SERVIS POSEBNIH NASLOVA ISTEUROPA BERD

Nadnaslov:Privatizacija državnih poduzeća - težak zadatak za Istočnu Europu Naslov: Državna poduzeća - kamen spoticanja Podnaslov:Strani i istočnoeuropski kapital odlazio je u rentabilna i uslužna poduzeća, dok su nerentabilna državna poduzeća, glavnina industrijskog sektora, ostala izvan interesa i teško pronalaze kupca Piše: Jean BURNER, AFP BEČ - Privatizacija državnih poduzeća, naslijeđenih iz komunističkog doba, često trošnih i lošeg financijskog stanja, težak je zadatak za vlade istočnoeuropskih zemalja. Predstavljajući glavninu industrijskog sektora, ta državna poduzeća koja zapošljavaju veliki broj radnika, uglavnom nastavljaju proizvoditi s gubicima i masovno se zadužuju, očekujući da se nađe kupac. "Strani i istočoeuropski kapital prioritetno je izravno odlazio rentabilnim i uslužnim poduzećima, pri čemu su gotovo potpuno zanemareni nerentabilni državni kombinati, čije djelovanje je bilo gotovo potpuno okrenuto prema bivšem tržištu Comecona (ekonomska organizacija istočnih zemalja, kojima je dominirala Moskva tijekom komunističkog razdoblja)", objašnjava jedan stručnjak Bečkog Instituta za komparativna ekonomska istraživanja (WIIW). U Mađarskoj, koja je do sada uživala 60 posto ( 4,9 milijardi dolara) ulaganja i strane participacije u Istočnoj Europi, samo 16 do 17 posto državnih poduzeća privatizirano je do kraja 1992. godine. Mađarska vlada mora sada naći kupce za oko 1.000 državnih poduzeća, koja su često zadužena i ne proizvode po zapadnim normama te nisu kadra zainteresirati strane ulagače. Da bi se postupak ubrzao, Budimpešta u jesen namjerava pokrenuti jedan program narodnog dioničarstva za milijun Mađara koji će moći kupiti kupone, koji predstavljaju dijelove poduzeća. Ti bi dijelovi ukupno trebali iznositi između 538 milijuna i 3,4 milijardi dolara. Bivša Češkoslovačka, na poticaj ultra-liberala Vaclava Klausa, od početka je odabrala radikalan put: privatizirati što je više moguće poduzeća u što kraćem vremenu. Tržište će samo učiniti selekciju između rentabilnih i nerentabilnih poduzeća. Međunaslov: Praksa "masovne privatizacije" Prva etapa te "masovne privatizacije" završila se u studenom. Prodano je 1.491 poduzeća koja su zapošljavala više od milijun osoba i predstavljala oko 21,6 milijardi dolara. Svaki od šest milijuna Čeha i 2,6 milijuna Slovaka kupio je po 33 dolara knjižicu kupona, postajući, izravno ili neizravno putem 400 fondova ulaganja, akcionarima novih privatnih poduzeća. Drugi val "masovne privatizacije" koji se odnosi na 1.000 državnih poduzeća trebao bi u Češkoj i Slovačkoj biti pokrenut do kraja 1993. godine. Ovaj put radi se prije svega o poduzećima u području zdravstva i poljoprivrede, manje atraktivnim od prethodnih. Novi zakon o stečaju koji bi u Češkoj trebao stupiti na snagu 22. svibnja odnosit će se na trećinu poduzeća u zemlji. U Poljskoj, u kojoj privatni sektor predstavlja blizu 50 posto brutto nacionalnog proizvoda, privatizacija državnih poduzeća ide teško zbog rekordnog broja nezaposlenih (2.648 milijuna osoba krajem ožujka). Prema podacima koje je WIIW objavila krajem 1992. godine, samo 400 poduzeća od 8.000 državnih poduzeća moglo se do sada privatizirati. Prvi plan privatizacije 600 državnih poduzeća sustavom narodnog dioničarstva, koji imitira sustav primijenjen u Češkoslovačkoj, odbacio je sredinom ožujka poljski parlament. Vlada Hanne Suchocke podnijela je novi plan koji program dijeli na dva dijela: jedan dio se odnosi na 200 poduzeća čije dionice se nude penzionerima i službenicima, i drugi, koji se odnosi na 400 poduzeća čije su dionice ponuđene povlaštenom cijenom cjelokupnom poljskom stanovništvu. Tih 600 poduzeća imaju bolju finacijsku situaciju nego cjelina državnog sektora. Privatizacija crnometalurških kombinata i brodogradnje, dva deficitarna sektora, još nije na dnevnom redu. Na Balkanu, privatizacija državnih poduzeća nije stvarno započela. U Rumunjskoj "velika privatizacija" službeno je pokrenuta u lipnju 1992. godine raspodjelom besplatnih potvrda o vlasništvu svakoj odrasloj osobi za 6.200 državnih poduzeća spremnih na privatizaciju. Vrlo kompliciran proces trebao bi trajati barem pet do sedam godina. Bugarska još eksperimentira sa privatizacijom, prezentirajući popis od 10 do 12 državnih pilot-poduzeća. (Hina) br 262258 MET apr 93