PISMO KARDINALA DR. FRANJE KUHARIĆA BUTROSU BUTROSU-GALIJU

HNA0156 4 VP 1346 Hina Opći servis HRVATSKA-KARDINAL-KUHARIĆ PISMO KARDINALA DR. FRANJE KUHARIĆA BUTROSU BUTROSU-GALIJU ZAGREB, 10. studenoga (Hina) - Zagrebački nadbiskup kardinal dr. Franjo Kuharić uputio je u srijedu glavnom tajniku Ujedinjenih naroda Butrosu Butrosu-Galiu pismo u kojem ga upozorava na tragičnu situaciju Hrvata u srednjoj Bosni, koji stoji pred uništenjem. Pismo objavljujemo u cijelosti: "Dozvolite mi da u ovim tragičnim vremenima za narod Hrvatske i Bosne i Hercegovine zamolim za Vašu pozornost za naše patnje i potrebe. Duboko zabrinut i osjećajući odgovornost za tragediju koja se zbiva i koju ćemo doživjeti ove zime, želio bih Vam reći da ste upravo Vi ključna osoba koja može zaustaviti ubijanje i patnju. Molim Vas da svu svoju snagu upotrijebite na strani života. U ovom ću pismu također dati i neke skromne prijedloge kako bi se moglo pomoći našem narodu. A. Povijest Hrvata Srednje Bosne 1. Otkad god hrvatski narod predstavlja naciju i od početka kršćanstva u Europi, Srednja je Bosna bila jedno od njenih kulturnih središta. Istodobno je to povijesno prebivalište Hrvata. Ne može se točno reći kad su Hrvati ovdje stigli, jer tu su od početka svoga postojanja o kojemu se zna. 2. Presudno pitanje danas je da li će im se dozvoliti da tu ostanu poštujući svoju naciju i vjeru, ili će zima 1993. biti zapamćena kao godina genocida Hrvata Srednje Bosne. B. Razaranje života Hrvata u Srednjoj Bosni 3. Prije sadašnjega rata, oko trećina Hrvata Bosne i Hercegovine živjela je u Srednjoj Bosni. 4. Od početka rata, 153 hrvatska grada i sela u Srednjoj Bosni su razorena, okupirana i etnički promijenjena. 5. Najmanje 120.000 Hrvata istjerano je iz svojih domova, s tim da ih je 40.000 postalo izbjeglicama a 80.000 prognanicima. 6. Više od 1.000 civila je ubijeno, a od njih više od 200 je masakrirano. Ubijeno je više od 50 djece. Sve se to zbilo za vrijeme sukoba koji je počeo agresijom na Bosnu i Hercegovinu 1992., etničkim čišćenjem, razaranjem sela, koncentracijskim logorima i silovanjima. Međunarodna zajednica nije smogla snage da zaustavi uništenje ljudskoga dostojanstva i genocid u srcu Europe. Tragedija se nastavila sukobom Muslimana i Hrvata, sukobom jučerašnjih žrtava koje ponovno postaju žrtve danas. C. Sadašnji uvjeti života u Srednjoj Bosni 7. Hrvati Srednje Bosne trenutno žive u četiri enklave: Kiseljak-Kreševo, Vitez-Busovača-Novi Travnik, Žepće i Usora (danas već samo u tri, jer je Vareš razoren i opustošen). 8. U tima malim, opkoljenim, od svijeta odrezanim enklavama živi 150.000 ljudi. Pola njih su prognani Hrvati iz drugih djelova Srednje Bosne; 40 posto su žene a 20 posto djeca; 10.000 (5,6 posto) je bolesnih i 1.500 (1 posto) ranjenih. 9. Do početka studenoga, postojala je i enklava Vareš, s 25.000 Hrvata, među kojima je bilo 11.000 prognanika, 8.000 žena, 5.000 djece i 3.000 bolesnih. Njihova je sudbina sada nepoznata jer je ta enklava pokleknula pred muslimanskim napadima. Ljudi sada lutaju između života i smrti u improviziranim logorima i po planinskim cestama Srednje Bosne. 10. U ostale tri enklave, ljudi žive opkoljeni vojskama koje ih nastoje istjerati iz nihovih domova, koje žele poništiti njihovo pravo da žive u tom kraju, koje žele provesti etničko čišćenje ili, rečeno jezikom ljudskih prava, provesti genocid. Ti ljudi nemaju nikakva dodira jedni s drugima ni s drugim djelovima Bosne i Hercegovine. Međunarodna zajednica ne može osigurati postojanu opskrbu tih područja. Ljudi žive pod stalnim vojničkim napadima, u tako uskom području da se s obje strane linije fronta može čovjeka ubiti običnom puškom - toliko su se enklave smanjile. Nema dovoljno hrane, vode, medicinske i druge opreme. Prognanici žive u improviziranim skloništima a cijelo je područje potpuno nepripremljeno za nadolazeću zimu. Škole nije bilo već dvije godine. Nema javnoga prometa, služba Božja ne može se držati i nema nužnih bolničkih ni medicinskih službi. 11. Tisuće Hrvata žive pod okupacijom ili u logorima za zatočenike. Oni nisu popisani i nitko ne nadzire uvjete njihova života. Tako njihova osnovna ljudska prava ostaju neispunjena. D. Stanje u Novoj Bili 12. U enklavi Nova Bila (Vitez-Busovača-Novi Travnik) ima 70.000 ljudi, s 25.000 prognanika i 12.500 djece. Oni sada žive na 30 posto teritorija na kojem je izvorna populacija živjela prije rata. Šest mjeseci su opkoljeni, od 15. travnja 1993. Nema struje, vode ni drugih izvora energije. Prognanici su stigli u proljeće ili ljetos, bez tople odjeće za nadolazeću zimu. Nema dovoljno hrane. Tijekom šest mjeseci opsade, UNHCR je planirao po 125 grama hrane dnevno po osobi (svibanj-rujan); u zbilji su u tom vremenskom razdoblju UNHCR i Međunarodni crveni križ dopremili u prosjeku samo po 40 grama hrane dnevno po osobi. Glad je upravo dramatična. Djeca su neposredne žrtve rata. U samo 12 dana (3. do 15. lipnja 1993.), 59 djece je ranjeno a 10 ubijeno. Tridesettri djeteta bila su neposredni cilj puščane vatre. 13. U tim uvjetima, ljudi kao osobe lako gube svoje dostojanstvo pa izgube i poštovanje za druge ljude. Tragični masakri koji su se dogodili u nekim od tih mjesta ne mogu se odvojiti od tragičnosti uvjeta tamošnjeg življenja. Kao kršćanin, ja osuđujem svaki zločin, protiv svakoga ljudskoga bića. E. Franjevačka bolnica u Novoj Biloj 14. Na Dan ljudskih prava, 10. prosinca 1992., liječnici i franjevci osnovali su zajedno improviziranu bolnicu u Novoj Biloj "da bi liječili sve ljude bez obzira na njihovu vjeru i nacionalnost". Danas, nakon godinu dana, to je jedina bolnica za 70.000 ljudi, s 10 liječnika koji rade ono za što bi u normalnim uvjetima trebalo njih 170. Oni nemaju hrane, lijekova, medicinske opreme ni mogućnosti prijevoza pacijenata ili osoblja. Nema pedijatra, porodničara, anesteziologa ni psihijatra. Svaki se dan obavi 4-5 operacija bez anesteziologa, a svaki se mjesec rodi 40-50 djece bez ginekologa. Više od 12.000 djece živi bez dječjega liječnika. F. Međunarodna zajednica 15. U Franjevačkoj bolnici u Novoj Biloj, u samom središtu Bosne, skupina franjevaca i liječnika brani dostojanstvo života svih ljudi bez obzira na njihovu vjeru i naciju. Oni su postali bijeli svjetionik nade, mira i dobra. Ali njihov je napor slabo poznat svijetu. Sa svim poštovanjem prema međunarodnim humanitarnim organizacijama, mora se reći da velike organizacije poput UNHCR i Međunarodnoga crvenog križa nisu imale potporu UNPROFOR-a da obave svoju temeljnu dužnost osiguranja prava bolnica da pomažu ljudima kojima pomoć treba. Ako svijet neće pomoći trudnici da rodi, kome će pomoći? Ako ne može čuti plač novorođenčeta, što može čuti? Organizacije za ljudska prava usmjerile su svoje napore uglavnom na smrt i ubijanje. To je pravo i mi to podupiremo, ali ne na uštrb živih ljudi. Ako se za Bosnu i Hercegovinu može pokrenuti tako velik broj vojnika i političara, mora biti moguće postaviti po jednoga predstavnika organizacija za ljudska prava u opkoljena područja, u svaku bolnicu i logor za zatočenike. G. Molba Bosna nije mjesto etničkog ili vjerskog sukoba nego mjesto sukoba dobra i zla. To nije rezervat u kojem bi svijet promatrao umiranje, nego test humanosti za cijelo čovječanstvo, posebice Ujedinjene narode i, iznad svega, Vas gospodine Generalni tajniče. Bosna se ne smije prepustiti svojoj sudbini. Bosna je u svakoj sobi svake obitelji zapadnoga svijeta. Nema obitelji Zapada koja nije odgovorna za bosansku obitelj. Svijet nije mnogo znao o koncentracijskim logorima tridesetih i četrdesetih godina ovoga stoljeća, ali je znao dostatno da ponese krivicu. Danas svatko znade za enklave Bosne i Hercegovine pa se konačno smrt nevinih civila ne može sakriti. Nema oprosta od odgoornosti. Gospodine Generalni tajniče, spremni smo učiniti sve što je u našoj moći da pomognemo ljudima koji pate u Bosni i Hercegovini, bez obzira na njihovu nacionalnost, vjeru ili uvjerenja. Molimo Vas da odmah djelujete. Molimo Vas da podržite bijelu crtu opskrbe (kao što kaže 21. i 22. poglavlje četvrte Ženevske konvencije). Osigurajte komunikaciju s Franjevačkom bolnicom u Novoj Biloj, olakšajte joj rad i jamčite njezinu sigurnost. U tom smislu, molim Vas da imenujete svoga osobnog predstavnika koji bi bio nazočan u bolnici. Taj bi praktični korak bio polazište stvaranja bijele mreže bolnica za sve strane u Bosni i Hercegovini. Prošla i sadašnja stradanja i patnje uvjeravaju me da je to nužno; Vaš dosadašnji rad i briga za narode Bosne i Hercegovine uvjeravaju me da je to i moguće" , kaže se na kraju pisma kardinala Franje Kuharića, glavnom tajniku UN Butrosu Butrosu-Galiju. (Hina) mm 101623 MET nov 93 10HHMM MET nov 93