IZBOR IZ PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA (1)

ZAGREB, 18. listopada (Hina) SLOBODNA DALMACIJA Smetam mnogima u Sloveniji, ali se ne bojim državnoga udara! Ranko Dorotka razgovarao je s Milanom Kučanom, predsjednikom Republike Slovenije. Interview je objavila SLOBODNA DALMACIJA a donosimo ga s manjim kraćenjima. - Gospodina Kučan, kako tumačite konstantno udaljavanje između Hrvatske i Slovenije na svim razinama, kako na političkoj, tako i na gospodarskoj i kulturnoj? = Teško bismo to mogli nazvati udaljavanjem. To je jednostavno neko stanje nesređenih odnosa, koje ima svoje razloge, a oni su u različitim pozicijama obiju država - Slovenije kao relativno smirene države, koja nije upletena u rat, i Hrvatske, koja je u taj rat upletena što, naravno, utječe i ima posljedice na čitav njezin unutarnji politički i gospodarski život te naravno i na odraz njezinih odnosa u međunarodnoj politici, uključujući tu i Sloveniju. Prema tome, to udaljavanje... to stanje nesređenih odnosa, može se objasniti, pitanje je može li se ono u potpunosti i opravdati. Jer to ipak u cijelosti ne može biti izgovor da Slovenija i Hrvatska neka pitanja, neke stvari ne bi mogle međusobno urediti. - Na primjer? = Mislim da bi u ovim nenormalnim okolnostima u kojima živi Hrvatska bilo vjerojatno nerealno i previše ambiciozno kad bismo na načelnim i dugoročnim osnovama pokušali urediti cjelinu odnosa, koji među dvjema državama moraju biti sređeni. (...) Neke stvari, kao što je na primjer pitanje imovine, državljanstva, mirovina i općenito socijalnih prava te osobito veoma konkretna i pragmatična pitanja - spor oko pivovare u Buzetu, stara štednja i Ljubljanska banka, slučaj 'Elana' i slično, mogu se vrlo lako riješiti s ponešto dobre volje s obje strane, bez obzira na činjenicu da dugoročna i sustavna rješenja o kojima sam govorio još ne postoje. - Nedavno ste izjavili da se Europa u odnosu na balkansku krizu trenutačno također bavi pitanjem gdje postaviti graničnu crtu između stabilnog dijela Balkana i onog dijela što ga ne može primiti kao 'svoga', jer ugrožava njezinu sigurnost. Slovenija, što je razumljivo, pod svaku cijenu želi ostati na europskoj strani te crte. Nije li možda i to jedan od razloga za, uvjetno rečeno, udaljavanje od Hrvatske? = (...) Riječ je naprosto o tradicionalnoj nestabilnosti toga područja, i to je stvarnost. Mi iskreno želimo da se u toj zoni europskog mira nađe i Hrvatska. Drugo je pitanje koliko je to realno, ali slovenski interes bi to svakako bio, isto tako kao i hrvatski. I upravo zato mi se čini da je utoliko manje razloga da Hrvatska na jasan i prepoznatljiv način još nije pokazala volju da na sjeveru želi dobroga susjeda, dobroga saveznika, dobroga prijatelja. Uopće, mislim da je Hrvatska u takvoj situaciji da su joj prijatelji potrebni. To potvrđuje čitav međunarodni kontekst i odnos prema Hrvatskoj. Po mojem sudu ne postoji ni jedan valjani razlog zbog kojega, nakon svega što se događalo, Hrvatska u Sloveniji ne bi vidjela prijatelja, objektivno ona to jest. Vrijedi, naravno, i za Sloveniju. - Kako bi to, po Vašem mišljenju, Hrvatskoj jasnije dala do znanja Sloveniji da želi dobro susjedstvo i ne bi li možda i Slovenija trebala neke stvari jasnije izraziti? = Naravno, većina onoga što vrijedi za Hrvatsku, vrijedi i za Sloveniju. Po mojoj procjeni prije svega bi bilo potrebno da se obje suverene države odreknu ambicija da sada rješavaju pitanja koja su vrlo osjetljiva i čije bi rješavanje ili pokušaj rješavanja u ovim nenormalnim okolnostima mogao dati neku deformiranu sliku što su to realni, objektivni i dugoročni interesi. Dalje, Hrvatska ne bi smjela shvatiti da nije slovenski interes da se granica uredi onako kao što je bilo 25. lipnja 1991. godine rečeno: obje države priznaju se u okviru postojećih granica. Onda kao sporna, a po mojem mišljenju sporna uopće ne može biti, ostaje samo granica u Piranskom zaljevu i ni na jednoj drugoj točci. Slovenija prema Hrvatskoj nema nikakvih teritorijalnih pretenzija. - Vi govorite kao da nikakvih problema, bar ozbiljnih, gotovo i nema. Međutim, izjave nekih slovenskih političara, povjesničara i javnih djelatnika gotovo su u potpunosti oprečne s Vašim procjenama i načinom razmišljanja? = U demokratskome društvu, kako u Sloveniji, tako i u Hrvatskoj, svatko ima pravo iznositi svoje stajalište, svoje mišljenje, od stranke do pojedinca. Međutim, stajališta stranaka, pojedinaca, javnih djelatnika i tako dalje nikako se ne mogu uzimati kao argument za državno-pravna stajališta. Mislim da je osnivanje komisije, ekspertne komisije, koju čine stručnjaci iz obje države i koja već radi, pravi pogodak. Jedino na taj način može se pripremiti stručna podloga za donošenje političkih odluka. Ne samo o ovome konkretnom pitanju granica, nego i o svim ostalim pitanjima. (...) - Nisu li, po Vašem mišljenju, pogranični problemi među državama pomalo medijski prenapuhani? = Pitanje je, što je uzrok, a što posljedica, odnosno jesu li problem stvorili mediji, ili ga je stvorila politika i onda medije stavila u funkciju ostvarivanje te politike. Za dobrosusjedske odnose je, po mojoj ocjeni nerazumno da pojedini političari, zbog vlastita probitka špekuliraju sa stajalištima o graničnim problemima i zatim iniciraju medijski rat, kako bi mobilizirali javno mnijenje. Jer kasnije, kad se odnosi srede, nitko neće moći eliminirati posljedice što su ih te kampanje usadile u javno mnijenje. To će ostati u svijesti ljudi. I onda će Hrvati, imati osjećaj da Slovenci žele njihov teritorij, a Slovenci da Hrvati žele njihov. Bez obzira na to kakav će biti konačni sporazum. - Na slovenskoj televiziji neki dan su objavljeni rezultati ankete (prenijela ih je i Hrvatska televizija) po kojima najveća opasnost za Sloveniju dolazi iz Hrvatske. Ni iz Austrije, ni Mađarske, Italije, nego upravo iz - Hrvatske? = Odgovor nije iznenađujući, no druga je stvar je li bilo potrebno i pametno pitanje tako formulirati da bi se dobio taj odgovor. Anketu je radila Televizija Slovenija, a pitanje je glasilo koja od četiri susjedne države može najviše ugroziti sigurnost Slovenije. Stoga, i odgovor na tako postavljeno pitanje, a s obzirom da se južno od nas ratuje, da je Hrvatska upletena u rat, da nismo riješili neka vitalna pitanja koja se i te kako tiču položaja Slovenije, njezine sigurnosti, teritorijalnog integriteta, i tako dalje, može biti sasvim razumljiv. Za mene je veći problem da ne postoje ozbiljne analize na tu temu. Jer ovakve televizijske ili novinske ankete doduše jesu nekakav pokazatelj, no nikako ne mogu biti relevantan vodič ni za kakvu ozbiljniju političku ocjenu. - Talijani u Sloveniji imaju svoje škole, dvojezične natpise, isto tako i Mađari. Kako Slovenija brine za hrvatsku manjinu? = Tim se kategorijama ne može tako jednostavno manipulirati. Po međunarodnim dokumentima i po europskoj konvenciji o manjinama, točno se zna što je manjina, koji su elementi za to potrebni. Slovenija ima dvije manjine, talijansku i mađarsku, koje su autohtone, koje imaju svoju kulturu, povijest i tradiciju. (...) Sve ostalo su Neslovenci koji žive u Sloveniji, najviše je Muslimana, ali ima i dosta Hrvata. Tim ljudima je garantirana ravnopravnost i sva prava iz naslova državljanstva u ovoj državi. Naravno, također postoje i sve mogućnosti za kulturni život Neslovenaca i njihovo okupljanje u nacionalna društva. (...) - Oprostite, jedno tendenciozno pitanje iz našega, hrvatskoga kuta: naveliko se govori da Slovenija trguje sa Srbijom? = Ja mogu odgovoriti sasvim konkretno: država Slovenija ne trguje s državom Srbijom, odnosno SRJ. Drugo je pitanje da li neki slovenski poduzetnik ili neko slovensko poduzeće trguje s nekim srpskim poduzećem. (...) Tema razgovora je zatim bila činjenica da se Kučanovo ime u posljednje vrijeme nalazi u središtu pozornosti, uglavnom u negativnom kontekstu. Kučan je prvo govorio o svojoj navodnoj umiješanosti u aferu s oružjem na mariborskom uzletištu. "(...) Moja povezanost s oružjem, da tako kažem, je samo u tome što sam u to vrijeme kad je bila prihvaćena odluka o pomoći BiH i Hrvatskoj, bio predsjednik Predsjedništva Slovenije. I pri tome se uvijek radilo o pomoći, a nikad o tome da je Slovenija kupovala oružje te ga zatim prodavala uz profit Bosni i Hrvatskoj. Ako je to netko u Sloveniji i radio, radio je nezakonito i bez imalo političkog sluha. (...)", ustvrdio je Kučan. Na novinarevu primjedbu kako je činjenica da nekome smeta i kao osoba i kao predsjednik države, kaže: "Ne samo nekome, već dobrome dijelu sadašnje slovenske politike, koja je u biti sačuvala uzorak, model nekadašnjega jednopartijskog načina razmišljanja - ne podnosi razlike, ne podnosi one koji drukčije misle, ima relativno slabu kreativnu potenciju, a sve te svoje slabosti opravdava argumentom da državu vode predstavnici stare nomenklature". Kučan u ovome trenutku u Sloveniji ne vidi mogućnosti za državni udar. - Vratimo se malo u Hrvatsku. Jeste li znali da su takozvane srpske krajine u Hrvatskoj dobile isti međunarodni pozivni telefonski broj kao i Srbija? Želio bih u ime naših čitatelja čuti Vaš komentar kao poglavara susjedne nam države. = Nisam to znao, ali isto tako moram reći da i nisam iznenađen. Slovenija, naravno, priznaje Hrvatsku u okviru njezinih međunarodno priznatih granica. Ja sasvim razumijem hrvatske zahtjeve kojima traži promjenu, odnosno primjenu mandata UNPROFOR-a što ga je dobio onda kad je Hrvatska pristala da UNPROFOR dođe na njezin teritorij. Jer samo očuvanje statusa quo, a ne stvaranje uvjeta za povratak hrvatske suverenosti i njezine pravne jurisdikcije u tzv. krajinima, proizvodi nezadovoljstvo, jer je očuvanje statusa quo objektivno, i osobito glede stalnoga prolongiranja vremena pomaka, zapravo doprinos k stvaranju svijesti, naročito kod međunarodnih čimbenika, da je taj dio hrvatske države zapravo srpski teritorij. Teritorij fiktivno samostalnih krajina, što je naravno samo predigra za njihovo uključivanje u veliku Srbiju. U tome ja vidim najveći problem čitave te nekad jugoslavenske i ako hoćete balkanske situacije. Bosanski problem bit će riješen na ovaj ili onaj način, u konačnici ja mislim s podjelom Bosne između Hrvatske i Srbije, s neizvjesnom sudbinom Muslimana. No sve to skupa, po mojem mišljenju, ne rješava nego samo aktualizira problem onih dijelova Hrvatske gdje je bilo miješano stanovništvo, odnosno gdje su živjeli i žive Srbi, jer Srbija još uvijek tvrdokorno ne priznaje manjine, ne priznaje granice i ne priznaje jurisdikciju ni jedne druge države nad bilo kojim područjem gdje, figugarivno rečeno, živi jedan jedini Srbin. (...) Inače, ne vjerujem da se problem može riješiti oružjem... jer mislim da za vojnu akciju neće biti razumijevanja ni pomoći Europe i svijeta. Okupirana hrvatska područja za mene znače jače i problematičnije žarište europske krize od Bosne, jer ako do rata dođe, kriza najprije seli na mađarsku granicu, a time praktično u samo srce Europe. (...) Za Sloveniju, naime, nije sporno da te takozvane krajine neosporno spadaja i pripadaju suverenoj državi Hrvatskoj i ne vidim da bi drukčije uopće moglo biti. Svaki drukčiji pristup međunarodne zajednice bio bi naravno pogrešan i značio bi povijesnu krivnju prema hrvatskome narodu. - A neka nova Jugoslavija? = Ja mislim da za obnovu neke nove Jugoslavije ne postoje nikakve realne mogućnosti, nikakav interes. Isto tako ne vjerujem da je srpska politika - tu naravno razlikujem Srbiju, Srbe i srpsku politiku - zainteresirana za obnovu Jugoslavije. No srpska politika zainteresirana je da dobije teritorije takozvanih srpskih krajina u Hrvatskoj i tu neće birati sredstva. Jer danas je već svakome jasno da međunarodna zajednica priznaje de facto srpskoj politici i sve ono što je s oružjem postigla. Prema tome, ako se srpska politika dovede, odnosno ako se nađe pred iskušenjem da vojnom akcijom pokuša zauzeti teritorij tzv. krajina u Hrvatskoj, ona se te mogućnosti neće odreći. Ako zanemarimo taj problem, problem potencijalnoga vojnoga konflikta između Srbije i Hrvatske, mislim da ni u Hrvatskoj nema nikakve realne mogućnosti, želje ni volje za obnovom nekakve Jugoslavije. Obnova Jugoslavije ideja je što može živjeti samo u glavama onih koji uopće ne poznaju povijest odnosa na Balkanu i u nekadašnjoj Jugoslaviji, koji ne razumiju i ne mogu razumjeti zašto se Jugoslavija, objektivno morala u ovim povijesnim okolnostima raspasti, u glavama onih koji iz povijesti nisu ništa naučili. (Hina) mm 181712 MET oct 93