima nacionalne zajednice Srba u RH". Glede prognanika Pejnović smatra: "Svaki će se prognanik moći vratiti na svoje ognjište samo kada pravni poredak RH bude na njegovom ognjištu. To prevedeno znači: nema povratka prognanika u Beli Manastir dok se ne vrati Srbin u zapadnu Slavoniju. (...) Srpsko je pitanje temeljno pitanje, i da me se ne shvati krivo, prognanici su u drugoj fazi", naglašava Pejnović. NOVI LIST: SLOBODA ZA ZLO NIJE SLOBODA Novi list objavljuje izlaganje Ivana Zvonimira Čička na skupu "Etika i novinarstvo" u zagrebačkom hotelu Esplanade 13. prosinca 1993. "Problem etike u novinarstvu star je otprilike koliko i novinarstvo samo. To dvoje često je bilo međusobno povezano, ali su pojedinci demantirali činjenicu o novinarstvu kao etičnosti. Izlazeći iz društvenoga sustava u kojem je sve bilo normirano... navikli smo da nam se sve normira, uključujući i etičke norme koje bi trebale biti upisane duboko u nama. (...) Uz problem izlaska iz komunizma stanje etike u novinarstvu dodatno se u nas komplicira stvaranjem samostalne hrvatske nacionalne države. (...) Novinarska tradicija prije ovoga rata bila je suobličena modelu komunizma koji je u sebi nosio koncept kolektivizma s drukčijim predznakom. Umjesto iskoraka iz kolektivističke svijesti sa socijalističkim predznakom, prečesto nam se događa da iskoračujemo u kolektivizam nove vrsti. (...) Mnogi novinari iz vremena iz kojeg smo izišli, međutim, ostadoše vjerni starome modelu, promijenivši tek predznak, služeći ne profesiji i etici već vlastitom sitnom interesu. (...) Mnogi od nas bili smo u bivšem sustavu često žrtve takve socijalističke 'etike', kao što smo danas često mnogi od nas žrtve nekakve novodržavne etike, ideologiziranoga nacionalizma - do apsurda. Isti novinari koji su nas nekad napadali zbog 'ustaštva, nacionalizma, klerofašizma' itd. danas nas napadaju s druge pozicije: kao 'jugounitariste', 'nostalgičare', 'neokomuniste' - i koje li se već etikete ne rabe. (...) Rat na području bivše Jugoslavije nije samo ubijanje ljudi, nije samo rušenje kuća... (...) U onoj mjeri u kojoj se u ratu ubijalo oružjem, još više se ubijalo riječju. Riječ ne ubija čovjeka u čelo ili u grudi. Riječ, zlorabljena, instrumentalizirana, razara samo biće čovjeka. ... pa je u stanju učiniti ono što danas gledamo na našim televizijama. Ovaj rat, što se pred nama zbiva, nije počeo prije tri godine - počeo je puno ranije. Prvi metci nisu ispaljeni iz pušaka i tankova: ispaljeni su s TV ekrana; prvi metci izletjeli su iz novinskih stupaca. (...) Vrlo često smo svi, služeći, mimo svih normi etike, svojim nacionalnim elitama - zaboravljali onog čovjeka koji je uz nas i onoga koji nije. Umjesto etike usvojili smo kriterij apsolutnoga jedinstva. (...) Nekoć u ime partije i klase, danas u ime države, apsoluta nacije ili vođe... (...) Temeljna zadaća izgradnje etičnijega novinarstva jest suzbijanje mržnje - mržnje što je zahvatila ulicu, dućane, restaurante, kuće, obitelji i - postelje. Mržnju koja teče iz medija, curi iz novina, koja se sluša, koja se jede, pije i opipava rukama kao krutost smrti. Upozoravam da će, ako proradi međunarodni sud za ratne zločine, mnogi novinari odgovarati za poticanje na ratne zločine. Ne samo za zločine protiv mira i čovječanstva, već za sasvim konkretne zločine, kad su nakon novinskih članaka ubijani ljudi, minirani automobili, ljudi nestajali... Oni koji su poticali na takva djela jesu novinari ubojice i kriminalci, i njima u novinarskim redovima ne bi smjelo biti mjesta. (...) Sloboda novinarstva ujedno pretpostavlja i etičnu uređivačku politiku, slobodnu u onoj mjeri u kojoj čovjek u sebi izgrađuje kriterije za prepoznavanje općega interesa. Ali, iznad svih općih interesa mora biti interes koji povezuje cijeli ljudski rod. (...) Sloboda za zlo nije sloboda - ona je zločin. Sloboda je prije svega, sloboda za dobro, zaključio je Čičak. (Hina) mć 150750 MET dec 93