SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov: Ivan Pavao II: petnaest godina pontifikata Naslov: Jedno poglavlje povijesti Podnaslov: Petnaest godina Papine vladavine obilježeno je njegovim ustrajnim nastojanjima da Crkvi povrati identitet nakon postkoncilske krize, da usliša unesrećenike i one kojih se svi odriču, obrani ljudska prava tamo gdje ih se ne poštuje i unaprijedi univerzalni etički sustav. Već sada se može ocijeniti povijesnom uloga koju je imao u drastičnom preokretu u kojem je pao Berlinski i svi ostali "zidovi". Piše: Bruno BARTOLONI, AFP VATIKAN - Sa strpljivom odlučnošću graditelja katedrala i vrlo jasnim osjećajem o ispunjavanju povijesne misije, Ivan Pavao II zabilježit će u subotu petnaest godina pontifikata. Tog 16. listopada 1978., "godine trojice papa", 99 velikih elektora od 111 okupljenih u Sikstinskoj kapeli ("kraljevska većina", prokomentirat će kardinal Francois Marty) donijelo je, u sedmom krugu, povijesnu odluku da za Papu izabere pastira s Istoka, prvog poglavara Katoličke crkve koji nije talijanske nacionalnosti nakon četiri i po stoljeća. Bio je to snažan čovjek, vrstan teolog, revan svećenik koji nikad nije radio u nekom uredu Svete Stolice. Imao je tada samo 58 godina. Usprkos godinama, Papa nastavlja, kao da to nije ništa posebno, graditi Crkvu trećeg milenija, vjeran programu koji je najavio na dan svog ustoličenja. Njegovih petnaest godina vladavine obilježeno je voljom da vrati identitet Crkvi izašloj iz postkoncilske krize, da usliša unesrećenike i one kojih se svi odriču, da obrani ljudska prava gdje ih se ne poštuje i unaprijedi univerzalni etički sustav. Njegov put nije uvijek bio lagan: njegova strogost u području morala, naročito kada se radi o obitelji, bračnoj ljubavi, ljudskom životu, eksperimentiranju, nije mu sigurno otvorila srca svih vjernika, naročito najmlađih. Međutim mladi nisu nikad oklijevali da dođu, njih stotine tisuća, na njegove dvogodišnje susrete na Svjetskim danima mladih, i slušaju čak i njima teško probavljive poruke. U stvari, Ivan Pavao II ostao je vjeran nasljeđu svojeg prethodnika. Okolina je ta koja se promijenila u petnaest godina i zbog koje ista stajališta - o kontracepciji ili seksualnosti - izgledaju udaljena od svakodnevnog života. Papa je toga svjestan, tvrde oni, ali ne želi napraviti nikakav pomak u doktrini. Međunaslov: Brižni pastir zemaljskoga stada Kao da sumnja da Crkva ima "vječnost za sebe", svjestan izvanrednog ubrzanja suvremenog svijeta, Ivan Pavao II trčao je bez prestanka tijekom tih petnaest godina s jednog na drugi kraj čitavog svijeta da "učvrsti" u vjeri svoje stado od milijardu duša. Već i samom svojom "produkcijom" u domeni doktrine, Karol Wojtyla pobio je sve rekorde svojih prethodnika: deset enciklika u petnaest godina, ne računajući ogromnu količinu službenih pisama i govora, prava društvena, teološka, moralna, pastirska i politička enciklopedija od više tisuća stranica, kao što to pokazuje petnaest službenih svezaka posvećenih aktivnosti Pape. Ivan Pavao II ocijenio je komunizam "sramotom našeg vremena" u doba kad nitko nije očekivao tako brz i drastičan preokret u marksističkom svijetu. Neće možda trebati čekati povjesničare da se Ivanu Pavlu II prizna povijesna uloga u toj "revoluciji" u kojoj je pao Berlinski zid i svi ostali "zidovi" zahvaljujući također odvažnosti s kojom je podržao akciju sindikata "Solidarnost" koja je zapalila fitilj eksplozije sovjetskog totalitarizma. To ga nikad nije sprečavalo da kritizira pogreške liberalnog kapitalizma, s obzirom na sve veći raskorak između Sjevera i Juga i krizu vrijednosti na sjeveru planete. Ako je kontinuitet vezan uz odredbe posljednjeg Koncila bio načelom koje je inspiriralo njegove izjave, promjena je ta koja je obilježila njegov papinski stil. S istom odlučnošću izraženom u apostolskoj aktivnosti, Karol Wojtyla je brzo navikao javno mnijenje da prihvati kao normalno ono što je ranije smatrano nezamislivim za pontifikalnog suverena - moderniji stil, izravniji, medijski izraženiji, sportskiji. (Hina) br 151239 MET oct 93