SERVIS POSEBNIH NASLOVA ENERGIJA-NAFTA

Nadnaslov:20 godina nakon prve, stručnjaci smatraju mogućom novu naftnu krizu Naslov: Je li moguć treći naftni šok? Podnaslov:U narednih 10 godina ne treba isključiti mogućnost nove naftne krize, ističu neki stručnjaci, obzirom da postoje značajni čimbenici rizika, koji su posebno u vezi sa strukturom svjetske potrošnje slijedećih godina, nesigurnostima prilika u Rusiji i Kini itd. Piše: Daniele DE MEYER, AFP PARIZ - Dvadeset godina nakon prvog naftnog šoka koji je izravno pogodio gospodarstva industrijskih zemalja izazvavši recesiju i monetarni poremećaj, neki stručnjaci ne isključuju mogućnost nove naftne krize. "Kratkoročno ne vjerujem baš u mogućnost trećeg naftnog šoka, ali u deset narednih godina ta se mogućnost ne može isključiti. Postoje značajni faktori rizika, a da se ne govori o nepredvidljivom elementu, političkoj krizi na Bliskom istoku, na primjer, koja bi se mogla pretvoriti u katastrofu", kaže Peter Bogin, iz američke organizacije Cambridge Energy Research Associates. Ti faktori rizika, trenutno prikriveni obilnom naftnom ponudom, u vezi su posebno sa strukturom svjetske potrošnje u nadolazećim godinama, nesigurnostima oko razvoja događaja u Rusiji i Kini ili s političkim tenzijama koje bi mogle poremetiti ravnotežu u strateškoj zoni Bliskog istoka. Najveća opasnost, po mišljenju analitičara, sastoji se u mogućoj eksploziji svjetske naftne potražnje čije se središte gravitacije premješta prema Aziji. Prema podacima Međunarodne agencije za energiju, u sljedećem desetljeću potrošnja bi mogla biti povećana od 15 do 20 posto u zemljama OECD-a i više nego udvostručena u odnosu na 1990. godinu u ostatku svijeta, posebno u Aziji. Potražnja bi dosegla 78 milijuna barela dnevno 2010. godine nasuprot sadašnjih 68 milijuna. Gospodarsko čudo azijskih "zmajeva", razvoj zemalja Latinske Amerike, kao i očekivani preporod industrijskih zemalja, trebali bi doprinijeti povećanju potražnje. Što se tiče Kine, čija potrošnja nafte na više od milijardu stanovnika odgovara onoj u Njemačkoj i Španjolskoj zajedno, ona bi mogla probiti sve tržišne norme onog dana kad se bude koristio njezin ogroman potencijal. S obzirom na to stanje, neki analitičari sumnjaju da će kapaciteti naftne proizvodnje biti dovoljni iza 2010. godine. Jedno je sigurno, Bliski Istok sa 60 posto svjetskih rezervi, ostat će najvažnija zona u sljedećim desetljećima. Dvanaest zemalja OPEC-a trenutno drži više od tri četvrtine rezervi na planeti (77 %), to jest više od 100 godina proizvodnje. Unatoč pojavi novih zona proizvodnje u Europi, Americi i Aziji, udio OPEC-a će i dalje rasti u vremenu do 2.000. godine dok bi se smanjenje naftne proizvodnje u zoni OECD-a, započeto 1986. godine, trebalo nastaviti. Međunaslov: Pouke prve naftne krize Kriza bi mogla stići iz bivšeg SSSR-a, posebno Rusije, uvijek izložene političkim trzavicama i kaosu vlastite naftne industrije. Iako najveći proizvođač fosilnih goriva na svijetu 1989. godine, njezina nestabilnost mogla bi dugotrajno uneravnotežiti svjetske rezerve. Stalna nestabilnost cijena sirove nafte unazad pet godina mogla bi opasno ugroziti ulaganje naftnih kompanija u gigantske projekte razvoja crpilišta i traženja novih rezervi. Nije u pitanju samo cijena nafte. Nestabilan razvoj industrijskih zemalja smanjuje investiranja u razvoj drugih vrsta energija. Nakon napretka ostvarenog u posljednjih dvadeset godina u području štednje energije, Zapad malo popušta s kontrolom. "Suprotno stanju od 1973. do 1979. godine, danas postoje sredstva za ublažavanje koja omogućavaju da se lakše suočimo s eventualnom krizom", ocjenjuje međutim Hubert des Longchamps, pomoćnik u upravi za naftnu industriju pri francuskom ministarstvu industrije. Poučene prvim naftnim šokom, 23 industrijske zemlje iz Međunarodne agencije za energiju smanjile su svoju naftnu ovisnost, proširile izvore opskrbe, razvile druge vrste energije i naučile štedjeti energiju. Ustanovljene su zalihe za hitne slučajeve koje bi trajale barem devedeset dana prije uvoza. Drugo važno sredstvo za ublažavanje koje je savršeno funkcioniralo tijekom iračke invazije na Kuvajt 1990. godine, su odnosi između zemalja proizvođača i zemalja potrošača, mnogo tješnji i manje konfliktni nego prije 20 godina. Zemlje članice OPEC-a još uvijek snose posljedice iz godina naglog skoka cijena. Cijena barela sirove nafte realno je niža 1993. godine nego prije prvog naftnog šoka. Iako se ne može isključiti politička kriza na Bliskom istoku, proizvođači su postali svjesni da je stabilnost cijena neophodna, pa makar zemlje potrošači odustale od nafte i prilagodile svoja gospodarstva drugim tipovima energije. (Hina) br 151221 MET oct 93