PREGLED PISANJA STRANIH LISTOVA I RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 24. svibnja (Hina) KLEINE ZEITUNG Tito, podigni svoj pogled! "Rusija je iskoristila nejedinstvo i neodlučnost Zapada i preuzela inicijativu u potrazi za 'rješenjem' problema Bosne. Ruski ministar vanjskih poslova Andrej Kozirev putuje Zapadom tražeći potporu za Jeljcinov plan, koji predviđa formiranje zaštitnih zona za Muslimane. To bi moglo značiti da će se u Bosni uskoro pojaviti 60 tisuća ruskih vojnika u sastavu snaga UN. Francuska je već iznijela takav prijedlog. Angažman nezaposlenih izgladnjelih ruskih vojnika u Bosni mogao bi predstavljati oblik gospodarske pomoći gospodarski iscrpljenoj, postkomunističkoj Rusiji. No, zbog siromaštva ruski vojnici u sastavu UN u Hrvatskoj stekli su reputaciju podmitljivih ljudi koji podupiru Srbe. Bivši zapovjednik ruskih jedinica u sastavu UN, stacioniranih u Slavoniji, bojnik Loginov prihvatio je ponudu šefa dobrovoljačkih srpskih jedinica Arkana i postao njegov 'specijalni savjetnik'. Zapad je očito spreman Rusiji prepustiti ulogu sile koja će održavati mir na Balkanu. Jedan od Titovih velikih povijesnih poteza bio je prekid veza sa Staljinom, koji mu je omogućio da potisne Ruse iz jugoslavenskog prostora. Danas SAD i njihovi saveznici spremno otvaraju vrata ruskom utjecaju na tom prostoru. Tito, podigni svoj pogled!", piše Alexander Oršić. THE WASHINGTON POST Prioriteti u Bosni List ističe da su Europljani odbili ranije prijedloge predsjednika Clintona za vojne inicijative u Bosni i tako je "jedino ispravno, s obzirom na novu energičnost Rusije, koja se pridružuje, da (Britanci, Francuzi, Španjolci) preuzmu političko vodstvo. Ako se SAD pridruže, mogao bi se postići napredak barem u onome što se sada drži glavnim političkim ciljem, a to je zaustavljanje rata". Komentator drži da se ponajprije mora pooštriti embargo protiv Srbije, tako da ispuni svoju obećanje da će izolirati bosanske Srbe. Isto je tako hitna, ističe autor, potreba da se pojača međunarodna nazočnost tamo kamo bi se rat mogao proširiti. Smještanje novih promatrača na Kosovo "moglo bi zaustaviti sukob između Srba i albanske većine. U suverenoj Makedoniji postoji opasnost od pretvaranja napetosti između slavenskih Makedonaca i albanske manjine u balkanski sveopći rat. Situaciju bi moglo smiriti i opće priznanje neovisnosti bivše jugoslavenske republike. Uporne grčke primjedbe makedonskoj neovisnosti pod tim imenom usporavaju proces. Saveznici uzalud govore o sprečavanju širenja balkanskog sukoba, ako svi, uključujući SAD, ne zaustave diplomatski ples i odmah ne priznaju Makedoniju. Washington razmatra slanje promatrača u Makedoniju. Ne priznajući prije toga državu? LE MONDE Bez stida U rubrici "Rasprave" list je objavio sljedeći komentar Alaina Finkielkrauta: "Nedavno je na televiziji Bernard Kouchner zatražio simboličnu zračnu intervenciju kojom bi se jednakom mjerom napalo Hrvate i Srbe, krive za agresiju protiv bosanskih Muslimana. Oprezniji od čovjeka sa zlatnim srcem, sadašnji europski vođe izvlače dokaze iz zamršenog sukoba u koji se pretvorio rat na Balkanu, kako bi odgodili svako vojno rješenje i kako bi razmotrili nametanje gospodarskih sankcija bosanskim Hrvatima i Hrvatskoj kakve su danas nametnute Srbiji. Zamršen sukob? Srbi odbijaju ratifikaciju Vance-Owenova plana, dok Hrvati zahtijevaju njegovu primjenu. Njihova žurba nedvojbeno zaslužuje optužbu. Ali zbog odbijanja međunarodne zajednice da pruži sredstva da se zaustavi i čim prije natjera na povlačenje one koji su već osvojili i 'očistili' dvije trećine Bosne i Hercegovine, ostatak šagrenske kože isto je toliko okrutno sporan: Hrvati su zabrinuti za provincije koje su im dodijeljene, a Muslimani koji nemaju gotovo više ništa, nastoje vratiti od Hrvata dio teritorija koji su im oduzeli Srbi. A zato što embargo na oružje nije ukinut unatoč vrtoglavoj neravnopravnosti snaga, i jedni i drugi žele osigurati nadzor nad putovima kojima prolaze rijetki konvoji koji prenose opremu i streljivo. Kako je napisao Muhamed Šaćirbej, stalni predstavnik BiH u UN, u pismu predsjedniku Vijeća sigurnosti: 'Embargo na oružje i nedostatak sredstava za preživljavanje, okreću susjede jedne protiv drugih. Kad bi dvije vojske imale mogućnost odgovarajuće obrane i kad bi bosanski narod dobio dostatnu humanitarnu pomoć, nikad ne bi izbio sukob između lokalnih vođa'. Poslije više od godinu dana paklene i nekažnjene agresije, za napadnute je sve postalo rijetkost: zemlja, hrana, puške, lijekovi. U takvoj situaciji nestašica, drugi se čovjek nužno čini nečovjekom, a druga žrtva neprijateljem. Nismo mogli zamisliti ništa gore, ali bijeda je uljepšana jedino u sladunjavim filmovima. Mora se potpuno izgubiti stid da bi se ono što je, zapravo, tragična posljedica naših amalgama i naših odgoda pretvorilo u razlog neinterveniranja", zaključuje Finkielkraut. (Hina) 240500 MET may 93