IZLAGANJE PREDSJEDNIKA TUĐMANA NA SVEČANOJ SJEDNICI HRVATSKOG SABORA (2)

SABORA (2) ZAGREB, 24. rujna (Hina) - Dame i gospodo, Fašističko nasilje nije nažalost, bilo jedino koje je u ovom stoljeću pogodilo Istru i spomenute gradove i otoke. Na razdoblje fašizma nastavilo se razdoblje komunističkog sustava u kojem je na drugi način opet trpjelo i stradavalo hrvatstvo, ali sada i talijanska manjina. Komunistička represija bila je pogubna i stoga što je na gospodarskom području uništavala svako poduzetništvo. Stradla je čovjekova i ljudska i nacionalna sloboda. A između Istre i cjeline Hrvatske, unatoč političkoj sjedinjenosti, i dalje je stajala ne samo visoka i široka Učka, nego i brojne ine zapreke na putu duhovne, gospodarske, prometne i svekolike integracije Istre u hrvatsko nacionalno biće. U tom sklopu, podsjetimo se još jednom da se u Rijeci, tijekom 19. i 20. stoljeća, hrvatstvu suprostavlja odnarođeno mađaronstvo, koje se, nakon rasprada Austro-Ugarske 1918. preobrazilo u autonomaško talijanaštvo. Po istoj logici, ono se opet 1945. pretvara u utočište jugoslavenskom unitarizmu, opet potpomognuto državnom vlašću, vojskom, policijom, represijom, progonom slobodoumnih ljudi prije svega zbog nacionalizma. Sve se to zbivalo uz istodobno umjetno mijenjanje demografske strukture osobito u Istri i Rijeci na podlozi davanja povlastica na štetu autohtnonog hrvatskog puka. Istina je da je došlo do razmjerno velikog iseljavanja Talijana ali je također istina da se u istom razdbolju zbog različitih razloga iselilo iz Istre i ne manje Hrvata. Hrvatsko komunističko vodstvo nije shvatilo povijesno značenje svestrane integracije Istre, Rijeke i svih krajeva u život Republike, jer je ideologija komunističkog internacionalizma, pa i jugoslavnestva za to vodstvo bila iznad nacionalnih interesa. Kao potvrdu, kako se taj internacionalizam ogledao u stvarnosti navodim riječi jednog od vodećih hrvatskih komunističkih prvaka koji je nekom zgodom rekao: 'Za budućnost socijalizma nije važno hoće li Istra biti hrvatska, slovenska ili talijanska'. Jamačno, onda ne iznenađuje da je to i takvo hrvatsko komunističko vodstvo, zbog ekonomskih razloga, odbilo prijedlog za izgradnju tunela kroz Učku, što ga je odmah nakon II svjetskog rata podnio Ante Mandić, a podržao i sam Tito. Istodobno, i sa slovenske strane bilo je manje ili više skrivenih, ali i otvorenih teritorijalnih presizanja prema hrvatskoj Istri. U 'Mojim uspomenama' mons. Božo Milanović zabilježio je sljedeću zgodu iz 1946.: 'Začudio sam se, kad me u ono doba posjetio prijatelj Janko Kralj, gorički Slovenac, te mi je ponudio veliku svotu, ako javno izjavim da bi Istru trebalo priključiti slovenskoj republici'. Mons. Milanović napisao je da je 'to odmah odbio', (str. 151.) a usmeno a i pismeno svjedočio je da je iza tog prijedloga stajao najpoznatiji slovenski komunistički prvak, koji se očito u tom pogledu stubokom razlikovao od svog hrvatskog kolege. (Uzgred: mons. Milanović, bio je kao i kasniji nadbiskup Pavlišić, sudionik povijesnih zbivanja 1943.) Hrvatska je vlast u razdoblju komunizma potiho prepustila Slovencima uzletište, željezničku prugu, i cijele općine, ne zabrinjavajući se ni zbog sustvanog napučivanja Istre i Rijeke nehrvatskim stanovništvom. Do bitnije izmjene u takvoj politici došlo je nakon 'Brijunskog plenuma' 1966. To se onda očitovalo i u izgradnji cestovnog tunela kroz Učku, te nekih prometnica i infrastrukturnih objekata koji su Istru bolje, premada još uvijek nedovoljno, gospodarski povezali s ostalim dijelovima Hrvatske. Razumljivo je, da je takva pogrešna politika prema Istri urodila negativnim posljedicama, u tom smislu, da su mnogi stjecali dojam kako Zagreb i sve što je s one strane Učke, ima maćehinski odnos prema Istri. Vrhunac protuhrvatske indoktrinacije ogleda se u tome da je u dvama posljednjim jugoslavenskim popisima pučanstva bila predviđena istarska odrednica kao nacionalna pripadnost. Jednako kao što se na Hrvate u Vojvodini pritiskalo da se izjasne ne kao Hrvati, već kao Bunjevci ili Šokci. Danas se to očituje u pokušaju proglašavanja 'istarskog naroda', i namjera da se u istarskoj himni izvorni izraz 'roda hrvatskog' promjeni u izraz 'roda istarskog', što je očito ne samo neosnovana nego i podmukla, duboko protuhrvatska pojava. U svezi sa svime iznijetim ne može se izbjeći zaključak da je sve dosad, sustavno i neprestano i pod fašizmom i pod komunizmom, bila prisutna pojava rashrvaćivanja Istre i Rijeke. Ali i sada, nakon uspostve suverene i demokratske Hrvatske, žilavo se održavaju ostaci jugokomunističkih i unitarističkih ili pak iredentističkih shvaćanja. Uz poznate stare protuhrvatske ideje javljaju se i nove 'regionalističke', koje svjesno ili nesvjesno idu na ruku stranim izvorištima i osloncem na njih, potpomažu sustavno rashrvaćivanje, a time utiru put i onima koji bi i u budućnosti iskoristili svaku mogućnost za otrgnuće Istre iz Hrvatske. Bit takvih pojavnosti ne može se zamagliti nikakvom tobože demokratskom i suverenom idejom o izgradnji Europe kao zajednice 'regija', a ne 'nacionalnih država'. Propovjedanja Istre čak kao 'transnacionalne', 'transregionalne' zajednice hrvatskog, slovenskog i talijanskog dijela Istre, nije ništa drugo nego neprikriveno očijukanje s planovima izdvajanja hrvatske Istre iz države Hrvatske, da i ne spominjemo pokušaj izazivanja krize, u odnosima središnje i lokalne županijske vlasti, pod izlikom da središnja hrvatska vlast tobože nema razumjevanja za posebnosti Istre, sve do optužbi o njezinu izrabljivanju. Svu dubinu i dalekosežnost takvih nastojanja razotkriva i zahtjev da se Istra demilitarizira. Bez obzira što se taj zahtjev javlja u trenutcima kad hrvatski narod krvari u obrani svojih istočnih granica, treba podsjetiti ne tek na iskustva prošlosti, već i na to da i sada postoje iredentističke snage koje bi u Hrvatsku dovele gradonačelnike 'u izgnanstvu' prvom zgodom. No, to nije jedini povijesno dvojbeni zahtjev. Na toj crti otišlo se toliko daleko da se postavlja zahtjev za donošenje posebnog, dapače 'ustavnog' zakona o Županiji istarskoj. A po njemu Županija istarska trebala bi imati čak više državnih ovlasti u sklopu Hrvatske nego što ih je u bivšoj SFRJ imala Republika Hrvatska, po federalno-konfederalnom Ustavu iz g. 1974., ili što ih npr. ima konfederalni Quebec u Kanadi. Dame i gospodo, Razumije se, u svim 1943. sjedinjenim područjima, a pogotovo u Istri i Rijeci, moramo posvetiti punu pozornost osiguranju građanskih i etničkih prava talijanske nacionalne manjine. Dakako, i slovenske i svake druge što živi u Hrvatskoj, prema odredbama Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina. U skladu s našim ustavno-pravnim opredjeljenjima, a i s međunarodnim konvencijama, u Istri se može dopustiti dvojezičnost tj. da uz hrvatski u službenoj uporabi bude i talijanski jezik, ali samo u onim mjestima (općinama ili gradovima) u kojima postoji većina talijanske manjine. Ne može se dopustiti dvojezičnost u čitavoj Županiji, niti u sveukupnom službenom i javnom životu, jer bi to značilo da se suverenost većinskoga hrvatskog naroda i suverene države Hrvatske, nad čitavim županijskim područjem, prenosi i na neusporedivo malobrojnu talijansku nacionalnu manjinu koja ne broji ni 10 posto stanovništva u Istri. Stoga ovom prigodom treba otvoreno reći: Zahtjev i praksa da se dvojezičnost uvede ne samo u općinama prema Osimskom ugovoru i našem zakonu, nego u cijeloj istarskoj županiji, ne znači nikakvu borbu za zaštitu manjinskih prava, jer ona nisu ničim i ni od koga ugrožena, već to znači pokušaj da se okrnji hrvatski suverenitet, javno naznači pravo drugih na tim teritorijem, koji se oslobodio od okupacije pred pedeset godina. U takvim se zahtjevima - bili toga njihovi pronositelji svjesni ili ne - očituje truležno trajanje nakana dvaju ovostoljetnih totalitarizama: italofašizma i jugokomunizma. Prvi je, nastavljajući na vjekovnu imperijalnu politiku, činio sve što je mogao, a drugi dopuštao sve i svakome - da bi Istru istrgli iz duhovnog i tvarnog sastava hrvatskog nacionalnog bića. Jamačno, ne toliko u subjektivnim koliko u objektivnim povijesnim okolnostima, ili neprevladanim naslagama prošlosti, valja tražiti uzroke zašto se u Istri, a i u Rijeci, u današnje doba općehrvatskog preporoda i uspostave suverene hrvatske države, pojavljuje dvoguba ideja regionalizma u najširim oblicima. A dakako, nije slučajna ni slična pojavnost takvog regionalizma ili autonomaštva i drugdje, npr. u Dalmaciji i Međimurju. Ni njihovo akciono objedinjavanje protiv tobože štetnog 'croatocentrizma' središnje hrvatske vlasti. Naravno, te se pojave ne mogu i ne smiju promatrati izdvojeno ali ni jednostrano, kako od povijesnog nasljeđa, tako i od današnjih zbivanja. Nije li u tom sklopu znakovito da se ovih dana u Trstu održava skup, što ga najugledniji talijanski list 'Corriere dellasera' opisuje kao 'nacionalni skup Dalmatinaca', na kojemu jedan talijanski kreator nastupa i u svojstvu, ni manje ni više nego, 'zadarskog gradonačelnika u izbjeglištvu'. Na tom skupu, iz rimskog doba izronjenog, 'dalmatinskog naroda', iznijet je i prijedlog Ministarstvu vanjskih poslova Italije, po kojem bi Dalmacija imala biti 'europska regija' s posebnim statusom. Treba li podsjetiti kako se velikosrpski ekspanzionizam, sa svojim poticjem dalmatinskog autonomaštva, i talijanski imperijalizam, sa svojim poticanjem istarskog i dalmatinskog regionalizma, nalaze na istim protuhurvatskim planovima od prošlog stoljeća do danas. A kad se u te igre upliće i Zadar, onda valja reći da je on jedan od najstarijih i najprosperitetnijih hrvatskih gradova, koji je to potvrdio i u ovom domovinskom ratu. Usprkos agresiji i blizine okupiranih područja, nestašicama struje i vode, baš u najtežim trenucima, pokazo je Zadar svoju snagu, sačuvavši vitalnost svoga gospodarstva. Izgradnjom Masleničkog mosta i tunela Sv. Rok, koji će trajanje putovanja od Zagreba do Zadra skratiti za trećinu, bit će dodatni poticaj napretku Zadra, pogotovo nakon oslobođenja zasada još okupiranih hrvatskih prostora. I konačno otoci - Cres, Lošinj i Lastovo koji su povijesnim odlukama pred pola stoljeća također sjedinjeni s Hrvatskom, tek danas doživljavaju svoj preporod. To se posebno odnosi na Lastovo koje je potom proživljavalo zapravo pedestgodišnju vojnu okupaciju jugoslavenske armije, pa je tek sada, nakon dugih stoljeća, stvarno slobodno i pripravno za puni gospodarski razvitak i procvat u slobodnoj Hrvatskoj. A kad je riječ o gospodarskom razvitku, onda je sasvim izvjesno da suverena Hrvatska mora poklanjati ostobitu pažnju svim tim područjima i posebno Istri. Da to Hrvatska već doista čini, govore činjenice što smo sve dosad učinili za Istru i u Istri. Kao i u ostalim dijelovima Hrvatske započetim procesom pretvorbe i privatizacije, te poticanjem individualnog poduzetništva, stvorili smo povoljnije pretpostavke za oživljavanje njezina gospodrastva. Omogućili smo uvjete da i u ratnim vremenima u Istru dođu stotine tisuća turista. Turizam u Istri pokazao se okosnicom i predvodnikom hrvatskog turizma u ovim još uvijek nenormalnim prilikama. Na području Istre ostvareno je u prvih osam mjeseci ove godine 6.700.000 noćenja, što je oko 46 posto od predratnih 14.717.000 iz 1990. godine, ali to je ipak porast od 25 posto u odnosu na broj noćenja u prošloj 1992. godini, a u Istri je u istom razdoblju (I-VIII/1993) ostvareno oko 63 posto od ukupnog broja noćenja u Hrvatskoj. Promatramo li izdvojeno samo inozemne goste, tada su podaci još optimističniji. Do kraja ove godine očekujemo oko 10,5 milijuna noćenja inozemnih gostiju, što je 40 posto više nego 1992. godine, i oko jedne trećine predratnih dostignuća. Očekujemo da će od ukupnog turističkog prometa ove godine od oko 1,5 milijarde dolara u Istri biti oko 1 milijardu dolara. Osobito smo intenzivno prionuli poslovima na izgradnji prometne infrastrukture u Istri prema najvišim europskim standardima. U razdoblju 1990/93. izgrađen je most preko Limske drage, rekonstruirane su obilaznice Kačuna i Šušnjevice (obje na pravcu prema Labinu), obavljeno je i pojačano održavanje dionica Buje-Ponte Porton, Vodnjan-Pula i kroz Limski kanal. U izgradnji su dionice istarskog 'Y' kao dijela Jadranske autoceste Buje-Nova Vas (pred dovršenjem) i Cerovlje-Pazin (dovršenje 1994.), te radovi na pojačanom održavanju regionalne ceste Dragotina-Buje. U pripremi izgradnje su dionice istarskog 'Y' Nova Vas-Višnjan, s prijelazom doline Mirne, te Vodnjan-Pula-zračna luka Pula. Priprema se rekonstrukcija dionice Šušnjevice-Čepić i Pazin-Baderna. Planira se postupno dovršenje svih dionica istarskog 'Y' i poboljšanje ceste tunel 'Učka'-Buzet-Buje-Umag/nastavak trajektna veza za Italiju. U planu je i izgradnja autoceste Trst-Rijeka, za što nam je potreban sporazum sa Slovenijom. Nastavkom gradnje obilaznice oko Rijeke poboljšali smo cestovnu vezu Istre s drugim dijelovima domovine, a u perspektivi je priljučak toga pravca na autocestu Zagreb-Rijeka i na Jadransku autocestu. Činimo sve da što prije dovršimo autocestu Rijeka-Zagreb-Europa, i započnemo gradnju dolinske željezničke pruge Zagreb-Rijeka, dovršenje kojih će biti od epohalnog značenja za Rijeku, Primorje, Istru i čitavu Hrvatsku. Hrvatske su željeznice 1991. preuzele istarske pruge, kojima je do tada upravljalo slovensko željezničko poduzeće. Razmatra se revitalizacija ukinute željezničke pruge Kanfanar-Rovinj. Upravo počinjemo i gradnju željezničkoga tunela kroz Ćićariju u dužini od 14 kilometara dovršenje kojeg će biti od povijesnog značenja za Istru i cijelu Hrvatsku. Za civilni promet osposobljena je u najkraćem mogućem roku pulska zračna luka, koju je JNA ostavila u devastiranom i miniranom stanju. Planira se i nabavka pokretne aerodromske opreme za kvalitetnije pružanje usluga u prihvatu i otpremi zrakoplova, putnika i robe. Posebno je mnogo napravljeno na području telekomunikacija. Tijekom razdoblja 1990/93. montirano je i pušteno u rad 29 novih telefonskih centrala, s 20 tisuća telefonskih priključaka. Dovršena je (1993.) izgradnja optičkog kabela Pazin-Umag. U toku je izgradnja optičkog kabela na dionicama Rijeka-Pazin-Pula. Montira se 12 novih centrala. Do kraja ove godine bit će postavljen optički podmorski kabel Umag-Venecija. Planira se daljnje proširenje telekomunikacijske mreže, koja će ubrzo omogućiti postizanje telefonske gustoće u Istri na razini razvijenih europskih zemalja. Obnovljen je Pulski festival, u Istri su održani brojni domaći i međunarodni skupovi, u Umagu se održava ATP turnir. U Pazinu je obnovljena hrvatska gimnazija, koja je pod komunizmom bila zatvorena. Činimo sve da u Istru privučemo poslovne partnere iz inozemstva. Za Istru se s pravom može reći da je u svakom pogledu na najboljem putu prema materijalnom blagostanju, kako želimo. Sve to govori da Istra već doživljava hrvatski gospodarski preporod, potican inicijativama istarskih ljudi na svim područjima, ali i svestranom brigom središnjih hrvatskih vlasti. Dame i gospodo, Štovani zastupnici hrvatskog Sabora i svi sudionici ove svečane sjednice! Našavši se pred zadaćom izgradnje tek uspostavljene samostalne i suverene Hrvatske, državno vodstvo, kjemu je narod opetovano dao povjerenje, nije ni jednog trena dvojilo o tome da njezinu opstojnost i čvrstinu treba zasnivati na jačanju jedinstva i svestrane povezanosti, ali i na poštivanju posebnosti svih hrvatskih krajeva. To načelno opredjeljenje provodili smo dosljedno kako u interesu cjeline Hrvatske tako i svih njezinih dijelova, već u novom ustrojstvu državne uprave na županije i općine, a posebnu ćemo pozornost posvećivati u tom pogledu prije svega Istri, Rijeci, Zadru i otocima, tj. područjima koja su najdulje bila pod stranom vlašću. Na kraju, drago mi je što vam mogu priopćiti da mi u posljednje vrijeme stižu mnogi prijedlozi, prije svega iz redova istarskih intelektualaca, među kojima se javlja pokret koji želi nastaviti - fašizmom i komunizmom zaustavljena - hrvatska preporodna kretanja iz 19. i 20. stoljeća. Predlažu obnovu i oživljavanje hrvatskih kulturnih i prosvjetnih društava, pokretanje takvih priopćajnih sredstava koja će istarski čovjek osjećati svojima po tome što slijede i njeguju izvorne i samosvojne tradicije hrvatske Istre. U tom smislu već je potaknuta obnova istarskog preporodnog lista 'Naša sloga', a posebno opravdani zahtjevi postavljaju se u odnusu na radijske i televizijske programe. Ne smije biti nikakve dvojbe da takve djelatnosti treba svestrano podupirati i poticati na svim razinama predstavničkih i državno-upravnih tijela. Sveukupna hrvatska državna uprava mora voditi takvu prosvjetnu, kulturnu, gospodarsku i demografsku politiku da Istra, Rijeka, Zadar i svi spomenuti otoci u svakom pogledu što prije osjete blagodati svoje države, čemu i sami mogu najviše pridonijeti svojim razvitkom i njegovanjem svojih posebnosti, uključujući se skladno u cjelinu Hrvatske. Neka je vječna hvala i slava svim sudionicima, u svim onim povijesnim zbivanjima, koja su pridonijela očuvanju hrvatstva u područjima kojih 50. obljetnicu sjedinjenja s domovinom slavimo danas! Neka se razvijaju i cvjetaju biseri lijepe naše: Istra, Rijeka, Zadar i otoci u svojoj samostalnoj i suverenoj Hrvatskoj!", rekao je na kraju predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman obraćajući se nazočnima na svečanoj sjednici Zastupničkog i Županijskog doma Sabora Republike Hrvatske u povodu 50-te obljetnice sjedinjenja Istre, Rijeke, Zadra i otoka s Hrvatskom. (Hina) 241218 MET sep 93