IZBOR IZ PISANJA SVJETSKOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV-POSTAJA

ZAGREB, 8. listopada (Hina) BRITANSKI RADIO - BBC, 7. X. 1993. Pregled tiska "The Guardian" je objavio članak Bane Petrovića iz Beograda koji piše o političkom i gospodarskom stanju u Srbiji. "Problemi srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića danas će biti povećani kada ekstremni srbijanski nacionalisti podnesu prijedlog za izglasavanje nepovjerenja vladi. Izazov vodi Vosjilav Šešelj, srbijanski ekstremistički čelnik i donedavni Miloševićev saveznik koji se pretvorio u njegova suparnika. Prošloga su se tjedna socijalisti okrenuli protiv Šešelja, zaprijetivši objavljivanjem policijskog dossiera kojim se navodno dokazuje da je Šešelj ratni zločinac i potvrđuju izvješća da on ima privatnu vojsku odgovornu za zločine. Da bi spriječio izglasavanje nepovjerenja, Milošević snubi rascjepkanu stranku Vuka Draškovića - SPO. No iako nema nikakvih nagovještaja da je ugrožena Miloševićeva moć, gospodarski problemi pogoršani dugogodišnjim ratom, sankcijama i najvećom inflacijom u svijetu, čini se, povećavaju Šešeljevu popularnost. Miloševiću, koji je u biti dobio ratove u Hrvatskoj i Bosni preko svojih namjesnika u tim zemljama, strašno je stalo do ukidanja sankcija. Njemu su dana jamstva da će sankcije biti ukinute ako ženevski plan za Bosnu bude potpisan. Vijeće sigurnosti UN, međutim, ovoga je tjedna postavilo nove uvjete za ukidanje sankcija - povezujući njihovo ukidanje s rješenjem u Bosni i situacijom u Hrvatskoj, gdje srpski pobunjenici zaprečuju provedbu mirovnoga plana UN. I dok u Srbiji inflacija iznosi dvije tisuće posto mjesečno, dok industrijska proizvodnja praktički ne postoji, a dva od tri radnika ostali su bez posla, vladin odgovor je bio, nakon tiskanja novčanica od milijardu dinara, prije dva tjedna, da jednostavno prebriše šest ništica. Takva gospodarska politika slaba je utjeha običnim ljudima. U Beogradu u prosjeku svakoga dana jedan umirovljenik izvrši samoubojstvo zbog siromaštva. Mjesna glasila prenijela su vijest da je osamdesettrogodišnji umirovljeni inženjer, koji je mogao kupiti samo bocu rakije i litru benzina, popio rakiju kako bi skupio hrabrosti da se polije benzinom i zapali". NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG, 7. X. 1993. Silajdžić: bosanska vlada i dalje spremna sudjelovati u mirovnim pregovorima "Nakon novog neuspješnog pokušaja međunarodne zajednice da uspostavi mir u Bosni i Hercegovini, bosanska vlada očigledno pojačanim naporima nastoji pokrenuti bilateralne pregovore. Na putu u Zagreb, gdje bi se trebao sastati s hrvatskim ministrom vanjskih poslova Granićem, bosanski ministar vanjskih poslova Silajdžić u razgovoru za list ističe da postoji mogućnost da će sporazum predsjednika Izetbegovića i Tuđmana o prekidu hrvatsko-muslimanskih sukoba u srednjoj Bosni, sklopljen 14. rujna u Ženevi, uskoro biti proveden u djelo. Smirivanje sukoba u srednjoj Bosni signalizira poboljšanje odnosa između Zagreba i Sarajeva, ističe ministar Silajdžić. Tema sastanka hrvatskog i bosanskog ministra vanjskih poslova bit će razmjena ratnih zarobljenika. Rok obnove ženevskih mirovnih pregovora o mogućoj modifikaciji Owen-Stoltenbergova plana, koji je bosanski parlament u Sarajevu zapravo odbio, još nije utvrđen, napominje Silajdžić. Bosanska vlada spremna je nastaviti pregovore, ali ubuduće neće prihvaćati ucjenjivačke zahtjeve za priznanjem rezultata nasilja, progona i genocida, ističe bosanski ministar vanjskih poslova. 'Mi ne tražimo uslugu već naše pravo', dodaje on. Bosanska vlada nada će da će međunarodna zajednica promijeniti svoju politiku nakon što je čak i stranka srpskog predsjednika Miloševića optužila ekstremnog nacionalista Šešelja za ratne zločine nad civilima u Bosni i Hercegovini. Valja napokon naglasiti da sukob u Bosni i Hercegovini nema karakter građanskog rata i osuditi i kazniti srpsku agresiju, upozorava Silajdžić. Odlukom o embargu na dostavu oružja međunarodna zajednica postala je suučesnik srpskog agresora, kršeći načelo neutralnosti. Vijeće sigurnosti nije prihvatilo nijednu rezoluciju o ratu u bivšoj Jugoslaviji, ograničivši svoje poteze na odluku o embargu na dostavu oružja Bosni i Hercegovini, kojoj je time uskraćeno pravo na samoobranu. Takva politika napokon mora biti promijenjena, naglašava Silajdžić. Po mišljenju bosanskog ministra vanjskih poslova, hrvatsko vodstvo u Zagrebu mora utjecati na 'hrvatske ekstremiste u Hercegovini' čija je politika prema bosanskim Muslimanima doživjela 'moralni, politički i vojni poraz'. Politika tih ekstremista oštetila je ne samo Bosnu i Hercegovinu već i Hrvatsku, upozorava Silajdžić. Hrvatski ministar vanjskih poslova Granić uporno je pokušavao utjecati na poboljšanje muslimansko-hrvatskih odnosa i provedbu sporazuma Izetbegovića i Tuđmana, ali pojedine snage u samoj hrvatskoj vladi i u hrvatskoj javnosti nastojale su omesti približavanje hrvatske i muslimanske strane, napominje bosanski ministar vanjskih poslova. Valja istaknuti proturječni odnos 'zagrebačkih medija' koji trenutačno podupiru 'secesioniste u Bihaću', istodobno s pravom osuđujući srpske secesioniste u krajini, naglašava on. Proglasivši autonomiju muslimanskog područja oko Bihaća u zapadnoj Bosni, okruženog srpskim snagama, 'monopolist Fikret Abdić' pokrenuo je 'boljševičko-komunistički ustanak' koji je moguće usporediti s neuspješnim udarom u Moskvi. Proglašavanje Abdića 'umjerenim' političarem pothranjuje mit da je demokratski izabrana bosanska vlada zapravo fundamentalistička. Takav odnos unaprijed stigmatizira 'još nerođenu' bosanskomuslimansku državu. Silajdžić ističe da njegovu državu 'nisu okupirali samo Srbi već i šovinizam, predrasude i cinizam'. Svijet preveliku pažnju posvećuje 'hipotetskom fundamentalizmu' Muslimana u Bosni i Hercegovini, istodobno potpuno pasivno promatrajući 'biološki fundamentalizam' - stvarni genocid nad Muslimanima. Mnoge europske vlade svjesne su krivnje koju su navukle na svoja leđa pasivnom politikom prema genocidu i srpskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu, ističe Silajdžić. Europa prepušta bosansko-hercegovačku državu propasti upravo zato što je Bosna i Hercegovina, zahvaljujući svojoj stoljetnoj povijesti tolerancije i mirnog suživota naroda, postala europskom 'savješću'. No, još nije kasno bar za ispravak počinjenih grešaka", ističe Silajdžić na kraju razgovora. SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES, 7. X. 1993. UN nisu uspjeli zaustaviti muslimansku pobunu u Bosni John Burns izvješćuje da se "čini da su napori UN da uspostavi mir u sjeverozapadnoj Bosni zapeli danas, deset dana otkako je vođa te regije, muslimanski businessman, proglasio autonomiju... i otpočeo rat u ratu. Pobuna Fikreta Abdića, koji je već dugo suparnik Alije Izetbegovića, izazvala je strah da bi se, budući da nije postignut mirovni sporazum koji bi prekinuo osamnaestomjesečni rat, Bosna mogla još više rascjepkati. Abdić je rekao da podupire mirovni plan koji je Izetbegovićeva vlada odbila. Zapovjednik UN general Francis Briquemont doputovao je u Bihać s Rasimom Delićem, zapovjednikom Armije BiH, ali je poslije nekoliko sati predstavnik UN rekao da su pokušaji da se otpočnu pregovori o primirju bili neuspješni". Uspoređujući zatim Fikreta Abdića i Aliju Izetbegovića, Burns napominje da "Abdićevi pristaše kažu da je on pragmatičniji od Izetbegovića i da je mogao izbjeći raskol sa srpskim i hrvatskim vođama koji je doveo do rata. Međutim, kritičari kažu da je Abdić manje zainteresiran za Bosnu i za dobrobit bosanskih Muslimana nego za vlastite poslovne interese u Bihaću..." Pišući o Agrokomercu, Burns dodaje da je Abdić nastavio poslove i tijekom rata, "oslanjajući se na suradnju srpskih snaga, ali i na pomoć iz Hrvatske, gdje je održao poslovne i političke veze. Često se čuju tvrdnje da je prodao muslimanske interese Srbiji i Hrvatskoj. Abdićevi pristaše odgovaraju da je Izetbegović, unatoč tome što je rekao kako daje prednost Bosni u kojoj bi Muslimani, Srbi i Hrvati podijelili vlast unutar jedinstvene države, muslimanski nacionalist koji bi mogao dijelove Bosne koje nadzire pretvoriti u islamski feud". Na kraju Burns ističe da se dužnosnici UN "boje da bi, čak ako i uspiju prekinuti borbe u Bihaću, Abdić mogao biti tek prvi u nizu lokalnih političkih i vojnih vođa koji će otežavati primjenu bilo kakvoga mirovnog rješenja u Bosni i poticanje obnove koherentnoga poratnog gospodarstva. FRANCUSKA LE MONDE, 7. X. 1993. Nezadovoljstvo i uznemirenost Srba Dopisnica iz Beograda Florence Hartmann izvješćuje o reakcijama na najnoviju rezoluciju Vijeća sigurnosti. U Beogradu, napominje dopisnica, drže da bi ona "mogla izazvati 'opći rat' između hrvatske vojske i srpskih autonomaških snaga". Navodeći nekoliko naslova koji su se u srijedu pojavili u beogradskim novinama, dopisnica dodaje da "krajinski Srbi, koji su proglasili 'neovisnost' na gotovo trećini hrvatskoga teritorija, tvrde da 'put koji Zagreb nameće Vijeću sigurnosti vodi ravno u rat i obvezuje srpski narod i vlast srpske republike krajine da se zaštiti svim sredstvima'. Oni tvrde da rezolucija, koja ne priznaje postojanje njihove 'republike', daje zeleno svjetlo Zagrebu da vrati teritorije koji su pod nadzorom srpskih snaga. 'Vlada' krajine najavila je da će odbiti i rezoluciju Vijeća sigurnosti i 'sve pregovore s Hrvatskom koji će se temeljiti na toj odluci UN'". Dopisnica zatim dodaje da "srpske autonomaške vlasti drže da UNPROFOR više ne 'obavlja svoju zaštitnu funkciju' te da je sada 'u službi politike hrvatskoga predsjednika Tuđmana'" te navodi i izjave Slobodana Jarčevića, Vladislava Jovanovića te Srba iz Bosne. "Napokon, Srbi ne prikrivaju uznemirenost otkako su u ponedjeljak međunarodni pregovarači David Owen i Thorvald Stoltenberg najavili da će potražiti 'novi globalni pristup'. Ta promjena taktike predložena poslije neuspjeha zadnjih mirovnih pregovora o Bosni i Hercegovini težit će rješavanju svih problema istodobno, bio to rat u Bosni, srpsko-hrvatski sukob ili napetosti na Kosovu, srpskoj pokrajini naseljenoj većinom Albancima. Srbi tvrde da će takav pristup izazvati katastrofu i nove sukobe. Oni se, zapravo, boje odustajanja od plana o diobi Bosne na tri etničke republike i progresivnog vraćanja krajine pod hrvatsku vlast", zaključuje Florence Hartmann. ŠVEDSKA DAGENS NYHETER, 7. X. 1993. Gore je ne bombardirati u Bosni U rubrici 'Rasprava' Wilhelm Agrell, koji se protivio vojnoj akciji u Iraku, objašnjava zašto u bosanskom primjeru zastupa suprotno stajalište. U Iraku, smatra on, nisu bile iscrpljene sve diplomatske i političke mogućnosti, a u Bosni već se odavno pokazalo da je diplomacija neuspješna i nekorisna. BiH je međunarodno priznata država koja se ne može samo tako izbrisati sa zemljovida. Genocid i agresija ne mogu se prihvatiti i nagraditi. Diplomacija, sankcije i pritisci pokazali su se nedjelotvornima, mirovni pregovori pretvorili su se u otimačinu, a mirovne snage u taoce. Ako je svijet nesložan i neučinkovit, to je slab argument za nastavak pasivnosti. Bolje je učiniti nešto nego ništa. Bolje je pokušati zaustaviti genocid nego ne učiniti ništa da bi ga se zaustavilo. Europa ima dugo razdoblje mira, a i neugodnu prošlost koju ne treba zaboraviti", opominje W. Agrell. (Hina) sd 081459 MET oct 93