IZBOR IZ DOMAĆEG TISKA: VJESNIK

ZAGREB, 20. svibnja (Hina) - Stjepo Martinović u komentaru "Rusi bi to mogli!", u današnjem Vjesniku ocjenjuje "Kozirevljevu inicijativu i Christopherov ukor", i napominje kako se 'moskovski plan' "ipak odlikuje dvjema znakovitim pojedinostima. Kao prvo, njime se zahtijeva hitna i potpuna hermetizacija Bosne i Hercegovine prema 'SR Jugoslaviji', što znači da Moskva više Beogradu - ni u čemu, a ponajmanje kad je o Miloševićevu 'embargiranju' Karadžića riješ - ne vjeruje. Kao drugo, umjesto 'batine' u obliku maglovitoga 'balkanskog Nuernberga', Andrej Kozirev priziva konkretan ad hoc kazneni sud za gonjenje počinitelja ratnih zločina na bivšemu jugoslavenskom prostoru, čime u prostor političke završnice uvodi uvjerljivije 'pedagoško sredstvo' nego što su to bile dosadašnje prijetnje balkanskim gospodarima rata". "Sve u svemu, koliko god moskovska inicijativa ne može izmamiti pljesak svojom svježinom, ona svjedoči o valjanoj identifikaciji suštine 'krize' u Bosni i Hercegovini, drži se racionalne vizije raspleta i unosi u jalovu i smušenu 'tehnologiju' Ujedinjenih naroda i Europske zajednice korisno zrno potpune odlučnosti", ocjenjuje Stjepo Martinović, dodajući kako Kozirevljev plan treba promatrati u kontekstu dnevnopolitičkih potreba Borisa Jeljcina. Osvrćući se zatim na Christopherovo odbijanje zamisli o sastanku ministara vanjskih poslova zemalja-članica Vijeća sigurnosti UN, komentator drži da je to američka opomena Moskvi da "Clintonov vankuverski kredit Jeljcinu nije onoliko velik kolik se Kremlju učinio". "Frustriran ciničnim prigovorima iz američkih medija i razapet između spoznaje da bi nešto trebao učiniti i svijesti da to može imati golemu cijenu, nikakav ishod i koban odraz po njegove ambicije na unutarnjem planu, američki Predsjednik grozi se bilo čijeg uspjeha u razrješavanju 'jugoslavenske krize' - a posebice dokaza o umijeću neke diplomacije izvan britansko-francuskog nadzora. Zato je Christopherova opstrukcija Kozirevljeva plana - jer 'ne!' ministarskom sastanku znači i odbijanje suglasnosti za ostale prijedloge - više od upozorenja na 'greške u koracima' Moskve. To je ukor (pred isključenje) jednoj diplomaciji koja je, zahvaljujući povlaštenim odnosima s 'lošim momcima' na Balkanu u položaju da ulazi bez kucanja na vrata koja pred ostalima ostaju autistički zabravljena", piše Martinović. Na kraju komentara autor navodi kako "bez američke potpore... ruska inicijativa ima velike izglede da ostane jednokratnom, premda ne i jednodnevnom senzacijom. Ali, Andrej Kozirev ipak je pomakao psihopolitičke granice diskursa o raspletu 'jugoslavenske krize' u danima njezine završne fermentacije - čineći najveću uslugu onima koji pokazuju žalosno malo volje da mu se nađu pri ruci". (Hina) sp 200427 MET may 93