SERVIS POSEBNIH NASLOVA NEW DELHI PRIVATIZACIJA

Nadnaslov:"Privatizacija u vakuumu nije riješenje" - UN Naslov: Razvoj po mjeri čovjeka Podnaslov:Razmatrajući programe privatizacije u svijetu, visoki dužnosnik UN, autor Izvješća o ljudskom razvoju, zalaže se za privatizaciju koja bi vodila računa o posljedicama te bila u skladu s osnovnim ciljem - razvojem po mjeri čovjeka Piše: Raju GOPALAKRISHNA, Reuter NEW DELHI - Privatizacija državom upravljanih i na poljoprivredi temeljenih gospodarstava neće doprinjeti boljitku životnog standarda ljudi ukoliko se istodobno uz nju ne budu provodile agrarne reforme kao i obrazovanje tehničkog kadra, izjavljuje jedan dužnosnik UN-a. "Privatizacija sama po sebi nije cilj, ona je sredstvo. Vlade su često kao hipnotizirane sredstvima, razvojem, prihodima", izjavljuje Mahbub ul Haq, autor Izvješća o ljudskom razvoju za 1993. godinu, Programa UN za razvoj. Više od osamdeset zemalja svijeta započelo je s provođenjem programa privatizacije osamdesetih i ranih devedesetih godina, navodi Haq. "Na nju se mora gledati kao na dio sredine neophodne za privatne poduhvate ili pak kao na način kojim će se doći do viših stupnjeva ljudskog razvoja". Izvješće proučava programe liberalizacije u 11 zemalja. Haq navodi kako su od spomenutih jedanaeset zemalja Kina i Argentina najviše pažnje posvetile posljedicama koje će njihovi planovi imati na stanovništvo. "Kina je uložila mnogo sredstava za obrazovanje naroda", izjavio je dodavši da su industrijskim reformama prethodilo pet godina agrarnih reformi koje su dovele do dramatičnog osiromašenja ruralnog stanovništva. Haq, bivši ministar financija Pakistana, tvrdi kako se smatra da je nezaposlenost neizbježna posljedica privatizacije budući da državna poduzeća otpuštaju višak radne snage. No tome ne bi trebalo biti tako, mišljenja je Haq. "Prije nego dođe do otpuštanja, valja ljudima omogućiti da se prekvalificiraju. Prednost bi se trebala dati zanimanjima koja su neophodna u privatnom sektoru. Obrazovanje je recept kojim se mirnim putem sprovodi revolucija". Međunaslov: Sedam grijehova privatizacije Slijedeće riješenje je decentralizacija donošenja odluka. U siromašnim zemljama južne Azije, uključujući Indiju i Pakistan, manje od desetine vladinih troškova prošlo je kroz lokalna tijela. Usporedbe radi, u Južnoj Koreji ta brojka iznosi od 33 posto. "Visoko centralizirana struktura moći izaziva odbojnost naroda te dovodi do napetosti između naroda i vlade", objašnjava ovaj visoki dužnosnik UN. Haq navodi kako je u načelu protiv modela razvoja koji obično predlažu agencije kao što je Međunarodni monetarni fond. MMF se, kako kaže, obično zalaže za smanjivanje subvencija za poljoprivredu kako bi se smanjio proračunski manjak, što dovodi do osiromašenja ruralnog stanovništva. "Zašto se ne bi smanjilo vojne troškove?", pita se Haq. "To je neizravna subvencija bogataša. Političari siromašnih zemalja bi morali obratiti pažnju na tu činjenicu". U UN-ovu programu za razvoj navedeno je sedam grijeha privatizacije: povećanje prihoda po svaku cijenu, zamijenjivanje javnog monopola privatnim, korupcija, povećana zaduživanja, povećano javno kreditiranje, nedostatak prekvalifikacije i političkog konsenzusa. "Lista ovih grijehova nije uperena protiv same privatizacije, već protiv privatizacije unutar krivih okvira koji na umu nemaju pravi cilj razvoja po mjeri čovjeka", izjavljuje Haq. (Hina) br 012112 MET jun 93