ITALIJA 2

291 ITALIJA LA REPUBBLICA 16. VI. 1993. Ima li alternative ratu? "Sva neizrečena mišljenja zapadne diplomacije, ili bar njenog velikog dijela, našla su tumača u generalu L. Inneccou, zapovjedniku kopnenih snaga NATO-a u južnoj Europi" - komentira u svom članku Guido Rampoldi. "'Budući da intervencija u Bosni zahtijeva neprihvatljive troškove', kaže taj časnik, 'vrijedi pričekati da Srbi uzmu onoliko koliko drže da im pripada, Hrvati koliko uspiju, a Muslimani koliko im ostane.' Evo konačno otvorenog iskaza realne politike bez mnogo pretvaranja... Inače, ništa što već velikosrpski generali nisu naslućivali. I budući da mogu računati na ulogu pasivnog promatrača... koju je sebi izabrao Zapad, posljednjih su dana pojačali snage i požurili zatvoriti vrata(?). Alija Izetbegović ...u Ženevi radi stotog, 'posljednjeg pokušaja' kompromisa sa Srbijom i Hrvatskom, niti ne zna hoće li se moći vratiti u Sarajevo: srpski vojnici od jučer nadziru put od glavnoga grada do uzletišta. (...) Prije dva tjedna Vijeće sigurnosti proglasilo je Goražde i Sarajevo... 'sigurnim zonama', utoliko što su pod teoretskom zaštitom UN. Ako su to 'sigurne zone', onda ne čudi što bosanske postrojbe prelaze, gdje god mogu, u tužne kaotične ofenzive. Pregažene na sjeveru od srpskih tenkova, sada nastoje osigurati... slobodno područje u srednjoj Bosni, na štetu... hrvatske vojske, kako bi odatle nastavile borbu do posljednje kapi krvi. UN im ne ostavljaju alternativu. Kada bi prihvatili nejasan plan 'sigurnih zona'... našli bi se kao zatvorenici u šest gradova... Prije ili kasnije bili bi prisiljeni potpisati kapitulaciju ili prihvatiti razdiobu Bosne na tri dijela. U tom bi slučaju rat stigao do svog kraja, europski bi se uredi konačno oslobodili pritiska javnog mišljenja... Ipak, diplomacija realne politike, koja potajno želi takvo konačno rješenje, nije realistična. Ne može se očekivati da jedan desetkovan narod... prihvati da ostane miran u svojim 'indijanskim rezervatima'... Osim toga, Bosanci, baš zato što su u beznadnom položaju, mogu računati na opskrbu lakim oružjem, na terenu prikladnom za ratovanje... Srbija bi uskoro mogla biti zauzeta na više bojišnica: u unutrašnjosti - na Kosovu i Sandžaku; izvana - u krajini i na hrvatskim područjima koja je okupirala. Potkraj mjeseca Srbi iz krajine izjasnit će se na referendumu za ujedinjenje sa samozvanom srpskom republikom u Bosni, a Zagreb prijeti da će reagirati napadom u velikom opsegu. Zbog svega toga, nadati se da će rat... završiti brzo, znači pobrkati želje s realnošću. Alternativa ratu do posljednje kapi krvi još ne postoji. Plan Vance-Owen je propao, plan 'sigurnih zona' tek je pusta želja. Diplomacija ne drži više karte u svojim rukama, a niti Zapad može obavljati humanitarnu ulogu. Plave kacige ostaju u Bosni kao predstavnici umornog jada Europe. Vojnik UN može na dva načina shvatiti svoju zadaću. Ako svoj mandat shvati ozbiljno, ponašat će se kao i britanski vojnici koji su pucali na hrvatsku vojsku... Ali vojska koju je naoružao Zagreb traži osvetu i London na brzinu priprema planove povratka svog kontingenta u domovinu. Ako, naprotiv, plave kacige namjeravaju ostati u Bosni, značit će to da se zadovoljavaju samo iluzijom. Tako je vojska generala Morillona pustila da srpski bataljun nesmetano zauzme put od Sarajeva do zračne luke. Prije dva mjeseca Morillon je jamčio početak mira.Sada viče da se Bosna strovaljuje u 'potpunu anarhiju' i raspravlja o odlasku svojih plavih kaciga. Komedija je završena, nema više mjesta pacifističkim snovima i diplomatskim pronalascima rješenja." I onda je general Innecco otvoreno progovorio:"'Pustimo ih neka nastave, ne možemo tu ništa učiniti.' To nije elegantan način da se oslobodi obveza, ali bar je jasno očitovanje izbora. Pa ipak, koliko će mjeseci, koliko godina to još trajati? I koje će posljedice morati platiti Europa?" - tim pitanjima završava komentar Guido Rampoldi. 160426 MET jun 93