IZBOR IZ HRVATSKOGA TISKA

GLAS SLAVONIJE: Dr. Milorad Pupovac komentira hrvatsko-srpske razgovore u posljednje tri godine, spominjući one na službenoj i one na neslužbenoj osnovi. "Oko svih tih pregovora mnogo je i nada i strahova, mnogo očekivanja i mnogo sumnji. Nakon svih ljudskih patnji i stradanja, i normalno je da je tako. Normalno je da ljudi jednako strahuju od novog rata kao i od nepravedna sporazuma. Također je normalno da u ovim vremenima posvemašnjeg nepovjerenja ljudi zaboravljaju na ranije, uspješne pokušaje Hrvata i Srba da razriješe svoje međunacionalne i međudržavne odnose. Tako se s nepravdom zaboravlja na sporazum između Mačeka, vođe Hrvatske seljačke stranke i Cvetkovića, predsjednika starojugoslavenske vlade, sklopljenog 1939. godine, a kojim se u prvom redu teritorijalno, a potom i pravno-politički nastoje razriješiti odnosi između Hrvata i Srba. Taj sporazum, premda zbog drugoga svjetskog rata nije do kraja usuglašen, može i danas biti putokazom za posljednji hrvatsko-srpski pregovarački krug, a možda najviše može biti osnovom za vjeru da i nakon drugoga svjetskog rata i nakon ovog rata Hrvati i Srbi mogu naći put međudržavnog i međunacionalnog sporazuma. Tim više što je odustajanje od tog sporazuma i Hrvate i Srbe zaustavilo u njihovoj nacionalnoj emancipaciji i njihovim državnim težnjama. Koliko god izgledalo i nerealno, pa čak i neprihvatljivo, ono što je za raspad jugoslavenske države prvi krug, za Hrvate i Srbe bi mogao biti posljednji krug, u razrješenju stoljetnog nesporazuma. Koliko smo daleko od njegova zatvaranja, vidjet ćemo već 21. ovog mjeseca kada je ponovno na dnevnom redu podjela Bosne i Hercegovine, a to znači i dogovor o međudržavnim i međunacionalnim odnosima Hrvata i Srba", zaključuje u Glasu Slavonije dr. Milorad Pupovac. SLOBODNA DALMACIJA: Brijunski moratorij na 10 tisuća stanova Pišući o kako navodi "gordijskom čvoru vojnih stanova", Olga Ramljak objašnjava kako je "sporno pitanje čije je rješenje pravno jače: bivšeg ili sadašnjeg vlasnika, jesu li rješenja dobivena u vrijeme moratorija na odluke Hrvatske o samostalnosti i razdruživanju od SFRJ starija i jača od rješenja po Vladinoj uredbi kojom je zabranjeno raspolaganje tada saveznom imovinom na teritoriju Hrvatske? Dok se to pravno, ali i političko pitanje ne riješi - na vrata istog stana kucat će se s različitih pozicija, a u gužvi koja tim povodom nastaje sigurna je jedino ljudska patnja na obje strane i šteta za ugled Hrvatske zbog upitnosti poštovanja ljudskih prava i pravne države". Autorica napominje kako jedinstvene pravne odrednice još nema i da se čeka odgovor Ustavnog suda tko ima pravo: "hrvatski državljanin kojemu je JNA izdala rješenje o korištenju stana u tri mjeseca brijunskoga moratorija na hrvatske odluke o samostalnosti ili, također, hrvatski državljanin s rješenjem nadležnoga organa uprave Republike Hrvatske?" Na kraju se Olga Ramljak osvrće na brijunski moratorij koji bi, po pravnicima, spadao u međunarodne ugovore. "Brijunski moratorij ustavnu proceduru predviđenu za međunarodne pregovore nije prošao, niti su ga potpisivale osobe ovlaštene za potpisivanje međunarodnih ugovora. Je li, dakle, moratorij moralna ili pravna kategorija? Ako je samo moralno obvezujuća, tada su rješenja JNA izdana u tri sporna mjeseca 1991. (navodno ih je tada podijeljeno gotovo 10.000) pravno nevažeća. Radi li se ipak o pravnoj obveznosti toga akta - pravo na stan nemaju oni koji su rješenje dobili od hrvatske vlasti. Kakvo god rješenje bilo, valja ga donijeti što prije. Da bi se spriječile prije svega ljudske traume, a potom i blamaža, (ne)pravne države Hrvatske. Slične pravne dileme inače nema do sada ni u nas ni u svijetu, što običnome građaninu daje prostor za pitanje: Je li moguće da se odredbe moratorija odnose samo na hrvatsku stranu, a ne i na 'jugoslavensku', kao drugu potpisnicu?" VJESNIK: Moneta bez pokrića U uvodniku Stjepo Martinović piše o ponudi Europskog saveza koja će biti iznijeta 22. prosinca. Ocjenjuje da u toj ponudi nema "ništa što bi odražavalo uvažavanje kritika njemačko-francuske incijative po kojima se njome post festum odobrava velikosrpska agresija na BiH i našu republiku, te legaliziraju plodovi nasrtaja na humanu supstancu, životni prostor, materijalnu i duhovnu baštinu nesrpskih naroda ugasle SFRJ". Dodaje kako BiH "ostaje definitivna potvrda" da će ES-Europa "uvijek pretpostaviti interesnu ravnotežu među svojim osobitim članicama načelnoj arhitekturi Povelje UN, Završnog akta KESS, pa i vlastite papirologije". "...nagrađujući agresora koji je barbarski strasno poništio komšijsku Bosnu i Hercegovinu, ES-Europa poručuje da je sva uzvišena retorika o toleranciji, ljudskim pravima i slobodama - moneta bez pokrića. Da te vrijednosti može pogaziti svaki plemenski vožd koji svoj nacionalekspanzionistički program uskladi s opcijama moćnih pokrovitelja - a da će ih ES-Europa 'štititi' licemjernim humanitarizom i lupkajući bandita po prstima tek ako bahato ustraje na svojoj verziji kompromisa", ističe Martinović. Navodeći na kraju Brzezinskog, zaključuje: "...zbrzavajući 'rješenja' kojim se temeljna ljudska prava žrtava srpskog rata izvrgavaju ruglu i trajnoj ugrozi, bruxelleska 'dvanestorica' ne ostavljaju nikakve dvojbe o dvosmislenosti svoje diplomatske koreografije na zgarištu SFRJ". VJESNIK: Italija je prijatelj, čak i kad prigovara Odgovarajući na pitanje Vlade Rajića u razgovoru za Vjesnik može li se smanjenje njegovih aktivnosti dovoditi u vezu s promjenom u talijanskoj politici prema Hrvatskoj, veleposlanik Italije u Hrvatskoj Salvatore Cilento ističe kako aktivnost nije smanjena. Ne smatra da sadašnje odnose treba definirati kao međudržavno zahlađenje, dodajući kako "su mediji dosta pretjerali u tim polemikama, kako s talijanske tako i s hrvatske strane. Ali istinski državni interesi su toliki i takvi da vjerujem da će se medijski nesporazumi uskoro prevladati". Govoreći o talijanskoj politici u Istri, Cilento ističe kako se radi o regiji koja je geografski jako bliska i u kojoj živi autohtona talijanska manjina. Komentirajući opasku novinara da u Italiji radi oko petnaest tisuća Istrana, talijanski veleposlanik, pita zašto dramatizirati tu pojavu. Drži kako ta pojava ima isključivo ekonomsku dimenziju, i kaže: "Hrvatske su vlasti negativno reagirale na slovenski odnos prema hrvatskim radnicima u Sloveniji. Zašto se, dakle, u boravku hrvatskih radnika u Italiji vide neki politikantski motivi talijanskih vlasti, a toga nema u odnosu spram činjenice da hrvatski radnici rade u Sloveniji". Na pitanje ne pokazuju li Osimski sporazumi pravu razinu talijansko-hrvatskih odnosa, Cilento ističe kako se stalno susreću dva međudržavna komiteta koji imaju zadaću da bivši međunarodnodržavni ugovor aktualiziraju. Napominje kako je s talijanske strane jasno rečeno da se aktualizacija ne tiče granica. Veleposlanik Cilento nije komentirao De Michelisove izjave u Mladini, ali je podsjetio na ono što je De Michelis učinio dok je bio ministar vanjskih poslova, upozoravajući da se ne zna koliki je sadašnji utjecaj De Michelisa na politiku jer su izborni rezultati bili veliko iznenađenje. Cilento naglašava da je talijanska diplomacija organizirana da "slijedi državni interes, a ne političke promjene unutar zemlje. Vanjska politika Italije usidrena je u vrijednosnom sustavu Europskog saveza". Dodaje: "Osnov talijanske politike je prijateljstvo prema Hrvatskoj. Ali, bilo je poteza hrvatske politike koji su imali negativnog odjeka u Italiji. (...) Kod Hrvata se vidi osjetljivost na tu kritiku, ali ima i pozitivnog. Posljednje inicijative pokazuju da su te kritike prihvaćene", ocjenjuje Cilento. Na kraju razgovora veleposlanik je rekao da osobno ima dobre odnose s predsjednikom Tuđmanom i drugim dužnosnicima hrvatske Vlade. VEČERNJI LIST: Prognanici nisu - prognanici?! Stanko Ferić osvrće se na zamjerke predstavnika Odjela za civilne poslove UNPROFOR-a za južni sektor, posredno upućene hrvatskim novinarima, u kojima se kaže kako Hrvati koji dolaze s okupiranih područja RH nisu prognanici "zato što na slobodno područje Hrvatske prelaze dobrovoljno. (...) Opasno je, zlonamjerno pa i pomalo morbidno tvrditi da osobe koje spašavaju živu glavu, bježe od gladi, progona i terora nisu - prognanici. (...) Nitko od njih više ne živi u svojoj kući, ne zato što ne bi htjeli već zato što im to zabranjuju okupacijske vlasti koje i sam UNPROFOR rado oslovljava posve drugačije", upozorava Ferić. Izdvaja i izjavu Shanon Boyd, glasnogovornice UNPROFOR-a koja je lani izjavila kako "Hrvati prognani iz Knina nisu prognanici jer da su svoja ognjišta napustili svojevoljno" i komentira: To što Hrvati okupirano područje napuštaju na osobni zahtjev ne mijenja bit problema jer ne vide drugi način izbavljenja. Međunarodne organizacije pri tome se pojavljuju kao posljednja slamka spasa i nade. Inzistiranje predstavnika Odjela za civilne poslove južnoga sektora na tome da takve osobe nisu prognanici znači da oni istodobno nedvojbeno priznaju kako sudjeluju u velikosrbijanskoj taktici etničkog čišćenja koje se u posljednje vrijeme na okupiranim dijelovima Hrvatske, posebno u srednjoj Bosni, uspjelo pokriva humanitarnom krinkom", piše u zaključku Stanko Ferić. VEČERNJI LIST: Kraj paragizma "Sve je pod nadzorom, zadovoljno bi nakon Prve konvencije Hrvatske stranke prava mogao ustvrditi glasnogovornik i stvarni pravaški vođa Anto Đapić", piše u uvodu Želimir Žanko i dodaje: "Političke poruke, koje se daju pročitati iz još uvijek prilično pravaški doktrinarno napisane nove političke platforme i istupa čelnika, govore o nemalim ambicijama: upravo bi HSP trebao postati stožerna organizacija obnovljene hrvatske desnice". Novinar ocjenjuje da se "jezgra te desne pravaške politike kreće... oko svoje proturječne osi,stajališta prema Bosni i Hercegovini" i objašnjava: "Polazeći od pravaškoga ideala 'savezna država Hrvatska do Drine' s federalnom jedinicom BiH, i gradeći na tome točku otpora kako prema proturječnoj politici vladajuće stranke (slučaj Kraljević), tako i prema, na početku rata u BiH, jednako nejasnom stajalištu svih oporbenih hrvatskih stranaka, Đapić, nužno vođen ustupcima koje drži da treba pružiti ideološkim pravaškim krugovima, ponovno mora izbjeći realnost i završiti na početku bo