IZBOR IZ STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 28. rujna (Hina) DIE WELT (Njemačka) 27. IX. 1993. "Rješenje" za Bosnu - no što će biti s Hrvatskom? "Primajući titulu počasnog doktora zagrebačkog sveučilišta, austrijski ministar Alois Mock podsjetio je na jednu gotovo zaboravljenu činjenicu: srpske snage i dobrovoljački odredi protupravno su okupirali gotovo četvrtinu državnog teritorija Republike Hrvatske. Iako je Vijeće sigurnosti UN donijelo odluku po kojoj Hrvatska ima pravo uspostaviti suverenu vlast na cijelom hrvatskom teritoriju, UN, EZ i ostale međunarodne institucije nisu poduzele ništa kako bi poduprle oživotvorenje tog prava. Mock je upozorio na jednu proturječnost: svaka oružana akcija hrvatskih snaga, usmjerena na povrat osvojenih područja pod hrvatsku vlast izaziva prosvjed zapadne javnosti, popraćen prijetnjom sankcijama i ultimativnim zahtjevom 'rušitelju mira' da smjesta napusti vraćeni teritorij. Pritom nitko ne spominje protuzakonitu srpsku okupaciju hrvatskog teritorija, etnička čišćenja, protjerivanja, pljačku, otimačinu i masovna ubojstva. Nitko također ne postavlja ultimatum Beogradu da obustavi vojnu potporu krajiškim Srbima i napusti Baranju i istočnu Slavoniju. Mandat snaga UN u Hrvatskoj uskoro istječe. Hrvatska vlada izjavljuje da će prihvatiti produžetak mandata samo ako 'plave kacige' uistinu izvrše zadaću koju su preuzele. Riječ je o ponovnoj uspostavi prometa na cijelom teritoriju hrvatske države, povratku izbjeglica i obnovi regularne policijske vlasti u zonama pod srpskom okupacijom - jednom rječju, UN moraju razoružati srpske oružane postrojbe. Osim toga, Hrvati zahtijevaju odvajanje mandata UN u Hrvatskoj od mandata u Bosni i Hercegovini i ostalim republikama bivše Jugoslavije. Zagreb s pravom strahuje da će u kontekstu općeg rješenja za Bosnu posebni problemi Hrvatske biti potisnuti u drugi plan. Muslimansko-srpski sporazum o etničkoj podjeli dosadašnje republike upućuje na zaključak da je takvo 'rješenje' uistinu moguće. Osim toga, Milošević nastoji što brže ukloniti katastrofalne posljedice međunarodnih sankcija. U Bosni Srbi su pobjednici, čak i ako međunarodna zajednica, u želji da sačuva bar djelić vlastite časti, iznudi od njih dodatne nevažne teritorijalne ustupke; nijedna svjetska sila (uključujući supersilu SAD) nije spremna vojnom silom istjerati Srbe iz područja koja su osvojili. U međuvremenu, srpski lobby - Rusija, ali i Velika Britanija i Francuska - već je pokrenuo akciju usmjerenu na što skorije ukidanje sankcija protiv Srbije. Nije isključeno da će Srbija ili ostatak Jugoslavije na taj način biti 'nagrađeni', iako posljedice srpsko-jugoslavenske agresije na Hrvatsku neće biti uklonjene. Takva situacija trebala bi prisiliti u prvom redu Njemačku da jasno definira svoje interese. Koja će država biti buduće uporište Njemačke (i Europe) na jugoistoku? Čak i ako odbaci antinjemačko stajalište, represivna Srbija koja je svoj položaj izgradila osvajanjem i potlačivanjem dugo neće biti pouzdan partner. Točno je da Hrvati nisu anđeli, ali tu etiketu ne zaslužuju ni Muslimani koji također okrutno postupaju prema stanovnicima (katoličkih) naselja u srednjoj Bosni. No, Hrvatska je zemlja koja na temelju svoje povijesti nesumnjivo pripada srednjoj Europi. Osim toga, Republika Hrvatska jedina je država na tlu bivše Jugoslavije dovoljno snažna da tvori protutežu srpskim ekspanzionističkim i hegemonijalnim tendencijama. Tko potkopa Hrvatsku, uništit će jedini začetak političke i socijalne stabilnosti na tom području", upozorava Carl Gustaf Stroehm. THE INDEPENDENT (V. Britanija) - 27. IX. 1993. Zapadna oružja mogla bi potpaliti novi balkanski rat NATO prodaje goleme količine oružja Grčkoj i Turskoj, piše Leonard Doyle. "Unatoč opasnosti da se Grčku i Tursku uvuče u novi sukob na Balkanu, Zapad pretrpava obje zemlje ofenzivnim oružjima među kojima su razarači, ratni zrakoplovi, tenkovi i stinger projektili. Grčka, jedna od najsiromašnijih zemalja Europske zajednice, postala je naveći svjetski nabavljač oružja. Turska je odmah iza nje. Vojni stručnjaci tvrde da je zapadna politika gomilanja modernog oružja u te dvije neprijateljske zemlje isto što i skladištenje goriva blizu šumskog požara. Nakon europskog diplomatskog neuspjeha da se uspostavi mir u bivšoj Jugoslaviji, premještaj golemih količina oružja u tu regiju pokazao se znakovitim doprinosom Zapada u tom sukobu. U posljednje tri godine NATO je, prema izvješćću nezavisnog britansko-američkog informativnog vijeća sigurnosti, opskrbio Grčku i Tursku s 25 fregata i razarača, oko 400 ratnih zrakoplova F-16, 130 ofenzivnih helikoptera, 2500 tenkova i skoro 1000 oružja teškog topništva. 'Ove pošiljke potkopavaju ustaljenu politiku Zapada na sprječavanju širenja sukoba u bivšoj Jugoslaviji na južnije krajeve i daljnje eskalacije grčko-turskih zategnutosti', navodi se u izviješću. Novac koji se troši na oružje jako opterećuje obje privrede, stvarajući plodno tlo nacionalistima koji žele vojno rješenje. Atena je izdvojila gotovo 2 bilijuna dolara na uvoz oružja u 1992. godini, dok je Turska kupila stranog oružja za više od 1,5 bilijuna dolara. Obje zemlje dobile su teško naoružanje od svojih NATO saveznika besplatno. Članice NATO-a koje imaju više oružja nego je dopušteno europskim dogovorom radije će ga darovati svojim saveznicima nego ga uništiti. U vrućoj atmosferi grčke politike, nacionalistička paranoja o turskom okruženju dovodi vladu u iskušenje da postane agresivnija prema svojim sjevernim susjedima. Tijekom ljeta tisuće Albanaca, radnika migranata, istjerani su za odmazdu što je iz Albanije prognan ortodoksni svećenik grčkog podrijetla. Političari nacionalisti zahtijevali su oslobođenje 290 tisuća članova jake grčke zajednice u toj regiji, iako se grčka vlada odrekla bilo kakvih teritorijalnih zahtjeva u južnoj Albaniji. Velika zabrinutost postoji zbog prijetećeg rata između Grčke i Turske koji bi mogao planuti zbog mnogih prijepora, kao što su turska okupacija sjevernog Cipra, nesuglasice oko azijskog područja, građanska prava muslimanske manjine u zapadnoj Trakiji. S narastanjem napetosti u toj regiji i međusobnog nepovjerenja Atene i Ankare, uloga Zapada u naoružavanju obje zemlje pokazuje se sve više kratkovidna. Vlade na Zapadu, uključujući Britaniju, ustraju na tome da se pošiljke oružja moraju nastaviti radi održavanja sigurnosne ravnoteže između Atene i Ankare. Ali nagomilavanje oružja u ovo vrijeme znači opasnost od proširivanja sukoba, tvrdi izvjestitelj. On preporučuje da se podupru nastojanja tih dviju zemalja da postignu razumno diplomatsko rješenje glede mnogobrojnih prijepornih pitanja", piše Leonard Doyle. DER STANDARD (Austrija) - 27. IX. 1993. DER STANDARDu broju od 27.rujna objavljuje interview Branimira Barona Brljevića s bosanskim ministrom vanjskih poslova Harisom Silajdžićem. - Jeste li s hrvatskom Vladom postigli sporazum o mirnom rješenju sukoba? = Što se tiče bosanske i hrvatske strane, najnoviji razvoj događaja ohrabruje. Moramo riješiti još mnoge probleme, ali dobar je znak što smo uspjeli postići sporazum o najvažnijim pitanjima. - Hoće li Muslimani dobiti stvarni prilaz moru ili samo pravo na uporabu slobodne trgovačke zone u Pločama? = Postignut je sporazum da će teritorij suverene bosanske države uključiti i dio područja oko grada Neuma na jadranskoj obali. No, određen problem predstavljala je pristupna cesta koja je po našem zahtjevu također trebala biti suvereni dio bosanske države, ali će po dogovoru imati samo karakter prilazne komunikacije. Bilo je to kompromisno rješenje. Glavni je cilj prekid sukoba, nesmetan protok konvoja i oslobađanje zarobljenika. Držim da je humanitarni aspekt najvažnija točka muslimansko-hrvatske deklaracije. - Predsjednik Alija Izetbegović potpisao je sličan sporazum i sa srpskom stranom. No, taj dokument sadrži i odredbu po kojoj narodi u roku od dvije godine putem referenduma sami mogu odlučiti žele li ostati u zajedničkoj državi ili istupiti iz saveza. Zašto takav sporazum niste potpisali prije šest mjeseci? = Postupno smo shvatili da je za ljubav potrebno dvoje, a za rat samo jedan. Mi nismo divljaci nego žrtve agresije i duboko ukorijenjenog srpskog nacionalnog kompleksa, stoga sada pokušavamo spasiti sve što možemo. Dugo smo vjerovali da će drugi uvidjeti da je naš nekadašnji suživot bio lijep i miran. No, ako netko ne želi živjeti u zajednici, neka se osamostali. Srbi nam, nažalost, dosad nisu ponudili dovoljno velike ustupke. S Hrvatima puno lakše rješavamo prijeporna pitanja. Sukob s Hrvatima, koji su također žrtve srpske agresije, apsurdan je. - Znači li to da muslimanska ponuda Hrvatima o spajanju muslimanske i hrvatske republike u zajedničku državu više ne vrijedi? = Naprotiv, ona je i dalje aktualna. Naime, mi smo predložili da udio Hrvata u tijelima središnje vlasti bude 50 posto te da granice između te dvije republike budu ukinute. - Sklope li Muslimani i Hrvati mir, a Srbi ne ponude primjerene ustupke, je li moguća obnova muslimansko-hrvatskog saveza u borbi protiv Srba? = Želimo mir, a ne borbu. Želimo život ponovno učiniti podnošljivim gdjegod je to moguće. Riječ je o vrlo teškoj zadaći jer ima ljudi koji žive vrlo dobro i odlično zarađuju na ratu. - NATO je izradio planove za angažman 65 tisuća vojnika. Jeste li još uopće zainteresirani za takve vijesti? = Naravno. Mir je nemoguć bez uspješne provedbe sporazuma, a jedina organizacija koja može izvršiti tu zadaću u Bosni jest NATO. Trebamo te međunarodne snage - ne samo u Bosni nego u cijeloj regiji. BRITANSKI RADIO - BBC - 27. IX. 1993. Nick Chiles komentira zasjedanje svemuslimanske skupštine u Sarajevu. "Zasjedanje skupštine u kojoj su samo Muslimani važna je promjena u muslimanskoj taktici u rješavanju bosanske krize. Dosad su predsjednik Izetbegović i njegovi kolege u Vladi, u kojoj prevladavaju Muslimani, uporno tvrdili da predstavljaju čitavu BiH u sukobu, uključujući i one Srbe i Hrvate koji su ostali lojalni vladi. Sada, čini se, da su Muslimani prihvatili da je raspad Republike neizbježan i da je došlo vrijeme da otvoreno istaknu muslimanske interese kao prioritet. Muslimanska skupština nije izabrana. Ona se sastoji od brojnih političkih skupina, intelektualaca i vjerskih predstavnika. Predsjednik Izetbegović, nekoliko ministara i nekoliko zapovjednika bosanske Armije također sudjeluju u njezinu radu. Predsjedavajući Alija Isaković izjavio je kako je u nekim pitanjima njegova skupina kompetentnija od parlamenta. Na zasjedanju će možda biti prihvaćen najnoviji mirovni prijedlog, ali bosanska se Vlada možda nada da će uspjeti dovoljno dugo zadržati mirovni proces kako bi na bojištima osvojila još malo teritorija. Sastanak skupštine možda je prvi važan manevar onih Muslimana koji već razmišljaju o diobi snaga nakon postizanja sporazuma. Čini se da su spremni napustiti bilo kakvu pretenziju o etnički miješanoj državi na teritoriju koji bi vjerojatno bio pod nadzorom bosanske vlade. Umjesto toga, čini se, da mnogi vrše pritisak na stvaranje muslimanske države koja bi stvorila ravotežu onima što su ih stvorili Srbi i Hrvati. To će sigurno uzbuniti one Srbe i Hrvate koji su ostali lojalni bosanskoj vladi, a može zaplašiti i mnoge Muslimane i prouzročiti ozbiljne podjele na muslimanskoj strani". GLAS AMERIKE - VOA - 27. IX. 1993. Iz tiska "Predsjednik Bill Clinton", piše George Kenney u The Washington Timesu, "suočen je sa situacijom sličnom onoj dvadesetih i četrdesetih godina ovoga stoljeća. Poslije svoje pobjede u hladnom ratu Amerikanci su dužni pridonositi stvaranju novoga svjetskog poretka ili će riskirati da proigraju obećanje za koje su se borili. Opasnost nije trivijalna. Neman gmiže put Sarajeva. Kada se zbog svrsishodnosti podupire agresivni nacionalizam kao osnova mirovnoga rješenja u BiH, daje se zeleno svjetlo nacionalizmu svugdje u svijetu, posebno u Moskvi. Očekivalo bi se da Clinton i saveznici govore otvoreno o prirodi svijeta nakon hladnoga rata. No, uočavaju li oni zaista opasnost? Madeleine Albright jedini je predsjednički savjetnik koji otvoreno govori o ratnim zločinima na Balkanu. Demokrati mogu formulirati pravu politiku jedino pod uvjetom da predsjednik Clinton promijeni svoje najviše savjetnike". The New York Times piše kako su tri opasna mita srušena upravo stoga što se Washington suzdržao od vojnoga posredovanja u BiH. "Prvi je mit da će se bosansko-hercegovački rat proširiti ako izostane vojno posredovanje Zapada. George Kenney je čak predvidio, u rujnu prošle godine, da će se rat u BiH na kraju pretvoriti u svjetski rat. Takvo je predviđanje pogrešno jer velike sile nisu jako zabrinute zbog nestabilnosti na Balkanu, dok su 1914. bile odveć zabrinute, što je i dovelo do prvog svjetskog rata. Drugi mit predstavlja teorija domina po kojoj će međunacionalni ratovi buknuti širom svijeta ako Washington ne bude posredovao u BiH. No ta se teorija pokazala netočnom u zaljevskom ratu jer savezničko obuzdavanje iračke agresije nije osvijestilo agresiju Srba, Azera ili Somalaca. Treći mit o novom svjetskom poretku je najopasniji. George Bush je učinio lošu uslugu Americi zagovaranjem novog svjetskog poretka. Uvjerenje je da SAD mogu po vlastitom liku preobraziti čitav svijet. Intervencionisti zanemaruju činjenicu da Amerika ne može promijenit osnovnu prirodu svijeta jednim jedinim dramatičnim zahvatom". (Hina) sv 280523 MET sep 93