SERVIS POSEBNIH NASLOVA ITALIJA-GOSPODARSTVO

Nadnaslov: Talijansko gospodarstvo u posvemašnjoj krizi Naslov: Kada i kako do oporavka? Podnaslov: Što se događa s talijanskim gospodarstvom za koje se sredinom 80-ih govorilo da doživljava svoj drugi boom, pitanje je koje treba staviti u kontekst suvremenih kretanja u gospodarskoj sferi - označenim državnim gubitašima i trendom privatizacije, padom zaposlenosti u primarnoj i sekundarnoj djelatnosti, aferom korupcije i strahom od rizika -, ali i onih svjetskih, od recesije i nesigurnosti ulaganja do promjena na tradicionalnoj političkoj sceni Piše: Nevio LUKŠIĆ, AR RIM - Talijansko gospodarstvo pod teškim je pritiskom i pitanje je kad i na koji će se način oporaviti. Koga, ako ne najvećeg talijanskog industrijalca, koji je za prošlu godinu prijavio više od 11 milijardi bruto prihoda (što znači, izračunali su neki, da u jedan sat pa i dok spava zaradi više negoli njegov radnik u tvornici), predsjednika FIAT-a Giannija Agnellija, pitati kada će talijansko gospodarstvo izaći iz recesije. Dakako, Agnelli je odgovorio da nije vrač ili prorok da bi mogao dati odgovor na takvo pitanje, ali da je u takvim slučajevima najbolje uzeti sredinu od optimističke i pesimističke prognoze. Prema njegovu mišljenju, optimistično je očekivati da će talijansko gospodarstvo izaći iz recesije krajem ove godine, dok pesimistička prognoza govori da će privredi krenuti tek krajem slijedeće. Prema tome, zaključuje Agnelli, izlaženje iz krize može se očekivati polovicom 1994. godine. Da su ovoga puta možda u pravu pesimisti, a ima i onih koji govore da će svjetska privreda moći računati na ulazak u uspješniju fazu tek 1996., mogli bi potvrditi podaci o poslovanju najvećih talijanskih poduzeća u prošloj godini, a što je upravo objavila "Mediobanca" u svojoj godišnjoj analizi kretanja u talijanskom gospodarstvu, kao i neka kretanja u desetljeću 1981. do 1991. godine. Fiat, najveća talijanska privatna tvrtka s 285.000 zaposlenih i dohotkom od 54.000 milijardi lira, ostvarila je u prošloj godini čisti profit od "samo" 551 milijardu lira, odnosno dvostruko manje negoli prethodne godine kada je ostvarila 1.114 milijardi čistog dohotka. Najveća talijanska državna, i općenito grupacija više poduzeća IRI, s 345.000 zaposlenih i dohotkom od 76.000 milijardi lira, ostvarila je prošle godine gubitak od 5.182 milijarde lira, što je gotovo pet puta više od gubitka ostvarenog u 1991. koji je iznosio 1.595 milijardi. Država se i privatizacijom želi riješiti gubitaša. Ne samo podaci o povećanom gubitku IRI-ja, već i oni koji pokazuju da je drugo po veličini državno poduzeće ENI, u oblasti energetike, nakon profita od 1.007 milijardi lira u 1991. godini, zapalo prošle godine u gubitak od 946 milijardi, dovoljno govori o stanju talijanske privrede. Doda li se tome podatak da bi u narednih godinu dana posao moglo izgubiti više od 500.000 ljudi, odnosno onoliko koliko je smanjen broj zaposlenih u desetljeću 1981-1991. kada je zatvoreno čak 5.581 tvrtka, onda slika postaje još crnjom. Međunaslov: Sigurnost od nuklearnog rata, ali i socijalna nesigurnost Što se događa s talijanskim gospodarstvom za koje se polovicom osamdesetih godina govorilo da proživljava svoj drugi "boom"? Trend smanjenja zaposlenih u primarnoj i sekundarnoj djelatnosti, započet polovicom osamdesetih, kada je po prvi puta bilo više zaposlenih u tercijaru nego li u industriji, se nastavlja. Primjerice, poljoprivredom se bavi samo 18 tisuća od 10 milijuna zaposlenih. U strojarskoj industriji radnike zamjenjuju roboti. Praktički, onaj koji želi raditi mora sam izmisliti posao. Radna mjesta klasičnog zaposlenja su puna i prepuna. Na cjelokupno teško gospodarsko stanje u svijetu, pa prema tome i u Italiji, došla je afera podmićivanja i korupcije. Sada su zakočeni veliki državni poslovi, jer se odgovorni pribojavaju preuzimati rizik davanja posla nekoj tvrtki kako kasnije ne bi pali pod sumnju da su od nje dobili postotak kao mito. Posebno su u krizi građevinska poduzeća. Čak ni znatno smanjenje eskontne stope nije povećalo investicije. Vlada neko stanje iščekivanja. Čega? Po prvi puta se stanje gospodarstva povezalo sa situacijom na političkoj pozornici. Naime, padom blokova nestale su i neke čvrste točke. Ranije se znalo što znači investirati u tadašnji Sovjetski Savez ili u tadašnju Jugoslaviju. Znalo se da se sigurnost investicija, uz onaj uobičajeni poslovni rizik, jamči jedino u zapadnim zemljama. Danas i u zemljama koje su svoju politiku temeljile na sučeljavanju s istočnim blokom, kakav je slučaj u Italiji, nastaju političke krize koje utječu na gospodarske odluke. Klasične stranke nestaju, rađaju se novi pokreti. Oni propagiraju drukčije porezne sustave. Neke stranke, kao na primjer Sjeverna liga u Italiji, propagiraju fiskalni štrajk itd. U takvoj konfuznoj situaciji teško se kretati i privrednicima. Svijet je postao sigurniji glede mogućeg izbijanja nuklearnog rata, ali u socijalnom pogledu nesigurniji za pojedinca. Italija, koja je smatrana laboratorijem raznih kretanja, osjeća posljedice stvaranja novog svjetskog ustrojstva. (Hina) br 251307 MET oct 93