IZBOR IZ PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 1. rujna (Hina) BRITANSKI RADIO - BBC 31. VIII. 1993. Michael Sheridan u The Independentu opisuje ozračje uoči nastavka ženevskih razgovora kao sumorno. Mirovni posrednici tvrde da je alternativa sporazumu nastavak rata što bi sigurno uzrokovalo još veće muslimanske gubitke. U ovom trenutku bosanska vlada nadzire samo desetak posto teritorija, ali bi po prijepornom planu dobila do trideset posto. Glavni tajnik UN Boutros Ghali sutra bi se trebao sastati s glavnim tajnikom NATO-a Manfredom Woernerom. Očekuje se da će razgovarati o mogućoj primjeni zračnih napada u Bosni. Neki diplomati misle da bi gospodin Boutros Ghali mogao posredovati u mirovnim ragovorima ako bi to pomoglo da se iziđe iz sadašnje pat-pozicije. U odsutnosti nekih većih poticaja, sve se svodi na cjenkanje i pogađanje o pojedinostima plana. Iako sve tri strane imaju pritužbi, najnezadovoljnija je bosanska vlada i traži velike promjene granica predloženih etničkih republika, uključujući povratak gradova koje su zaposjeli Srbi i širok izlazak na more. Patrick Bishop u The Daily Telegraphu dodaje da će Bosanci tražiti potpun nadzor nad kopnenim koridorom do Jadranskoga mora i druge teritorijalne ustupke u istočnoj i sjevernoj Bosni. Bosanska skupština kritizirala je plan zato što ne pruža dovoljna jamstva NATO-a i SAD da će biti proveden u djelo. The Guardian raščlanjuje Miloševićeve motive za nedavne čistke u redovima JA u kojoj su smijenjena četrdeset dva časnika i zamijenjena ljudima potpuno lojalnim Miloševiću. U Beogradu se nagađa da je to priprema za uvođenje izvanrednog stanja. No uvjerljivija je teorija da su smjenjivanja trebala oslabiti vojsku na račun policije kao glavnog stupa sigurnosnog aparata. Po zapadnim obavještajnim izvorima, Milošević je u zadnjih godinu dana pojačao broj policajaca s trideset pet tisuća na osamdeset tisuća. Iako u vojsci ima sto dvadeset tisuća vojnika, polovica su regruti. Jaka i lojalna policija mogla bi zatrebati Miloševiću za suzbijanje socijalnih nereda koji bi mogli izbiti zbog katastrofalnog gospodarstvenog stanja. NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 31. VIII. 1993. Europska sramota "Šutnja Europe, suočene s lavinom brutalne represije na Kosovu i razaranjem autonomnog statusa te pokrajine, bila je prvi ispit kojem je Milošević podvrgnuo egoizam i ravnodušnost vlada europske zajednice. Pošto je prvi ispit glatko položen, Miloševićev apetit i ambicija naglo su porasli. Preobrazba savezne u srpsko-crnogorsku vojsku obilježava prekretnicu u procesu koji je Europska zajednica mogla zaustaviti. Sve je bilo pažljivo pripremljeno i isplanirano: u rujnu 1991. tadašnji premijer Ante Marković razotkrio je urotu Miloševića i zapovjednika vojske, kojima je svrha bila okupljanje svih Srba, razasutih širom Jugoslavije, u zajedničkoj homogenoj državi. U izjavi, naknadno objavljenoj u listu Vreme , Marković je predstavio tonski zapis razgovora srpskog premijera i Radovana Karadžića, u kojem je četnički vođa razotkrio svoju ulogu običnog agenta gospodara u Beogradu: podjela uloga između njih dvojice - Karadžić je bio zastupnik tvrde linije, iako je u javnosti glumio umjerenog političara - igra, naknadno često reprizirana odnosom između vođe bosanskih Srba i njegove desne ruke generala Ratka Mladića - dio je tada izrađenog scenarija; pritom valja naglasiti da su političari i promatrači, koji su nasjeli njihovu triku različitih mišljenja, bili naivni poput Chamberlaina i lorda Runcimana, spremnih da povjeruju riječima Hitlera i vođe sudetskih Nijemaca. U okviru svoje fleksibilne dvostruke uloge dobrog i lošeg momka nedostižni uzor pjesnika i psihijatara golubljom nevinošću tvrdi da su on i njegov bliski rođak Boban spremni Muslimanima ponuditi odgovarajuće područje na kojem će moći izgraditi svoju državu ili džamahiriju. Šef samozvanog srpskog parlamenta istodobno je dobio zadatak da - ovaj put posve ozbiljno - izjavi: 'Sarajevo će biti naše'. Čini se da samo lord Owen, Hurd i nekoliko njihovih europskih kolega tu igru shvaća ozbiljno. Hoće li to područje, obećano pobijeđenima i pripremljeno na njihov dolazak, obilježeno zelenim područjima i 'bogato prirodnim bogatstvima', u skladu s Karadžićevom poetski nadahnutom izjavom postati idiličan švicarski kanton ili palestinizacija, kraj bosanskih Muslimana, koji će, zarobljeni u međusobno odvojenim zonama i okruženi neprijateljima, imati na raspolaganju samo jedno sredstvo preživljavanja - plodove škrtog međunarodnog milosrđa? Sablast usporedbe s Lesotom, Swazilandom ili, još gore, Gazom već se nazire kao prijeteća, mračna stvarnosti. Niz pogrešaka i kompromisa, prikrivanje činjenice da gospoda iz europske kuće nisu uspjeli utvrditi zajedničku viziju budućnosti, rezultirali su mačem i ognjem provedenom podjelom Bosne i Hercegovine, komadanjem i uništavanjem suverene države koju postupno gutaju, kao što se to prije pola stoljeća događalo s Abesinijom, Poljskom, Mandžurijom i baltičkim državama. Povjesničari će jednoga dana morati donijeti svoj sud o uskrsnuću političko-vojne logike prvoga svjetskog rata, moralnoj i strateškoj sljepoći vlada u Parizu i Londonu te o njihovoj nesposobnosti da predvide opasnost općeg rata na Balkanu", zaključuje gost-komentator Juan Goytisolo. AUSTRIJA DER STANDARD 31. VIII. 1993. Svjetlo na kraju tunela List se u više tekstova bavi problematikom hrvatskoga gospodarstva. Prilog je uredio Samo Kobenter, pri čemu se poslužio i agencijskim izvješćima. "Nakon ratnoga šoka hrvatsko je gospodarstvo ponovno u laganom usponu. Preusmjerenje na tržišno gospodarstvo i velikodušne mogućnosti prijenosa dobiti trebale bi privući inozemne ulagače" - piše u podnaslovu svojega članka Samo Kobenter. "Kada se prije četiri godine počeo nazirati raspad Jugoslavije, a stručnjaci za Balkan nisu vidjeli da se približava rat nego su razmišljali o sposobnosti opstanka djelomičnih država, Hrvatskoj su, uvelike ispred Slovenije, pripisani najbolji gospodarski izgledi. Zemlja je raspolagala bogatim rudnim blagom, u Slavoniji je imala silose, koji su znatno premašivali potrebe vlastite poljoprivredne baze, a u turistički primjerno otkrivenoj dugačkoj obali izvor deviza koje se činio nepresušnim. Hrvatska je imala velike rezerve boksita sa sadržajem aluminija do 70 posto. Dvije trećine potreba nafte pokrivala je iz vlastitih izvora, naftne luke Rijeka i Omišalj na Krku razvijale su se, a Omišalj je, kao zadnja stanica jadranskoga naftovoda i veza s nekadašnjim Sovjetskim Savezom, bio najvažniji dio najvećeg petrokemijskog kompleksa Jugoslavije. Iako je Hrvatima nužno potreban svaki devizni dinar ni ne pomišljaju na rasprodaju zemlje. Da ta opasnost postoji, pokazuje ponuda američke skupine 'Perfect Hotels' koja za hrvatske hotele Liburnia nudi oko 1,4 milijardi šilinga i ne želi prihvatiti joint-venture." U sljedećem dijelu s podnaslovom 'Javni radovi - zamisao za izgradnju auto-ceste' autor piše o nastojanjima Hrvatske da javnim radovima oživi gospodarstvo i smanji broj nezaposlenih. Prema proračunima time bi 40 tisuća ljudi bilo uključeno u proces rada. Izgradnja cestovne mreže dala bi potrebnu infrastrukturu budućem oživljavanju gospodarstva, koje je zbog ratnih razaranja neiskorišteno. "Planovi hrvatskoga premijera Nikice Valentića predviđaju početak izgradnje auto-ceste prema Sloveniji, a time i prema austrijskoj granici kod Spielfelda. Istodobno bi trebalo izgraditi vezu auto-cestom između hrvatskoga glavnoga grada i jadranske luke Rijeka". Posljednji dio članka o hrvatskom gospodarstvu odnosi se na prodaju stanova. "Hrvatske su se devizne rezerve ove godine iznenađujuće brzo povećale. U prvom kvartalu zemlja je zgrnula rezerve od 850 milijuna dolara, čime je mogla financirati gotovo tromjesečni uvoz. Već s početkom 1992. Narodna banka Hrvatske, nakon raspada Jugoslavije, nije uopće imala deviznih rezervi. Porast rezervi doveo je među ostalim i do trgovinskog viška od 303 milijarde dolara, koji je utvrđen do kraja 1992. Osim toga, prodaja društvenih stanova devize donijela je 200 milijuna dolara. Narodna banka Hrvatske predviđa ove godine otplatiti 350 milijardi dolara kredita i kamata na inozemne kredite". ŠPANJOLSKA EL PAIS 31. VIII. 1993. Taoci u Mostaru "Lako je shvatiti frustriranost koju su osjetile španjolske plave kacige kad su, došavši u Mostar kako bi spasili od gladi pedeset tisuća Muslimana, postali taocima u teškim političkim pregovorima, štitom od mogućih hrvatskih napada. Teledirigirani Muslimani u hercegovačkom glavnom gradu, civili i vojnici kojima, kako se čini, upravlja sama bosanska vlada, pokazali su granice međunarodne humanitarne akcije i nesigurnost mandata koji su dobile snage UN razmještene u bivšoj jugoslavenskoj republici", piše komentator, ističući zatim kako su i plave kacige u Bosni žrtve rata, "prisiljeni na strogu nepristranost, ograničeni čak i u mogućnostima samoobrane, prisiljeni da se služe cestama koje je uništila godina i pol ratovanja, pretvoreni u povremene mete bombardiranja i pucanja triju zaraćenih skupina". U Ženevi će, drži komentator, "Muslimani koji su već pristali na diobu Bosne po etničkim kriterijima, ali nisu zadovoljni konkretnim zemljovidom koji su predložili međunarodni posrednici, španjolske vojnike zatočene u Mostaru moći iskoristiti kao nelegitiman, ali možda učinkovit argument u zahtjevu da grad odmah potpadne pod protektorat EZ. Tako je predviđeno Owen-Stoltenbergovim planom, i to bi moglo spriječiti konačnu ofenzivu Hrvata u Bosni - pokušaj da zagospodare gradom koji najmeravaju pretvoriti u glavni grad svoje buduće države. Otmica je opasan presedan. Španjolski vojnici nisu išli u Mostar kako bi nametnuli prekid vatre svojim posredovanjem, kako su prije nekoliko tjedana neuspješno pokušavali. Njihova je zadaća spriječiti humanitarnu katastrofu: spriječiti gladovanje tisuća ljudi. Ni Srbi nikada nisu išli tako daleko da u taoca pretvore onoga tko prati humanitarni konvoj, iako su mnogo puta sprečavali da pomoć stigne do muslimanskih gradova poput Goražda, Srebrenice i samoga Sarajeva. Pokušaj da se zadržavanje plavih kaciga prikaže kao spontana inicijativa civilnoga mostarskog pučanstva nije uvjerljiv. Odgovornost, po španjolskim vojnim dužnosnicima i zapovjednicima UN, pada izravno na muslimansku vladu i njihovu vojsku. Njihova je obveza da se otmica riješi na zadovoljavajući način i odmah. U protivnom će morati odgovarati pred međunarodnom javnošću. Ipak, međunarodna bi organizacija morala potražiti rješenje kako se u Mostaru, u odlučujućoj fazi rata kad se javlja nada u mir obilježena tvrdoglavošću triju sukobljenih strana, ne bi ponovili zločini koji su Balkan pretvorili u uvećanu repliku najcrnjih godina srednjega vijeka", zaključuje komentator. VELIKA BRITANIJA THE INDEPENDENT 31. VIII. 1993. Nepravednost prijedloga za Bosnu List je objavio pismo skupine britanskih znanstvenika i zastupnika u parlamentu, predstavnika "Saveza za obranu Bosne i Hercegovine", kojim apeliraju na "europske i američku vladu - i UN u cjelini - da odbiju poduprijeti rješenje predloženo u Ženevi i osiguraju da međunarodni posrednici ne prijete bosanskoj vladi kako bi ga prihvatila". U pismu upozoravaju na sljedeće točke: "Prvo - predloženo je rješenje u izravnoj suprotnosti, unatoč suprotnim tvrdnjama u uvodu, s brojnim rezolucijama Vijeća sigurnosti i londonske konferencije. (...) Drugo - teritorijalna je podjela nepravedna i ne može se provesti. (...) Treće - ustavni je nacrt bizaran. Zemlji osigurava potpuno nedjelotvornu i nedemokratsku vladu, u kojoj bi manjina pučanstva dobila dvije trećine mjesta u parlamentu. Četvrto - klauzula kojom se jamči povratak izbjeglica potpuno je bezvrijedna. (...) Peto - hrvatska je nacionalistička državica Herceg-Bosna apsurd, s jedva pola milijuna stanovnika i glavnim gradom (Mostarom) u kojemu je, prije etničkog čišćenja, živjelo više Muslimana nego Hrvata. To je besmisleno čak i bosanskim Hrvatima i moralo bi se smatrati jedino korakom prema pripojenju Hrvatskoj. (...) Neprihvatljivost rješenja služi jedino kako bi se još jednom pokazalo da za međunarodnu zajednicu nema časne alternative ustrajanju na jedinstvenoj, ujedinjenoj Bosni i Hercegovini, s pravim demokratskim ustavom i jakom zaštitom manjina. Umjesto da prihvati povećano vojno upletanje kako bi nametnula nepravedno i neostvarivo rješenje, mora primijeniti silu kako bi omogućila pravedno. To je i dalje ostvariv cilj, a za njega je možda nužno vojno upletanje manjih razmjera. Odlučna upotreba zrakoplovstva pod zapovjedništvom UN kako bi se zaštitilo i povećalo broj zaštićenih zona, uz ukidanje embarga na oružje za bosansku vojsku, pod zapovjedništvom UN, i dalje je, uvjereni smo, najbolji način da se održi pravda, politička legitimnost i vojna provedivost". Isto pismo objavio je i britanski list The Guardian. RUSIJA KOMSOMOLSKAJA PRAVDA 31. VIII. 1993. Što želite, monsieur? Dopisnici RIAN-a A. Baturin i S. Grizunov propituju "koliko se toga može ponijeti u plavoj kacigi" te odgovaraju da to najbolje znaju vojnici francuskoga i ukrajinskoga bataljuna UN. "Pokazalo se da mirotvorno poslanje plavih kaciga UN u bivšoj Jugoslaviji nije samo potrebno i plemenito djelo nego i vrlo probitačno. Treba se samo, kako pričaju, uključiti, mućnuti glavom i sveta će valuta sama skliznuti u džepove uniforme. Ovih je dana posebno izaslanstvo UN poslano u Sarajevo radi istrage i prekida nezakonite trgovine, šverca i drugih prljavih poslova tamošnjih 'mirotvoraca'. Posumnjalo se uglavnom na časnike i vojnike francuskoga i ukrajinskoga bataljuna koji su, kako se tvrdi, razvili silnu trgovinu cigaretama, alkoholom, benzinom, živežnim namirnicama. Sve to u opsjednutom Sarajevu stoji pravo bogatstvo. Osim toga, sumnja se da su Ukrajinci prošvercali u pošiljci s narančama neveliku pošiljku droge - 300 grama heroina, koji se na sarajevskom crnom tržištu procjenjuje na otprilike 180 tisuća dolara. Glavni su potrošači same plave kacige kod kojih su se pojavili prvi simptomi 'vijetnamskog sindroma', budući da mnogi od njih već godinu dana provode u ratnim uvjetima, a svaki novi dan uključuje i smrtni rizik. Živci popuštaju i tada se utjeha traži u drogama, iako jedan gram heroina prolazi za 600 dolara. Nezakoniti je posao procvjetao na širokoj osnovi. Postoje i čvrste veze s mjesnim prekupcima, švercerima i kriminalnim bandama. Njihova 'trgovačka mreža' toliko je široka da ne uključuje samo sarajevsku mafiju nego i vojne postrojbe neprijateljskih strana. Priča se da su i neki snajperisti, i srpski i muslimanski, na platnom popisu mafije. Prema nekim činjenicama, zadnja je smjena ukrajinskoga bataljuna odnijela u domovinu oko 14 milijuna njemačkih maraka. Mnogi su zanemarili obična sredstva vojnoga prijevoza i sjeli za volan vlastitih automobila koje su stekli u ratom razrušenom bosanskom glavnom gradu. Međutim, za 13 se ukrajinskih vojnika služba u mirovnim snagama nesretno završila - oni su hitno opozvani iz sastava bataljuna zbog šverca, a to vjerojatno neće ni biti posljednji skandal. Posebno izaslanstvo UN za istragu raznih prijestupa mirotvoraca, što većinom imaju kazneni značaj, počelo je raditi u Sarajevu. 'Ako se pretpostavke i glasine potvrde, primijenit će se oštre mjere', izjavila je predstavnica UN u Sarajevu, potpukovnica Patricia Purvis. Svakako da takve djelatnosti potkopavaju ugled plavih kaciga koji bi morali nepristrano i neprofitno ispunjavati svoje teško mirotvorno poslanje". (Hina) mh 010611 MET sep 93