ZAHVALNICA DR. ALOISA MOCKA U POVODU DODJELE POČASNOG DOKTORATA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

DOKTORATA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU ZAGREB, 17. rujna (Hina) - Austrijski ministar vanjskih poslova dr. Alois Mock, primajući danas počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu, zahvalio se na dodijeljenoj počasti. Tekst zahvalnice dr. Mocka prenosimo u cijelosti. "Na odlikovanju koje ste mi upravo dodijelili, zahvaljujem srdačno Vama, gospodine rektore i Znanstveno-nastavnom vijeću Sveučilišta. Ali današnju svečanost ne smatram tek odavanjem počasti mojoj osobi, već izrazom Vašeg poštovanja prema Austriji i austrijskom narodu, koji je svoju solidarnost sa susjedima u njihovim teškim trenucima izražavao na zaista dirljiv način. U svakom slučaju sam rado koristio povod ove svečanosti da bih posjetio Vašu zemlju. Gospodine rektore! U svom izlaganju ste se opširno osvrtali na moj razvojni put, put pravnika. Veoma sam Vam zahvalan, jer sam uvjeren da se ne smijemo odreći utemeljenja političke moći u pravu, a što na području međunarodnih odnosa još uvijek nije općeprihvaćen stav. Ali put nam je već prije jednog i pol tisućljeća jasno zacrtao Sveti Augustin. Njegova izreka "Bez pravednosti, države nisu ništa drugo do velikih razbojničkih četi" važi danas više nego ikad, i naročito za one koji se bave vanjskom politikom. Po mom shvaćanju je utemeljenje moći u pravu jedan od najznačajnijih doprinosa politike civilizacijskom napretku. U unutarnjim poslovima država postignuti su tijekom povijesti vidljivi napreci. Veliki austrijski pravnik Hans Kelsen opisao je zakonitosti tog razvoja. Po njemu počinje proces utemeljenja prava fakultativnim mirenjem u sporovima primitivnih društava, taj proces vodi do obvezatnog pravorijeka, da bi tek na kraju postigao stupanj na kojem se pravo ostvaruje ako ustreba i prisilom. Hans Kelsen je bio uvjeren da će se i međunarodno pravo razvijati po ovim zakonitostima. Promatrajući događaje posljednjih godna, a poglavito one na tim prostorima gdje su zavladale patnje i boli, moramo priznati da su naši napori za utemeljenjem prava u međunarodnim odnosima u mnogočemu još na početku. Čak u slučajevima fakultativnog mirenja u sporovima moramo trpjeti stalne teške udarce i zastoje. Čovječanstvo je, doduše, tijekom stoljeća uspjelo pretočiti u pravno-obvezatni oblik sve brojnija pravila međunarodnog suživota. Ali nama nedostaje instrumentarija za prisilno ostvarivanje, pa i gdje ga imamo, nema također potrebne volje i odlučnosti. Kako se mukotrpno i teško pravo probija u međunarodnom životu, doživio sam u zadnje vrijeme u svojoj funkciji kao predsjedavajući velike Međunarodne konferencije Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima. Dakako, smatrao sam velikim političkim uspjehom činjenicu da je Međunarodna konferencija UN o ljudskim pravima opet istakla univerzalni značaj ljudskih prava. Ali to je zapravo samo potvrda upečatljivog zalaganja za zaštitu osnovnih prava čovjeka, koje je međunarodna zajednica već 1948. utvrdila u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima. No što nam vrijedi ta ponovna politička izjava, kad se ljudska prava krše i gaze svugdje po svijetu - u trenutku održavanja Međunarodne konferencije UN o ljudskim pravima posebno masivno i to samo nekoliko stotina kilometara udaljeno od samog sjedišta konferencije. Dame i gospodo! I inače nam međunarodni događaji svakodnevno nude obilje i iz svih krajeva svijeta dramatičnih dokaza za to kako je lako međunarodno pravo gaziti nogama. Posvuda danas caruje samo jedno načelo za odnose među državama: pravo jačega. Koliko je problematično suprostaviti se takvoj tendenciji nepotpunim i nedovoljnim mehanizmima očuvanja mira, dokazuje nam zorno bolni sukob na području bivše Jugoslavije. Međunarodna zajednica do sada nije pronašla djelotvorno sredstvo za zaštitu žrtve agresije: mjerom potpunog embarga na isporuku oružja uskraćuje se žrtvama pravo na samoobranu predviđenu članom 51. Povelje Ujedinjenih naroda. Dame i gospodo! U okvirima ove svečanosti razrada ovdje postavljenih pitanja nije moguća. Naglašavam međutim da je pitanje utemeljenja prava u međunarodnim odnosima trajna briga kojoj se mora poklanjati dužna pažnja. Međunarodna zajednica mora prije svega biti spremna ostvariti ono što je utvrdila kao pravo svim potrebnim autoritetom, a ako ustreba i sredstvima prisile predviđenim u Povelji Ujedinjenih naroda. Govoreći o tome sjećam se sjednice Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda u rujnu 1991. povodom rata u Hrvatskoj. Tijek ove sjednice probudio je u meni sjećanje na izreku velikog francuskog mislioca Blaise Pascala: "Moć bez prava - to je tiranija; ali pravo bez moći: to je smiješno." Ja osobno smatram dodjelu Počasnog doktorata svakako i obvezom da uložim sve snage da bi vanjska politika ostala uvjerljiva!" (Hina) 171531 MET sep 93