SERVIS POSEBNIH NASLOVA NJEMAČKA RELIGIJA

Nadnaslov: Sve više Nijemaca odbija plaćati porez na religiju Naslov: Nijemci protiv crkvene desetine Podnaslov: Zbog mjera štednje ili kao reakcija na upućeni ukor, sve više Nijemaca službeno napušta crkvu kako bi izbjegli porez na religiju. U Njemačkoj vjernici uplaćuju svakog mjeseca prilog koji iznosi oko 10 posto poreza na prihod. No onaj tko napusti crkvu ne može više primati svete sakramente niti se vjenčati u crkvi. Piše: Valerie LEROUX, AFP BONN - Zbog mjera štednje ili kao reakcija na upućeni ukokr, sve više Nijemaca službeno napušta crkvu kako bi izbjegli porez na religiju, uz opasnost da im budu uskraćeni sakramenti i da više ne mogu krstiti svoju djecu. U Njemačkoj kao i u Švicarskoj i Austriji, svi su vjernici dužni plaćati porez crkvi. Katolička, protestantska i židovska vjeroispovjed poistovjećene su s državnopravnim organizmima i kao takvi koriste se fiskalnim prihodima koje ubire država, što je u 1992. godini iznosilo više od 16 milijardi DEM. Svi članovi tih zajednica uplaćuju svakog mjeseca prilog koji iznosi oko 10 posto poreza na prihod. Jedino su oslobođeni oni koji se prikažu poreznoj administraciji kao ateisti ili oni koji su napustili crkvu. Samo u 1992. godini 250.000 protestanata i 190.000 katolika službeno se odreklo svoje vjere, nakon uredbom propisanog procesa "izlaska iz crkve" koji treba službeno potvrditi administrativni sud. Iako ne isključuju krštenje, činjenica da napuštaju crkvu za crkvene vlasti predstavlja odricanje od vjere. "Prekidate s crkvom, to znači da više ne želite biti kršćanin", objašnjava jedan svećenik. Onaj tko napusti crkvu ne može više primati sakramente niti se vjenčati u crkvi. Međutim u praksi, svećenik nikada ne odbija dati posljednju pomast, priznaje jedan glasnogovornik njemačke evangelističke crkve. Isto je i kod katolika, gdje se navodi primjer pisaca Heinricha Boella, koji je preminuo 1985. godine. Međunaslov: Izgubljene ovce uvijek se mogu se vratiti Svećenik se mora usprotiviti krštenju ili pričesti djece čiji roditelji nemaju dostatna jamstva za "dobar vjerski odgoj", što je često dovoljno jak argument za oklijevanje velikog broja kandidata već na početku. "Čekat ću da moj sin malo naraste, bojim se da neće moći obaviti pričest", objašnjava jedna tajnica uprave koja mora platiti svake godine 2.000 DEM poreza za crkvu. Za one koji žele iskupiti svoju dušu, situacija nije beznadna. "Napuštanje crkve" nije isto što i izopćenje. Izgubljene ovce mogu uvijek biti ponovo prihvaćene, nakon razgovora sa svećenikom, bez retroaktivnih posljedica na porez. Prema istraživanju Instituta Forsa, obavljenom u rujnu, 63 posto Nijemaca svih vjeroispovjesti, žele ukidanje tog poreza. Crkva bi sasvim sigurno bila bliža ljudima kada bi se mogla financirati vlastitim sredstvima, ocjenjuju oni. "Sav taj novac ne ide u džepove župnika, crkva ipak ima društvenu funkciju", naglašava jedan katolički svećenik iz Bonna. Ona se brine o brojnim aktivnostima od javnog interesa (škole, bolnice, domovi za umirovljenike) i planovima razvoja u nerazvijenom svijetu. U raspravi koja započinje, neki predlažu ukidanje tog poreza i smatraju da ga treba zamijeniti socijalnim prilogom, po talijanskom modelu, što ga porezni obveznik plaća ili ne plaća crkvi. Ta mogućnost nalazi zasada malo odjeka u crkvenoj hijerarhiji. U pokušaju da zaustave bijeg vjernika, crkve su uvjerene da je najprije potrebno smanjiti distancu prema svojoj bazi, koja broji oko 29 milijuna protestanata i 28 milijuna katolika. Stoga su pokrenule reklamne kampanje kako bi obnovile svoj image. (Hina) br 170032 MET oct 93