SERVIS POSEBNIH NASLOVA RUSIJA PRIVATIZACIJA

Nadnaslov:Unatoč preprekama, sve snažniji proces privatizacije voucherima Naslov: Rusija napreduje u privatizaciji Podnaslov:Iako se kasni u zadanim rokovima, proces privatizacije daleko je odmakao u nekim područjima. Poduzeća se prodaju za vouchere, a strana ulaganja obeshrabruje zadržavanje kontrolnog paketa dionica od strane radnika, što njima onemogućava kontrolu. Piše: Mark TREVELYAN, Reuter MOSKVA - Ruski ambiciozni plan privatizacije već se nekoliko mjeseci kasni za predviđenim rokom, no vladini dužnosnici kao i zapadni stručnjaci smatraju da je povratak sedam desetljeća dugom komunističkom režimu nemoguć. Neodobravanje od strane ruskog konzervativnog parlamenta, otpor koji pružaju neki lokalni dužnosnici i menageri te oklijevanje zapadnih investitora pri ulaganju sredstva nisu uspjeli izbaciti iz tračnica najveću privatizacijsku kampanju koju je neka zemlja poduzela. "Krenulo je. Mislim da kasne oko tri mjeseca za rokovima koji su zakonom propisani prošloga lipnja, no ni to nije loše, zar ne?", izjavljuje Richard Hewitt, glavni savjetnik poduzeća za financije i reviziju poslovnih knjiga Coopers and Lybrand's sa sjedištem u Moskvi. "Smatram da je proces počeo i da je nezaustavljiv". Manje od osamnaest mjeseci nakon kolapsa SSSR-a, tvrtke kao što je tvornica traktora Volgograd, građevinski gigant Uralmaš te tvornica Zil koja je proizvodila crne limuzine za komunističku elitu vodeće su u procesu privatizacije. Svaki peti Rus zaposlen je u privatnom sektoru dok je 58.000 poduzeća, uglavnom trgovina, uslužnih djelatnosti i obrta, privatizirano do kraja veljače. Do 10. svibnja na javnim je dražbama privatizirano je 1.339 srednjih i velikih poduzeća, na kojima je prosječni ruski građanin mogao koristiti svoje vaouchere za privatizaciju, izdane prošle godine za kupnju dionica. No vlada mora znatno pojačati tempo ukoliko želi dostići postavljeni cilj, privatizaciju 8.000 velikih i srednjih tvrtki tijekom 1993. godine. Međunaslov: Stranci neće manjinski dio dionica Hewitt tvrdi kako je jedna od prepreka monstruozna veličina najvećih poduzeća, koja predstavljaju prava mala carstva posjedujući na tisuće stanova, bolnica, kino dvorana pa i kolhoza. "Jedna od ključnih stvari biti će način na koji će se ti giganti raščlaniti u manje dijelove prikladne veličine", tvrdi Hewitt. Sa stanovišta stranih ulagača postavlja se problem strukture "voucherskih dražbi" na kojima se redovito u prodaju stavlja samo 30 posto dionica. U gotovo dvije trećine slučajeva, radnici tvrtke odlučuju se zadržati 51 posto dionica tvrtki koje su stavljene na dražbu. "Većina stranih dioničara neće se upustiti u kupovinu tvrtke u kojoj bi imali manjinski dio dionica. Postoji opravdano pomanjkanje povjerenja kod zapadnih ulagača te se ne žele upuštati u poslove koje ne mogu kontrolirati", tumači Hewitt. "Čini mi se da i u zakonskoj potpori ima nekih rupa... zapadni ulagači vjeruju da bi poduzeća u koja ulože novac sa manjinskim dijelom dionica i dalje nastavila poslovati po starom." Vladini su dužnosnici istakli potrebu većeg privlačenja stranog kapitala, no ističu kako je sadašnja procedura privatizacije jednostavna te da ne bi trebala odbijati ulagače. Nadalje ističu kako su vaucheri kojima se kupuje na dražbama prenosivi te da ih se lako može kupiti na tržištu. "Zapadnom financijskom svijetu važno je objasniti kako je ovo veoma povoljan način kupovanja dionica ruskih poduzeća te da će ta mogućnost biti otvorena samo do kraja 1993. godine, budući će krajem godine program vauchera biti zaključen", kaže Maksim Boiko, savjetnik zamjenika premijera Anatolija Čubaisa. On navodi kako vlada namjerava poduprijeti tržište kapitala, vjerojatno uz pomoć nekoliko lokalnih burzi umjesto jedne centralne, predviđajući na njima veliku živost slijedećih nekoliko godina. Međunaslov: Parlament ne odobrava privatizaciju Iako je još prerano ocijeniti kako posluju tek osnovana poduzeća, konkurencija na tržištu unutar privatnog sektora dovela je do povećanja plaća te je standard zaposlenih u njemu znatno bolji nego li standard zaposlenih u državnim tvrtkama. Napredak u privatizaciji razlikuje se od područja do područja. Gotovo je polovica manjih trgovina privatizirana. Na području Nižni Novgoroda i sličnim područjima privatizirano je 80 posto ili više trgovina, dok u nekim područjima s privatizacijom jedva da se i krenulo. Hewitt i Boiko mišljenja su da na tim područjima privatizaciju koče komunisti "starog kova". Parlament u Moskvi objavio je svoje neodobravanje privatizacije, istakavši da je proces sproveden prošle godine "nezadovoljavajući" te da je "sustav vauchera" sredstvo za profiterstvo i krađu. Vladimir Ispravnikov, čelnik Vrhovnog gospodarskog savjeta parlamenta, izjavio je ovih dana kako je samo 12 posto ruskih poduzeća profitabilno te da vlada vara narod navodeći ih da od istih očekuju profit i dividende. No Boiko međutim jasno ističe kako vlada neće odustati, navodeći novi dekret predsjednika Borisa Jeljcina u kojem naređuje vladi da do kraja lipnja ostvari privatizaciju daljnjih 2.000 tvrtki korištenjem sustava vauchera, te da ukoliko bude potrebno namakne dodatne sredstva. Direktori koji do 1. lipnja ne naprave planove privatizacije svojih tvrtki mogu biti smijenjeni, stoji u dekretu. Nad poduzećima koja ne ostvare svoje planove privatizacije u roku od deset tjedana privatizaciju mogu sprovesti lokalni komiteti za državnu imovinu. Ovim dekretom je svima jasno stavljeno na znanje da predsjednik privatizaciju smatra bitnim dijelom ekonomske reforme te da do kraja namjerava pružiti podršku programu vauchera kao i dražbama na kojima se oni koriste, mišljenja je Boiko. (Hina) br 272312 MET may 93