-IZBOR IZ PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 10. rujna (Hina) Frankfurter Allgemeine Zeitung piše o govoru bosanskoga predsjednika Alije Izetbegovića pred Vijećem sigurnosti. "Na sjednici zatvorenoj za javnost Izetbegović je zatražio od članica Vijeća sigurnosti da odobre zračne napade NATO-saveza kako bi se probila blokada Sarajeva i omogućila dostava dobrotvorne pomoći Muslimanima. 'Ako Vijeće sigurnosti nije spremno ispuniti vlastite rezolucije koje se odnose na to, onda bi barem trebalo ukinuti embargo na oružje. Branite nas ili nas pustite da se sami branimo. Nemate prava da nam uskraćujete i jedno i drugo', rekao je Izetbegović. Odmah nakon njegova govora američka veleposlanica pri UN Madeleine Albright zatražila je od Srba i Hrvata da prilikom diobe zemlje ustupe Muslimanima veće teritorije. Nakon njezina govora na sjednici je odjednom nastupila mučna tišina. Predstavnik niti jedne zemlje, pa ni europske - Francuska, Engleska ili Rusija, nije se javio za riječ. Sjednica je ubrzo završena. Kasnije, na hodniku, zaprepaštena američka veleposlanica obratila se veleposlanicima iz Londona i Pariza upitavši ih: 'Zašto ste šutjeli'. Kako nije dobila zadovoljavajući odgovor, kazala je: 'S obzirom na beskrajne govore koji se ovdje drže, činjenica da se nitko nije javio za riječ jednostavno je žalosna'. Večernja emisija Britanskoga radija - BBC na hrvatskom jeziku 9. rujna donijela je razgovor Alekse Zorića, urednika srpske redakcije radija, s muslimanskim oporbenim vođom Muhamedom Filipovićem. - Kako komentirate jučerašnju izjavu predsjednika Clintona - da će poslati američke postrojbe u BiH kako bi nadgledale provođenje mogućega sporazuma koji bi tri strane potpisale u Ženevi? = Mislim da tada sporazum ima znatno veće šanse za implementaciju. S druge strane, angažman Amerike znači veću sigurnost za sve strane u sporazumu. Taj angažman znači da će Amerika ne samo sudjelovati u rješavanju vojničkih problema, koje taj sporazum podrazumijeva, nego to znači i razdvajanje triju strana, razvojačenje i sve druge angažmane koje mi očekujemo. To je ponajprije osiguravanje mogućnosti za sve izbjeglice da se vrate na svoje zemljište. - Nakon razgovora s predsjednikom Clintonom, Izetbegović je izjavio je da je spreman da se bez odgađanja vrati u Ženevu na pregovore. Znači li to da vaša vlada očekuje da je moguće postići dogovor oko pitanja koja su dovela do prekida pregovora? = Da, mi očekujemo nove pregovore, odnosno njihov nastavak. Mi nismo smatrali da su ti pregovori prekinuti. Ne vidim razloga zašto je lord Owen našao za shodno da tako definira nastalo stanje. Jednostavno se pokazalo da je potrebno još jedno vrijeme za razmišljanje, konzultacije i razmatranja onoga što je sadržao inicijalni papir lorda Owena i Thorvalda Stoltenberga i zahtjeva koji je bosanska strana postavila. Mi smo smatrali da su ti zahtjevi potpuno opravdani. Vidjeli smo da na suprotnoj strani nije bilo apsolutno potvrđene negativne reakcije. - Znači li to da vi imate nekih indicija ili bar očekujete da će se riješiti problem izlaska Bosne na more? = Da, mi smatramo da je to apsolutno nešto što je opravdano kao zahtjev i taj pristup ne može biti supstituiran formulom slobodne zone u luci Ploče ili nekoj drugoj luci jer to je komercijalni odnos, i to je nešto što je stvar budućih odnosa. Ovdje se radi o političkim definicijama prostora i kako je Bosna od početka svoje povijesti bila pomorska zemlja, imala svoj dio jadranske obale, mi smatramo da ona to i ubuduće mora imati. I na tome se temelji naš zahtjev. - Znači li to da vi očekujete da će određene zemlje vršiti pritisak na hrvatsku stranu kako bi ona prilagodila svoja stajališta? = Mi očekujemo da će neke zemlje Hrvatskoj obznaniti da one očekuju kooperaciju hrvatske strane u pronalaženju rješenja. - Ima li rješenja ako Bosna ne dobije izlaz na more? = Nema. The Times piše "o novim tvrdnjama Clintonove vlade da će američke postrojbe ići u Bosnu kao mirovne postrojbe samo u sklopu NATO-a, bez ikakve veze s UN. List tvrdi kako je to jučer izazvalo zaprepaštenje među američkim saveznicima. Neke države, među kojima Rusija, skandinavske zemlje i Francuska, teško će prihvatile bilo što osim operacije UN. Također je pitanje da li bi UN htjeli platiti operaciju koja bi bila izvan njihove kontrole. Bosanski pregovarači optužili su Britaniju da ih prisiljava na mirovni plan koji ne bi zaustavio rat, a Bosnu bi sveo na malu državu koja ne bi mogla opstati. Predsjednik bosanske Skupštine Miro Lazović i muslimanski oporbeni političar Muhamed Filipović zatražili su jučer u Londonu da lord Owen podnese ostavku". Robert Block piše u The Independentu o srpskom etničkom čišćenju u području Banje Luke pa kaže kako su "borbe u sjevernoj Bosni uglavnom prestale, ali rat nije završio. U utorak navečer i jučer rano ujutro najmanje četiri bombe bačene su u muslimanske kuće i jednu od preostalih džamija u Banjoj Luci. To je dio najnovijih pokušaja srpskih ekstremista da stvore etnički čisti prostor u nekada živom višenacionalnom gradu. Srećom nije bilo žrtava, ali su prije dva tjedna u susjednom Prijedoru ubijena dva muslimanska civila, a jedan teško ranjen u napadu s kojim su se željeli prisiliti preostali Muslimani da napuste to područje. Napadi na Muslimane u području Gradiške toliko su postali oštri da su svi Muslimani, ukupno oko šest i pol tisuća ljudi, zatražili od UN da im pomognu da se isele. Sada kada je pozornost usmjerena na muslimansko-hrvatske sukobe u srednjoj Bosni, bosanski Srbi pokušavaju tiho završiti posao koji su počeli prije šesnaest mjeseci". The Independent objavio je urednički komentar u kojemu kaže "kako postoje pouzdani dokazi da HVO istjeruje muslimanske seljake, ubija zatočenike i loše s njima postupa. Postrojbe bosanskih Hrvata naoružava, novčano potpomaže i podupire Hrvatska, a i postrojbe Hrvatske vojske upletene su u tu kampanju. Dok predsjednik Tuđman propovijeda mir, njegov saveznik Mate Boban potpuno je angažiran u nasilnom komadanju Bosne. Kada je predsjednik Tuđman došao na vlast 1990., uveo je novo doba koje je obećavalo dostojanstvo, neovisnost i napredak. No s vremenom je njegova vlast postala sve sličnija starom poretku iz mračnijih dijelova hrvatske povijesti u kojima se propovijedala doktrina rasne čistoće. Ne želimo reći da je predsjednik Tuđman ni mnogo gori ni bolji od drugih sudionika u tom sukobu, ali Vlada u Zagrebu zaslužuje kritike upravo zato što paradira kršćanskim i europskim vrijednostima dok vodi vjerski rat, a kod kuće primjenjuje represivnu politiku. Hrvatskoj treba UNPROFOR i bit će joj prijeko potrebna pomoć EZ kada prestane rat, a počne obnova. Vlada više ne smije pretpostavljati da je imuna na sankcije UN niti smije zamišljati da je dovoljna samo potpora Njemačke u njezinim budućim ambicijama u Europi". AUSTRIJA DIE PRESSE 9. IX. 1993. Je li u Bosni uistinu kucnuo trenutak za sklapanje samostalnih mirovnih sporazuma? "Mogućnost sklapanja samostalnog mirovnog sporazuma predmet je žestokih rasprava stanovnika male bihaćke regije koja je već 17 mjeseci u potpunom okruženju srpskih snaga. Fikret Abdić, član bosanskoga Predsjedništva i najutjecajniji političar spomenute regije zahtijeva da Bosanci putem referenduma donesu odluku o prihvaćanju odnosno odbijanju ženevskoga mirovnog plana. Njegovi pristaše u Bihaću i okolici očito su čvrsto odlučili - bude li potrebno - spomenuti referendum organizirati samo u vlastitoj enklavi ako bosanski predsjednik Alija Izetbegović do utvrđenog datuma ne potpiše aktualni plan. Druga mogućnost koju spominju bihaćki političari jest organiziranje referenduma o sklapanju samostalnog mirovnog sporazuma prije nastupajuće zime. (...) Opskrba Bihaća usmjerena je u prvom redu na humanitarne pošiljke Visokog povjereništva UN za izbjeglice. Konvoji kamiona svakodnevno na putu iz Zagreba prolaze kroz krajinu, područje pod srpskom okupacijom, donoseći stanovnicima Bihaća i cijele regije živežne namirnice i humanitarne potrepštine. Osim toga, proizvodnja još nije potpuno zamrla: tvornica živežnih namirnica u Velikoj Kladuši, smještena u sjevernom dijelu bihaćke regije, nije oštećena tijekom sukoba i još je u pogonu. Riječ je o sastavnom dijelu koncerna 'Agrokomerc', najvećeg poduzeća u regiji, koje je neposredno prije početka rata pretvoreno u dioničarsko društvo; većinu dionica kupile su četiri osobe - jedna od njih je Fikret Abdić. Osim toga, rijeka Una postala je najživahnije crno tržište Muslimana i njihovih neprijatelja Srba. Dvije trećine robe koju nude ilegalne tržnice u bihaćkoj regiji potječe iz Srbije. Jedino sredstvo plaćanja je njemačka marka. Posredstvom bečke filijale 'Agrokomerca' novac iz zapadne Europe bez ikakvih problema stiže na račune u Bihaću. Činjenica da je veliki broj ljudi iz bihaćke regije privremeno zaposlen u Njemačkoj i Austriji omogućuje transfere većih novčanih svota - riječ je o izvoru deviza kojim se koriste čak i Srbi s druge obale Une. Abdić koji uživa glas najumjerenijeg muslimanskog političara nastoji posredstvom navedenih gospodarskih prednosti sačuvati mir u regiji. Usprkos srpskom obruču, Bihać je odredište i polazna točka trgovačke robe i ljudi koji održavaju kontakt s gradom putem nejasno definiranih 'funkcionalnih vanjskih kanala'. Već prije rata Abdić je u nekada vrlo siromašnoj regiji proglašen velikim dobrotvorom jer je svojim uspješnin koncernom, u kojem je već tada obavljao direktorsku dužnost, otvorio radna mjesta čak i u najudaljenijim zaseocima. Štiteći svoj rodni kraj od totalnog rata raznovrsnim poslovima i tajnim aranžmanima, 'Babo' (...) je stekao gotovo kultni status. No, referendumom o sklapanju samostalnog mirovnog sporazuma, koji bi trebao biti organiziran ove jeseni, Abdić neće spriječiti žestoku i krvavu borbu za vlast. 5. korpus bosanske vojske stacioniran u Cazinskoj krajini ne podupire Abdića. Zapovjednik te vojne postrojbe ističe da se ne želi miješati u politička pitanja, istodobno izričito izražavajući lojalnost vladi u Sarajevu te upozoravajući da je 'pacifizam' neprimjeren. Velika napetost posebno je prisutna u odnosu vojske i policije. Usprkos multikulturnom bosanskom državnom identitetu, pojedine brigade bosanske vojske promijenile su ime u 'muslimanske' brigade, a pojedini vojnici ističu svoje posebno tvrdo stajalište bijelim vrpcama koje vežu oko glave. Potkraj srpnja ubijena su četiri policajca, a ubojicama su proglašeni 'ekstremisti' iz redova bosanske vojske. Po podacima policije jedan od malobrojnih radikalnih političara regije već je osnovao vlastitu privatnu vojsku. Glavno uporište ekstremista je Velika Kladuša, jedini grad koji nije pretrpio nikakve štete tijekom ratnih sukoba. Abdićeve protivnike u prvom redu podupiru izbjeglice koji se nadaju povratku svojim domovima, trenutačno pod srpskom okupacijom. Teško je ocijeniti odnos snaga radikalne i umjerene struje. 5. korpus Armije BiH nema teškog oružja i navodno broji oko 5 do 7 tisuća vojnika te je po toj procjeni brojčano slabiji od policije. Podaci o broju vojnika 'Hrvatskog vijeća obrane', također zastupljenog na području nastanjenom 90-postotnim muslimanskim stanovništvom, proturječni su", piše suradnik lista Norbert Mappes-Niediek. SJEDINJENE DRŽAVE THE WALL STREET JOURNAL 9. IX. 1993. Ne uplećite se u Bosni Mark Helprin komentira mogućnost intervencije u Bosni. Budući da više nema globalne borbe između Istoka i Zapada, argumenti onih koji zagovaraju intervenciju sličniji su "argumentima odvjetnika koji pokušava dobiti parnicu nego državnika u krizi koji pokušava opstati". Komentator zatim komentira argumente zagovornika intervencije: "Rat u Bosni nije građanski rat, kažu, nego jednostrana agresija, i samo odgovorom poput onoga u zaljevskom ratu možemo odvratiti pojavu tirana u svijetu u kojem više ne postoji blokovska podjela. Moć tehnologije koju pokazuje zrakoplovstvo može zaustaviti zločine i suzbiti srpsku želju za ekspanzijom toliko vješto da će spriječiti opasne nepredviđene posljedice. Iako se intervenciju opravdava realnom politikom, put joj osvjetljava moralnost... Kad bi sve to bilo točno, i kad američka vojna akcija protiv slavenske države, kojoj je Rusija povijesni pokrovitelj, ne bi pojačala europsku prevrtljivost i krizu u bivšem istočnom bloku, onda bi se moglo povesti intervenciju utemeljenu jedino na humanitarnim ciljevima". Autor ističe da sve to nije točno, jer je - tvrdi - u Bosni posrijedi građanski rat. "To što je svaka strana u Bosni proglasila svoju državu, ne čini njihov međusobni sukob ništa manje građanskim ratom od američkoga građanskog rata". Napominjući zatim da se SAD obično suzdržavaju od upletanja u građanske ratove, jer oni ne prijete američkim interesima i jer "njihova priroda unaprijed isključuje onu vrstu rata za kakav smo po svom temperamentu sposobni". SAD se u Kuvajtu nisu borile "zato što je jedna suverena zemlja okupirala drugu, jer bismo se onda borili i kad su arapske vojske izvršile invaziju na Izrael; Izrael na Libanon...". Borile su se iz gospodarskih razloga, ističe komentator, dodajući kako se nisu borile niti zato da spriječe tirane. "Tirani nisu skloni podvrgavanju disciplini niti učenju lekcija. (...) Tirani više od ostalih osjećaju zadovoljstvo u prkošenju i vole opasnost"... Osvrćući se na intervenciju utemeljenu na humanitarnim ciljevima, komentator ističe kako se nju može opravdati jedino ako ne prijeti opasnost da će intervencija još više pogoršati situaciju. "Tužno je, ali istinito da će manje ljudi patiti ako se ograniči rat na Balkanu nego ako se pridruži ostatak svijeta. Takav rat sam pronalazi svoju ravnotežu i prestaje ako ni jedna strana ne zamišlja da će je spasiti deus ex machina... Nada koju smo dali Muslimanima ubila ih je isto onoliko koliko i Srbi i Hrvati. Je li načelo bosanskoga muslimanskog samoodređenja vrijedno života ijednog bosanskog Muslimana ili Amerikanca?". Autor drži da bi "zračna sila mogla privremeno zaustaviti Srbe ili Hrvate, a najinteligentnija vojna opcija - rušenje mostova - usporila bi ih dovoljno da se smanji broj žrtava. Ali na kraju će odlučiti strijelci, iako će se zadržati iluzija da rat može biti isključivo mehanički. Čak i poslije kazne strateškim bombardiranjem Srbije, rat bi se ponovno razbuktao još snažnije... jer bi saveznički napad mobilizirao Srbe, ne bi ih obeshrabrio...". On dodaje da je glavni argument intervencionista, kako se čini, upotreba protutopničkog oružja koje nije posebno djelotvorno protiv prenosivih minobacača kojih Srbija ima mnogo. "Isto onako kako su se Muslimani nastavljali boriti u neravnopravnim okolnostima, nadajući se da će Amerika ući u rat, i Srbima će biti u interesu da se sukobe sa svakim tko bi im se suprotstavio, bez obzira na cijenu, nadajući se da će probuditi simpatije Rusije", upozorava komentator. AUSTRIJA KURIER 9. IX. 1993. Granić: "Mirovni sporazum je neophodan" "'Sporazum je prijeko potreban. Moramo uložiti krajnje napore kako bi u Bosni i Hercegovini napokon bio uspostavljen mir. Molim za mir'. Izjave hrvatskog ministra vanjskih poslova Granića o ratnom ludilu u Bosni obilježene su očajem. No, težinu njegovih riječi briše već sljedeća izjava uokvirena nastupom beskompromisnog političara: 'Hrvatska će se doduše vratiti pregovorima u Ženevi, ali nećemo više nuditi nikakve teritorijalne ustupke. Sadašnji oblik plana dovoljno je bolan za nas', ističe Granić. Odgovornost za prekid mirovnih pregovora 'definitivno snose Muslimani jer su uskratili potpis na plan o podjeli', ističe Granić i dodaje: Muslimani 'nisu jedinstveni'. 'Neki su umjereni a neki militantni', tvrdi on, 'stoga je teško postići sporazum'. Zagreb istodobno već razmišlja o budućnosti, o poratnom razdoblju. Granić ističe: 'Popratne mjere mirovnog sporazuma za Bosnu trebale bi biti snažna nazočnost međunarodnih vojnih snaga na kopnu, potpuna demilitarizacija, slobodna komunikacija i jednaka prava manjina u sve tri republike.' Hrvatska je također snažno gospodarski zainteresirana za budući bosansko-hercegovački savez, podsjeća Granić. Hrvati postavljaju tri uvjeta za produženje mandata UN koji ističe 30. rujna: primirje u krajini (...), jamstva o provedbi svih rezolucija UN vezanih za Hrvatsku i podjela mandata UNPROFOR-a na tri dijela: hrvatski, bosanski i makedonski", prenosi Susanne Lintl. (Hina) dr 100546 MET sep 93