ZAKLJUČNO IZLAGANJE PREDSJEDNIKA TUĐMANA NA SJEDNICI USTAVOTVORNE KOMISIJE

ZAGREB, 29. kolovoza - Na l. sjednici Ustavotvorne komisije, koju je imenovalo Predsjedništvo Republike Hrvatske, završnu riječ održao je dr. Franjo Tudman, predsjednik Komisije. Donosimo je u cijelosti: "U vezi s prijedlozima iznesenim u raspravi, da bi u ured- ničkom odboru ili radnoj skupini trebali sudjelovati predstavnici svih stranaka, mislim da su u Ustavotvornoj komisiji zastupljene sve stranke. Time smo željeli postići upravo to, da u raspravi čujemo sva mišljenja, sve mţuće prijedloge, a jasno je da smo samim time što smo u načelima za izradu novog ustava - s kojima smo se, čini se, ipak svi usuglasili - kazali da Ustav piše narod, odbacivši ideju da do Ustava dodemo konsen- zusom izmedu stranaka, jer bi konsenzus izmedu stranaka zapravo negirao pravo naroda da odluči na najpogodniji način o tome kakav Ustav želi. Slažem se da moramo proceduralno riješiti na najpogodniji način da taj izraz narodne volje dode u konačnom rezultatu nepovredivo do izraza. Kazao sam kako postoji ide,ja da čak poslije razmatranja nacrta Ustava, Ustavotvorne komisije, čak i prije nego što ga proslijedimo Saboru na potpuni parlamentarni postupak, da možemo ići na prethodno izjašnjavanje, neki referendum naroda, a možemo ga i nakon što ga Sabor prihvati dati na referendum. To će ovisiti o tome kakvu ćemo raspravu imati, koliku ćemo suglasnost postići, kakvi će problemi biti otvoreni, ali i još nešto. Ovisit će o prilikama i okolnostima u kojima ćemo tada, za mjesec, dva, tri, biti, jer ne pišemo Ustav samo ,ţ(ţovisnosţi naše volje i naših želja, pa ni našega naroda nažalost, nego pišemo i Ustav u odredenim okolnostima, i unutarnjim i medunarodnim. Kada tako ne bi bilo, onda bismo vrlo lako došli do Ustava i ne bismo se borili sa svim onim zaprekama i svim onim s čime se suočavamo. Ovaj prošli krizni tjedan bilo je političkih stranaka, ili mišljenja, koje su htjele objaviti u novinama plebiscit, tiskati listove o proglašenju suverene, slobodne, pa čak i, debelo tiskano, "nezavisne države Hrvatske". Kada bismo dali te i takve mogućnosti i tražili konsenzus s takvim gledištima, onda sumnjam da bismo mogli voditi raspravu i u ovom domu. Isto tako, bilo je prijedloga i meni, i pismenih i usmenih, pa onda i zamjerki da izdajem programe itd., što ne proglasim samostalnu Hrvatsku, ne imenujem ambasadore, ne formiram vojsku itd. Sve to dolazi ţrodredenih stranačkih ljudi, okvira itd. Prema tome, budimo realni, a mislim da smo ovdje u takvu sast ţavu da to možemo promisliti, da se znači možemo suglasiti s time da konačnu odluku na koji ćemo način usvojiti Ustav - da li referendumom, da li u Saboru - donesemo kad za to dode vrijeme, u odredenim konkretnim prilikama. Slažem se da se dopuni ova široka Ustavotvorna komisija, ali ne slažem se s prijedlogom za proširivanje bilo uredničkog vijeća, bilo radne skupine. U uredničkom vijeću i u radnoj skupini gubilo bi se vrijeme, a to i nije potrebno, jer ovdje će svatko moći iznijeti svoje mišljeje, ne samo svoje, nego i svojih stranaka, isto tako svojih zvanja itd. A da je ova Komisija, sastavljena od svih slojeva, potrebna, mislim da najbolje potvrđuje riječ gospodina Vele, i glede nje nismo pogriješili iako su nas i u tom pogledu pokušavali čak satirički promatrati. Prema tome, molio bih vas da svi ovdje, i ne samo osobno, utječete na to da se zaista povede široka rasprava, da dadeţ svoje eventualne prijedloge, već u tijeku izrade Nacrta Ustava, a osobito kada dobijete prvi nacrt, da angažirate i ljude izvan komisije koji mogu pripomoći što boljem Ustavu. Mislim da nije pretjerano ako i ovom zgodom istaknemo da je ovo povijesni trenutak. Ja osobno i svi vi, svi oni koji su pridonijeli demokratskoj preobrazbi Hrvatske, tome da možemo na demokratski način raspravljati, zastupali smo ideju da smo nastavak svega onoga u hrvatskoj povijesti, pa prema tome i dosadašnjeg Ustava, kojim nismo bili zadovoljni, ali koji je takoder omogućio da dodemo do ovoga. Iako smo za kontinuitet svega pozitivnog, ipak je ovo prijelomni povijesni trenutak: prvi put nakon 900 godina hrvatski narod dobiva svoju suverenu državu, republiku. Ona je to i do sada biaţna papiru, dijelom samo suverena, sputana, ne samo jednostranačjem, nego i saveznim ustavom itd. Danas raspravljamo o tome da donesemo Ustav Republike Hrvatske, ne samo da ga donesemo nego već i živimo pomalo u duhu toga i sadašnjeg i budućeg Ustava, sadašnjeg ukoliko smo dosadašnjim amandmanima osuvremenili, demokratizirali, budućeg ukoliko nam to unutrašnje i medunarodne okolnosti dopuštaju. Do sada smo ipak postigli gotovo začudujuće rezultate, ne samo naši ljudi, iseljena Hrvatska, nego i objektivni promatrači u zemlji i svijetu na svoj se način čude, izražavaju mišljenje da je to čudo što smo učinili. Postigli smo duhovno jedinstvo hrvatskog naroda, domovinske i iseljene Hrvatske, postigli smo isto tako razumijevanje svih onih gradana Republike Hrvatsk ţ koji su za demokraciju, uključujući i znatan broj Srba u Hrvatskoj. Vi ste vjerojatno pratili zasjedanje Sabora, gdje smo dobivali pozdravna pisma, pa i ono potpisano od 47 Srba, dobili ste na kraju izlaganjţ,iz redova zastupnika, onih koja pružaju osnove, koji prihva- ćaju suvremenu demokratsku Hrvatsku, ali smo se nažalost u hrvatskoj sabornici susreli i sa takvim mišljenjem jednog zastupnika SDS-aţkoji se usudio kazati da su Srbi u Hrvatskoj stariji politički narod od hrvatskog naroda, i ovdje ga nazvati genocidnim narodom. Prema tome, suočeni smo još uvijek sa scenarijem destrukcije, destabiliza- cije i demokracije pa i suverenosti Hrvatske. U tom okviru naša je povijesna zadaća još veća nego što bi to bilo da toga nema, pa bih vas molio da i ovaj naš ustavni posao bude osnova, bude podloga za širenje demokratske rasprave sa svima, a osobito sa Srbima u Hrvatskoj, j nema druge negoli da nademo demokratske osnove za suživot. Ali, molim lijepo, ne pod cijenu toga da si netko prisvaja da bude vladajući narod u Hrvatskoj, ne pod cijenu toga da misli kako ima pravo odlučivati o sudbini hrvatskoga naroda ili čitave Hrvatske. Imamo i iz redova SDS-a nekih razumljivih, razboritijih prijedloga za razgovor ali, isto tako, imamo i pristalica onoga što je izložio Ličina - tu suludu ideju da Hrvati nisu politički narod i da su genocidni. Na toj crti imamo i priopćenje, koje još ne pruža osnove za normalan demokratski dijalog. No, ja vjerujem da će razum pobijediti. Mislim da baš posao na izradi novoga hrvatskoga Ustava pruža priliku za otvaranje rasprave o svim pitanjima i da ne smijemo bježati ni od kakvih problema. Što se tiče današnjeg državnog političkog vodstva Hrvatske, ja vas uvjeravam - nemamo nikakvih drugih želja negoli da Hrvatsku učinimo slobodnom, najslobodnijom zeljom što ona može biti. U tom okviru želimo osigurati suverenost hrvatskog narodaţ ali i suverena gradanska i nacionalna prava svih drugih pripadnika, od Srba pa nadalje: Židova, Talijana, Madžara itd. Onaj koji nije spreman na toj osnovi, legitimirat će se sţln pred sobom, a ja vas uvjeravam da smo takvom politikom zaista legitimirali Hrvatsku u suvremenom svijetu i da nam odaju priznanje, ne samo za najveličajniju demokratsku pobjedu od Baltika do Jadrana, nego i u današnjim vremenima, i da vide ulogu Hrvatske u stabilizaciji mira i poretka u ovom dijelu jugoistočne Europe." (Hina - svršetak) 290000 MET aug 90