PREGLED PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 8. lipnja (Hina) SJEDINJENE DRŽAVE - THE NEW YORK TIMES 7. VI. 1993. Njemačka nije kriva za Bosnu List je objavio komentar Davida Ungera koji, kako se ističe u podnaslovu, upozorava da je "Jugoslaviju uništio Beograd, a ne Bonn". "Jastrebovi i golubovi vatreno se prepiru mora li Zapad vojno intervenirati kako bi zaustavio pokolj na Balkanu. Ali gotovo svi su spremni složiti se u ključnom pitanju povijesne odgovornosti. Sad je općeprihvaćena mudrost da je Njemačka, diplomatski priznajući Hrvatsku i Sloveniju potkraj prosinca 1991., ubrzala raspad stare jugoslavenske federacije, učinivši time tragediju u Bosni neizbježnom. To je neprirodno čitanje kronologije. Još gore, ono prikriva stvarni razvoj krize, izazivajući buduće političke pogreške. Nacionalistički političari u Hrvatskoj, Sloveniji i, najstrašniji u Srbiji uništili su jugoslavensku federaciju sredinom 1991. Njihove je akcije nenamjerno potaknulo washingtonsko odbijanje da prizna kako su duboki lomovi narasli. U vrijeme kad je Njemačka djelovala, slovenska je neovisnost bila ostvaren čin, gotovo trećina Hrvatske podvrgnuta je srbijanskom etničkom čišćenju. Rekonstrukcija federacije više nije bila moguća. Praktična pitanja u prosincu 1991. bila su slična današnjima - zaustaviti ubijanja, zaštititi manjinska prava i dopustiti žrtvama agresije da kupe oružje kojim bi se mogle braniti. Glavna je razlika to što je u središtu svjetske pozornosti bila Hrvatska, a ne Bosna. Srpske su snage okrenule oružje na Bosnu nekoliko mjeseci poslije, napadajući samu zamisao o neovisnoj bosanskoj državi kojom bi upravljala većina. Ali tvrdnja da je njemačka diplomacija učinila bosansku moru neizbježnom nepravedno oslobađa krivnje srbijanske vođe u Beogradu i u Bosni". Unger zatim napominje da su u proljeće i ljeto 1992. "ljudi poput Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića" donijeli odluku da "pobiju Bosance i podijele njihovu državu". U nastavku komentator opisuje razvoj događaja od 1990. kad je Milošević "kao predsjednik Srbije pokrenuo razaranje krhke Titove Jugoslavije. Absorbirajući 1990. dvije ustavno autonomne pokrajine u Srbiji, poremetio je glasačku ravnotežu na saveznoj razini koja je omogućavala supostojanje različitih nacionalnih i vjerskih skupina. To je išlo na ruku jednako šovinističkim hrvatskim nacionalistima, poput Franje Tuđmana, i ohrabrilo umjerenije slovenske vođe da krenu prema izlazu. Konačan je raspad izazvao Milošević kad je blokirao rotaciju hrvatskoga predsjednika u jugoslavenskom saveznom predsjedništvu u proljeće 1991. Hrvatska i Slovenija objavile su neovisnost, a Milošević je odgovorio slanjem Jugoslavenske narodne armije, u kojoj su većina časnika bili Srbi. (...) Jugoslaviju su uništili balkanski nacionalisti, a ne njemački diplomati. Uporno ustrajanje Londona i Pariza da je Bonn kriv, zrcali ponovnu pojavu povijesnih europskih suparništava. Kad je posrijedi Balkan, EZ ostaje toliko podijeljena vlastitim nacionalnim i povijesnim suparništvima da ne može ponuditi koherentno vodstvo, a niti pratnju", zaključuje David Unger. SJEDINJENE DRŽAVE - INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 5/6. VI. 1993. Nove prijetnje, nemoć i taština dok Bosna gori Saddrudin Aga Khan, visoki povjerenik UN za izbjeglice u razdoblju od 1965. do 1977., komentira washingtonski plan za Bosnu: "Pet nasmiješenih lica ministara vanjskih poslova stali su pred svjetske kamere 22. svibnja, tvrdeći da 'ruski' plan za Bosnu obećaje proces koji će dovesti do mira. Pa ipak, ovih su se dana vodile jedne od najžešćih borbi u ovom ratu. Toliko o balkanskim obećanjima. (...) I tako Bosna umire; muslimansko-katolički odnosi još su više ugroženi; a u kritičnom kutku Europe vodi se borba davnih neprijateljstava koja sežu mnogo dalje od opkoljene Bosne". Napominjući kako je "svijet gledan bosanskim očima ružniji nego ikada", Sadruddin Aga Kahn upozorava da "novi zidovi zamjenjuju berlinski, dok se etničke grupe sukobljavaju". "Najnoviji 'mirovni plan' kombinacija je maksimalne humanitarne zabrinutosti - retorička potpora 'sigurnih zona' - i minimalnog vojnog i političkog izlaganja. I dalje će biti nedovoljno postrojba UN, koje sada imaju zračnu zaštitu, no, takva se sigurnost ne pruža civilima. I posve je sigurno da ne postoji proces, politički ili vojni, kojim bi se moglo bosanskim civilima vratiti njihove domove, čak niti pod izdajničkim uvjetima koje razmatra Vance-Owenov plan - koji su sada uništili sami Srbi, kojima se tako podlo popuštalo. U međuvremenu, Europa uglavnom zatvara vrata izbjeglicama. I tako su Bosanci nasukani na diplomatskoj ničijoj zemlji. Najnoviji plan ne nudi nikakvu političku niti vojnu silu koja bi ispravila ravnotežu u ratu. Posrijedi je de facto davanje legitimnosti njegovu danku: gotovo prazno obećanje sigurnosti prognanim žrtvama u opkoljenim i bombardiranim bosanskim gradovima, i novo partnerstvo s poticateljem borbe za veliku Srbiju i 'etničkoga čišćenja'. Suradnja Slobodana Miloševića je bitni dio ruske sheme. (...) Saddrudin Aga Khan ističe i da su UN "izgubili sposobnost odabira između dobrog i lošeg. Dužnosnici UN previše kratkovidno svode srpske, hrvatske i bosanske zločine na neku bezvremenu analogiju. Zbog mlitavog organizacijskog sustava UN ne postoji (...) usredotočenost na stvarne uzroke sukoba ili održiva rješenja. Umjesto toga, nepristranost i vlastiti institucijski prioriteti UN prečesto zamjenjuju strogost. Tako sada Bosni prijeti opasnost da postane nadgrobnim spomenikom našim diplomatskim i vojnim nedostacima s kraja dvadesetog stoljeća: pokazuje kako Bijela kuća nije ništa sposobnija od Kremlja da održi obećanja poslije hladnoga rata i da je Europa u svojoj jezgri cinična i nesložna kao i u bilo kojem razdoblju nedavne povijesti", zaključuje Sadruddin Aga Khan. SJEDINJENE DRŽAVE - THE NEW YORK TIMES 7. VI. 1993. Nova politika popuštanja UN u Bosni Joseph R. Biden, demokrat i predsjednik senatskog potkomiteta za europske poslove, komentira problem zaštićenih područja u Bosni. "Dok Zapad patetično oklijeva, a Bosna očajno pati, vodstvo u Bosni s pravom sumnja u novi 'program zajedničke akcije' koji je odobrilo Vijeće sigurnosti UN", ističe Biden, dodajući kako UN planom obećavaju zaštitu šest 'zaštićenih zona' oko opkoljenih gradova - Sarajeva, Srebrenice, Žepe, Tuzle, Goražda i Bihaća. "Ne okreće li se time Zapad prema prihvaćanju i ozakonjenju srpske agresije?" pita Biden, upozoravajući da će se, ako je to točno, time "trivijalizirati 'jedinstvo' Zapada, diskreditirati institucije UN i NATO-a, o kojima ovisi svjetski poredak, i dopustiti proširenje rata po Balkanu. Da bi se to izbjeglo, sigurnosne zone ne bi trebale biti samo puka utjeha, nego prvi korak u obrani od srbijanske agresije, a k stvaranju višeetničke demokracije za koju se veliki broj bosanskih Srba, Hrvata i Muslimana još uvijek očituje". Prema autoru, dva su načina da se prepozna politika popuštanja koju spominje u naslovu teksta: često naglašavanje da "građanski rat uključuje stogodišnju mržnju" i tobožnja zabrinutost da bi ukidanje, iako nepravednog, embarga na oružje "bilo samo ulje na vatru". U nastavku teksta Biden postavlja pitanja: "Zar ovo nije građanski rat? Ili ćemo imati građanski rat kada se srbijanski fašizam razbjesni po Kosovu i Makedoniji uvlačeći time Albaniju, Bugarsku, Grčku i Tursku u rat? Ako ne u Bosni, hoće li se tada odgovoriti na agresiju?" Odmah slijedi i komentar da iako su u pravu oni koji sumnjaju u učinkovitost vojne akcije zbog složenosti Balkana, ipak su time zanemarene žrtve kojima su embargom na oružje UN smanjene mogućnosti samoobrane, a istodobno je time osigurana prednost agresora. U nastavku Biden iznosi mišljenje o dodatnim obilježjima plana koja drži prijeko potrebnima za njegov uspjeh: "- UN bi trebali imati kontrolu nad zapadnim dijelom Bosne, razoružati sve neregularne snage i uspostaviti višeetničku vladu. Nadzor UN u tim provincijama smanjio bi napetost između Muslimana i Hrvata. - Snage UN, raspolažući sa 60 tisuća vojnika, bile bi ovlaštene da upotrijebe sva sredstva potrebna da zaštite sebe i stanovnike sigurnosnih zona i pokrajina. To bi uključivalo upotrebu zračne sile u slučaju srbijanskih topničkih napada i osiguranje dostave humanitarne pomoći iz zraka u zaštićene zone. - UN bi trebali izdati ultimatum da se u roku 30 dana zaplijeni sve topništvo i tenkovi koje drže neregularne snage na području Bosne. Po istijeku tog roka, snage UN bi počele zračne napade na srbijanske snage u Bosni i dostavljale bi oružje bosanskim postrojbama. Na kraju teksta ističe da bi "ukupni cilj UN trebao biti širenje - od zaštićenih pokrajina do šest sigurnosnih zona - bosanskoga teritorija na kojemu bi se poštivala načela demokracije i prava manjina", da je oružanim jedinicama Bosne potrebna potpora međunarodne zajednice koja je sposobna da vidi kako agresija u Europi neće stati. "Ako propustimo da to shvatimo, uskoro ćemo biti svjedoci nove etničke agresije, na Balkanu i dalje", zaključuje Biden. BRITANSKI RADIO - BBC 7. VI. 1993. Pregled tiska Financial Times upozorava da bi "pokušaj Srba koji žive u Hrvatskoj da ujedine svoju samozvanu republiku s područjima u Bosni najvjerojatnije mogao izazvati nove teškoće u primjeni nove rezolucije UN o Bosni. Parlament krajinskih Srba odlučio je da 19. i 20. lipnja održi referendum o povezivanju s bosanskim Srbima". List ističe da ta odluka, čini se, označava pobjedu čvrste linije nad umjerenom frakcijom koja pregovara s međunarodnim posrednicima o autonomiji za krajinu u okviru Hrvatske. Osim toga list prenosi reakcije Radovana Karadžića i Ejupa Ganića na najnoviju rezoluciju UN. Karadžić je rekao kako ta rezolucija "neće biti štetna za Srbe" te je obećao da će surađivati s UN u pogledu uspostave sigurnih zona za Muslimane u Bosni. Dopredsjednik BiH Ejup Ganić osudio je rezoluciju, istaknuvši da njezino prihvaćanje pokazuje da je uz Srbiju međunarodna zajednica postala "drugim agresorom" na Bosnu. Adam LeBore iz Beograda i dopisnik iz Bruxellesa javljaju za The Times u povodu predstojećeg glasovanja krajinskih Srba. Jednu trećinu Hrvatske, koju su srpske jedinice okupirale, a sada je pod kontrolom UN, trebalo je razvojačiti do ostvarenja potpunog mirovnog rješenja, ali od toga još ništa nije učinjeno i postrojbe UN djeluju u diplomatskom praznom hodu. Odluku petrinjske skupštine autori članka ocjenjuju kao još jedan udarac autoritetu svjetske organizacije, narušenom po tko zna koji put odbijanjem bosanskih Srba da propuste promatrače u opkoljeno Goražde. Rezolucijom što ju je Vijeće sigurnosti usvojilo u New Yorku u petak predviđa se slanje naoružanih postrojba koje bi odvraćale napade na zaštićene zone i zauzele neke ključne položaje na terenu, podsjeća list, navodeći riječi Barrya Frewera, glasnogovornika UNPROFOR-a u Sarajevu, koji je kazao 'kako ne zna kada bi oni mogli stići'. Plan o zaštićenim zonama donesen prije dva tjedna u Washingtonu mogao bi naići na oštre kritike na sastanku ministara vanjskih poslova EZ, kojemu će biti nazočan Warren Christopher i predstavnici NATO-a, predviđaju dopisnici lista. Ian Traynor komentira za The Guardian kako su tvrdokorni srpski čelnici svojim ekspanzionizmom krenuli na tri fronte, smrvivši domaću oporbu uvjereni kako im je međunarodna zajednica dala zeleno svjetlo da čine što žele. Dok su bosanski Srbi granatirali Goražde jedanaesti dan zaredom, ismijavajući tako obećanje Vijeća sigurnosti da će zaštititi muslimansku enklavu, a njihovi pandani u Hrvatskoj krenuli su korak bliže prema stvaranju velike Srbije. Bosanski Srbi pozdravili su rezoluciju UN o šest zaštićenih zona za obespravljene Muslimane kao implicitno priznavanje njihova teritorijalnog grabeža u proteklih četrnaest mjeseci. The Daily Telegraph upravo na temelju prirode mandata UN, u izvješću iz Zagreba, piše o rastućem pritisku na predsjednika Tuđmana da riješi pitanje okupiranih područja u Hrvatskoj pred obnovu mandata postrojba UN. Okupacija trećine zemlje od strane srpske manjine paralizira nastojanja Zagreba da obnovi gospodarstvo i ostvari potpunu državnost. Brige oko gospodarstva najviše muče glasače koji su u zadnjim anketama oporbenoj stranci dali veću potporu nego vladajućoj. List piše o Tuđmanovoj izjavi kako bi rješenje pitanja krajine trebalo poslužiti modelom za planove UN u BiH te da se ono ne smije odgađati. 'Ako ciljevi Hrvatske ne budu ostvareni pregovorima, onda će to biti silom', navodi list riječi predsjednika Tuđmana. Isti list je objavio i izvješće svojeg novinara iz Travnika, gdje se - piše - rasplamsava novo poprište sukoba. Dugo predviđana konfrontacija Muslimana, koji dominiraju u gradu, i Hrvata, koji ga okružuju, pretvorila se u otvoreni rat, a Travnik je postao jednako opasan kao i Sarajevo. Vojnici idu od vrata do vrata izbjegavajući vatru s brda na sjeveru, zapadu i istoku. Oko devet stotina na smrt preplašenih ljudi sakrilo se u sigurnu austro-ugarsku zgradu gimnazije oko koje zuje granate i mitraljeski hici. Svi sada nastoje smiriti situaciju, ali je prekasno, navodi novinar riječi jednoga muslimanskog vojnika. List je donio i komentar Roberta Foxa pod naslovom 'Zapadna Europa kratkovidna glede zabrane ulaska za bosanske izbjeglice', gdje analizira opsadnu politiku Zapadne Europe. Kretanje naroda preko južne i istočne Europe moglo bi se pokazati najdramatičnijim i najvažnijim za Zapad od invazije barbarskih plemena iz istih područja uoči pada Rimskog Carstva i dolaska mračnoga doba, tvrdi Fox. Glasnogovornik Visokog povjereništva UN za izbjeglice vjeruje kako je preko dva milijuna i sto tisuća ljudi iz Bosne sada dislocirano i očajno, a lako se može očekivati kretanje novih stotinu devedest tisuća iz Goražda, Žepe i Srebrenice. Do kraja godine, a osobito ako Kosovo i Makedonija buknu, broj raseljenih osoba na Balkanu mogao bi premašiti sedam milijuna, ocjenjuje Fox. Sve to je izazvalo uzbunu širom Zapadne Europe, koja nastoji uvesti nove oštre mjere kontrole migracija. (Hina - nastavlja se) rb 080251 MET jun 93