-PREGLED PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 14. listopada (Hina) Britanski mediji BBC Odnos Hrvatske i Europe tema je interviewa koji je Zvonko Tomić nedavno vodio u Bruxellesu s članom vanjskopolitičke komisije Europskog parlamenta Arryem Ouslanderom, nizozemskim zastupnikom u Europskom parlamentu. - Je li Parlament razmatrao odnos s drugim zemljama, a u okviru toga i s Hrvatskom? = Takve su teme vrlo često na dnevnom redu. Parlament upravo radi na još jednoj rezoluciji o bivšoj Jugoslaviji. Kada smo zadnji put o tome raspravljali, imali smo i kritika Hrvatskoj zbog njezina ponašanja u BiH. Imam osjećaj da se od trenutka kada je Britanija predsjedavala EZ cjelokupna politika prema bivšoj Jugoslaviji našla u slijepoj ulici te da su Hrvati, učeći se na našoj politici prema Srbima, shvatili da se sila isplati, pa su u BiH počeli oponašati srpske rasiste. Ja sam već upozorio neke od umjerenijih kolega u Hrvatskoj da će Mostar u budućnosti za Muslimane imati isto značenje kao i Vukovar za Hrvate te da moraju biti vrlo pažljivi glede svoje reputacije. - Spomenuli ste predsjedavanje Britanije EZ. Snosi li Britanija određenu odgovornost za sadašnje stanje u bivšoj Jugoslaviji? = Ja sam zapravo još veoma ljut zbog nepažnje Douglasa Hurda prema bivšoj Jugoslaviji. Objašnjenja srpskih rasista, poput Karadžića, da je riječ o plemenskom sukobu bila su trenutačno prihvaćena, iako o tome nije bila riječ. Ako sukob počnete promatrati iz drugoga ugla te ga uz to počnete tretirati kao dobrotvorni problem, kao što čini zapadna Europa, odmah će te se naći u slijepoj ulici u kojoj se zapravo nikome ne može pomoći jer se ne zalazi u uzroke problema. - Što bi po Vašem sudu Hrvatska trebala učiniti da poboljša svoj položaj u Europi i olakša uspostavljanje ugovornih odnosa s EZ koji još ne postoje? = Hrvatska bi se trebala ponašati u skladu s uobičajenim normama pristojnog ponašanja i rješavanja društvenih problema. Hrvatska treba sljedbenike Mate Bobana u BiH izložiti vrlo snažnom pritisku kako bi oni poštivali prava ostalih naroda u toj zemlji, osobito Muslimana, ali i nerasistički raspoloženih Hrvata i Srba, koji su na strani zakonite vlade BiH. Problem Hrvatske jest da se ona ponaša tako da se na jednoj strani sklapaju sporazumi s legalnom vladom, a na drugoj sljedbenici Tuđmana i Bobana u BiH uopće ne priznaju legalnu vladu. Tako se krši i međunarodni i unutarnji pravni poredak. Stephen Ashley komentira embargo na oružje UN prema Hrvatskoj i BiH. "Embargo na uvoz oružja za prostor bivše Jugoslavije, koji su proglasili UN 1991., uveden je s nakanom da se prekinu putovi dostave. No bio je nedostatan od samoga početka. Nije bilo mehanizma nadzora niti kazne za prekršitelje. A osjećaj da se oružje doprema u tako dostupnu ratnu zonu bio je neodoljiv, osobito za zemlje bivšeg komunizma, snažno pogođene recesijom, a prepune oružja. Bilo je zamišljeno da embargo rasprši sukob, lišavajući ratno područje oružja i streljiva. No ta politika nije uzela u obzir velike količine oružja koje su srpske postrojbe 1991. preuzele od bivše JNA jer su u njezinu zapovjedništvu prevladavali Srbi i Crnogorci. Bivša JNA bila je jedna od najbolje opremljenih vojski na svijetu, posebno na području topništva i projektila. Većina tog oružja bila je uskladištena u Bosni. Da Slovenija, a zatim Hrvatska te, kasnije, bosanski Muslimani, nisu preskočili embargo te se sami naoružali, velika nadmoć srpske vatrene sile uništila bi njihovu NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 13. X. 1993. HCA: "Treba odmah uspostaviti protektorate" "Usprkos privremenoj blokadi ženevskih mirovnih pregovora o Bosni i Hercegovini, Ujedinjeni narodi i Europska zajednica moraju uspostaviti predviđeni protektorat u Sarajevu i Mostaru, istaknuto je u nedavno objavljenom apelu nekoliko civilnih organizacija u Sarajevu i međunarodne organizacije za ljudska prava Helsinki Citizens' Assembly (HCA). Protektorat bi mogao biti 'prvi uspješan potez u procesu suzbijanja strašnog neprijateljstva i poticanja mirnog suživota', naglašava njemački odjel HCA. Tijekom ženevskih pregovora postignut je sporazum o uspostavi dvogodišnjeg protektorata u Mostaru i Sarajevu, poprištima žestokih sukoba, u prijelaznoj fazi koja je trebala rezultirati normalizacijom stanja u spomenutim gradovima. Po izjavi Andreasa Buroa, zamjenika predsjednika njemačkog odjela HCA, apel su u Sarajevu sastavile civilne gradske organizacije, uključujući 'Board of the Sarajevo Open Society', odjel HCA u Sarajevu, Sarajevo International Theatre i Radio Zid. HCA osnovan je 1990. kao međunarodni savez skupina za građanska i ljudska prava, socijalnih pokreta i inicijativa iz svih zemalja članica KESS-a. Njemački odjel HCA zatražio je od ženevskih ravnatelja pregovora da smjesta nastave razgovore o uspostavi protektorata. Političke računice moraju biti zanemarene, a pažnja usmjerena na humanitarne aspekte, ističe HCA. 'Umiranje tih gradova tijekom nadolazeće zime ne smije poslužiti kao sredstvo pritiska za stjecanje političkih ustupaka'. Njemačka vlada, parlament i općine moraju poduprijeti uspostavu protektorata. Socijalni i humanitarni pokreti i organizacije također moraju zagovarati takvo rješenje i mobilizirati sve snage u pružanju pomoći", prenosi novinar. ŠPANJOLSKA EL PAIS 13. X. 1993. U krajini se osjeća miris rata Hermann Tertsch komentira najnoviju rezoluciju Vijeća sigurnosti: "Zbog dramatičnih događaja u Moskvi prošlog tjedna je gotovo nezapažena prošla vrlo bitna vijest za Balkan, drugo žarište nestabilnosti u Europi. Vijeće sigurnosti jednoglasno je i treći put produljilo mandat plavih kaciga na hrvatskim teritorijima koje su okupirali Srbi tijekom rata 1991. No, rezolucija prvi put izvršenje Vanceova plana u krajini veže za ukidanje embarga nametnutog srpsko-crnogorskoj Jugoslaviji. Ona osim toga ratificira, riječima koje do sada nisu upotrebljavane, pravo Hrvatske na suverenitet i teritorijalni integritet u okviru granica kakve su bile prije rata 1991. Vanceov plan predviđa razoružavanje srpske vojske na tom području, povratak Hrvata prognanih tijekom borbi i postupno vraćanje tog teritorija na kojem su Srbi proglasili svoju republiku krajinu pod hrvatski suverenitet. Dok se ne ispune ti uvjeti, Srbija i Crna Gora i dalje će trpjeti opći embargo koji je gospodarski paralizirao te republike. Odluka Vijeća sigurnosti prvi se put suprotstavlja politici svršenoga čina od koje je Beograd do sada imao toliko koristi. Prirodna je indignirana reakcija Beograda i srpskih vođa u Hrvatskoj i Bosni. Srbija već mjesecima lansira međunarodnu kampanju, uz potporu francuskoga predsjednika Mitterranda i međunarodnih posrednika Davida Owena i Thorvalda Stoltenberga, kojoj je cilj da samo potpisivanjem mirovnoga plana za Bosnu izbori ukidanje sankcija. Da je kampanja uspjela, pretpostavljala bi kulminaciju političko-diplomatsko-vojne igre: nakon ostvarenja početnih srpskih ambicija, bile bi ukinute jedine represalije nametnute Srbiji zbog metoda kojima se služila. NJEMAČKA DIE WELT 13. X. 1993. Ambiciozni program UN na rubu neuspjeha "Neuspjeh politike vojne intervencije UN u Somaliji jasno se nazire; pojedini pokazatelji upućuju na zaključak da bi misija UN na Haitiju mogla doživjeti sličnu sudbinu. U bivšoj Jugoslaviji, nakon amputacije Hrvatske, 'zaštitne snage' UN svojom su nazočnošću poduprle isključivo uspjeh srpske ratne politike i razaranje bosansko-hercegovačke države. Nepovoljan razvoj događaja na spomenutim kriznim područjima proizlazi dijelom iz specifične situacije na Balkanu, Rogu Afrike i Antilima. No, sve tri neuspjele operacije obilježene su i zajedničkim uzrokom - naime, međunarodna zajednica nije djelotvornim vojnim operacijama osigurala povezivanje 'humanitarne pomoći' i političkog posredovanja, usmjerenog na dokončanje sukoba ili kriza (...) U Somaliji i drugim afričkim zemljama (Mozambik i Angola) te u bivšoj Jugoslaviji, ambiciozni politički program uspostave novog međunarodnog poretka - izuzmemo li mirovne misije nadzora demarkacionih linija primirja, sklopljenih pod okriljem UN, i provedbe sporazuma sukobljenih strana o prekidu građanskih i međudržavnih ratova - pretrpio je teške udarce koji su ga doveli na sam rub sloma. Potencijalni neuspjeh dugoročno bi blokirao djelotvornost Ujedinjenih naroda ali i realizaciju koncepcije sigurnosne politike, utemeljene na zapadnoj ideji o stvaranju globalnog demokratskog društva i novoga međunarodnog poretka. (...) U pojedinim poglavljima 'Projekta za uspostavu mira', izrađenog 1992., glavni tajnik UN Boutros Boutros Ghali utvrdio je - na temelju Povelje UN - različite, međusobno odvojene operacije očuvanja mira: 'preventivno stacioniranje oružanih snaga' u ugroženim područjima uz upotrebu vojnih sredstava i pružanje humanitarne pomoći pod vojnom zaštitom; 'preventivnu diplomaciju' usmjerenu na rješavanje kriza i posredovanje prije izbijanja oružanih sukoba; pritisak međunarodne zajednice u obliku sankcija. Temeljna pretpostavka uspjeha navedenih operacija UN jest djelotvorno vodstvo i uspostava i održavanje nadzora nad zbivanjima u kriznom području. No, u konkretnoj kriznoj situaciji, prijelazno razdoblje prije početka djelovanja primijenjenih mjera često je obilježeno nestabilnošću i zahtijeva neprekidno prilagođavanje brzim i dramatičnim promjenama. Riječ je o opasnom eskalacijskom potencijalu koji prijeti pogoršanjem stanja i pojavom novih rizika prije uklanjanja poznatih opasnosti. (...) U bivšoj Jugoslaviji međunarodna zajednica nije čak ni pokušala operativno povezati intervenciju s političkim ciljevima dokončanja sukoba jer su najutjecajnije članice UN unaprijed sumnjale u uspjeh te nijedna zemlja nije bila spremna angažirati svoje vojnike u potencijalnim vojnim operacijama. Takav odnos blokirao je 'zaštitne snage' UN, koje stanovništvu ne mogu zajamčiti zaštitu ni međunarodnim humanitarnim konvojima sigurnu pratnju do cilja i djelotvorno obavljanje humanitarne zadaće bez plaćanja danka drumskim razbojnicima. Svojom politikom Boutros Ghali nije slijedio ni strategiju intervencije ni dalekosežne ciljeve svoje koncepcije stvaranja novog međunarodnog poretka, ograničivši se na pragmatičnu diplomaciju rješavanja krize koju je nastojao poduprijeti demonstracijama vojne sile bez stvarnih vojnih akcija snaga UN na terenu, usmjerenih na dokončanje sukoba. Polovična politika strogo ograničene intervencije bez vojnih akcija doživjela je slom, suočena s odlučnim otporom agresora, Srba i desperadosa poput Aidida", upozorava Lothar Ruehl. (Hina) dr 141516 MET oct 93