SERVIS POSEBNIH NASLOVA ITALIJA DROGA

Nadnaslov:Referendum će odlučiti da li će uživanje droge voditi u zatvor Naslov: Italija podijeljena po pitanju droge Podnaslov:Niz samoubojstava mladih narkomana zatvorenih tijekom 1991.godine pokrenuo je pitanje o tome trebaju li uživatelji droge biti kažnjavani zatvorom, koje ovih dana dosiže kulminaciju Piše: Viviane DUTAUT, AFP RIM - Postavši predmetom žestoke rasprave, referendum o nekažnjavanju uživanja droge, koji traži od birača da se u nedjelju izjasne o poništenju zakona iz 1990. godine, podijelio je Italiju u dva tabora, na pristaše tvrdog sustava i na zastupnike razumnog liberalizma. Pružajući mogućnost izbora između zatvora i dezintoksikacije, tvrdi sustav prihvaćen je prije tri godine na inicijativu socijalističke stranke i kršćanskih demokrata, koje je podržalo javno mnijenje uznemireno sve većim brojem žrtava droge. U zakonskim terminima, narkoman je podložan administrativnim kaznama i zatim u slučaju trećeg prestupa na zatvor (3 mjeseca), ukoliko ne pristane otići u centar za dezintoksikaciju. Jedan član odobrava "prosječno konzumiranje droge", koje za svakog bolesnika određuju liječnici, kako bi se razlikovali oni koji drogu uživaju od onih koji je prodaju. Preprodavači droge su podložni kaznama od 8 do 20 godina zatvora. Niz samoubojstava mladih narkomana zatvorenih tijekom ljeta 1991. godine ponovo je pokrenulo to pitanje. Anti-prohibicionisti, radikalni anarhisti, bivša komunistička stranka, ali i skupine kršćanskih demokrata i socijalista tražili su ukidanje ili barem ublažavanje zakona. Odbor za referendum uspio je skupiti 730.000 potpisa koji omogućavaju široko javno izjašnjavanje. Međunaslov: Terapeutske zajednice također podijeljene Ubojstvo jednog mladog narkomana u poznatoj Komuni Dan Patrignano (2.000 pacijenata, u blizini Riminija) 1989. godine, koje je njen utemeljitelj Vicenzo Muccioli, odlučan pristaša čvrstih ovlaštenja koja "izoliraju" psihološki labilne narkomane, prikrivao tijekom četiri godine, u očima "liberala" diskreditirao je "čvrsti" sustav. U drugom taboru, ministar za socijalnu skrb Adriano Bompiani podržao je pristaše zakona: prema službenim podacima, od stupanja kažnjavanja na snagu, broj smrtnih slučajeva smanjio se za 12,7 posto spustivši se 1.383 na 1.207 slučajeva, ostajući još uvijek veoma visokim. Broj zajednica i terapeutskih centara također se povećao - ima ih ukupno 1.199 i oni prihvaćaju sve veći broj narkomana koji žele izaći iz tunela droge. Od ukupno procijenjenog broja od 300.000 narkomana, 76.885 osoba podvrgnuto je tretmanu, što je dokaz, smatraju pristaše zakona, da učinak "odvraćanja" zatvorom djeluje, naročito kod mladih. Prosječna dob narkomana je porasla i danas oscilira oko 25 godina, što je znak da mladenaštvo, donedavno doba kada se počinjala uživati droga, više ne vodi na popisu uživatelja. No brojke također pokazuju, kako ocijenjuje ministar, da zvono za uzbunu još ni izdaleka nije prestalo zvoniti. Što se tiče utjecaja droge na zatvorski svijet, 55 posto uhićenja u 1992. godini i početkom 1993. godine ili 25.000 slučajeva ukazuje na to da se radi o krivičnim djelima povezanim s drogom. No, prema službenim podacima, samo tisuću od tih zatvorenika uživatelji su droge, dok ostali sudjeluju u trgovini drogom na raznim razinama. Mišljenje je vrlo podjeljeno i među terapetskim zajednicama. Dok Vincenzo Muccioli savjetuje da se glasuje "protiv" ukidanja zakona, svećenici odgovorni za 264 komune za prihvat pozvali su da se glasuje "za". (Hina) br 162311 MET apr 93