32. BIJESNI PSI VELIKOSRPSTVA I KARAVANE DEMOKRACIJE (KOMENTAR)

ZAGREB, 26. listopada (Hina) - Upravo kad se cijeloj demokratskoj domaćoj i svoj demokratskoj i nepristranoj svjetskoj javnosti učinilo da su na saveznoj jugoslaven- skoj razini nadvladane najveće pogibelji što su prijetile državnim udarom i građanskim ratom, srbijanska se politi- ka odmah pobrinula da postignuto smirenje ne potraje duže od dva-tri dana. Pobrinula se, tko zna koji već put, da se mukotrpno stvorene pretpostavke za daljnji politički dijalog opet rasprše kao mjehur od sapunice. Vlast u Srbiji postigla je to prijetnjom da će uvesti protekcionističke propise za robu što u Srbiju stiže iz "nepoćudnih" republika u kojima su se dosad dogodili slobodni višestranački izbori. Deklarativno se zauzima- jući za Jugoslaviju kao federaciju, a istodobno flagrantno kršeći Ustav te iste federacije, Srbija skače u trbuh ne samo sebi nego i bila kakvu novom unutarjugoslaven- skom dogovoru. U tome se zlosretnu činu očitovala sva prijetvornost srbijanske "projugoslavenske" orijentacije, odnosno potvrdi- la se stara istina da srbijanskoj politici Jugoslavija odgovara ili kao proširena Srbija, ili ne odgovara nikako. A sada su i sve glasniji otvoreni zahtjevi da se Srbija proguravši najprije autonomiju Kosova i Vojvodine, uredi kao samostalna država, kao nezavisna država Srbija. Pri- tom, svakom promatraču udara u oči najava Sloobodana Miloše- vića, koja je i ustavno sankcionirana, da u slučaju raspada Jugoslavije Srbija ne ostaje u sadašnjim granicama, odnosno da će sadašnja Srbija zaštititi interese srpskog naroda i izvan Srbije, tj. da će sve Srbe s područja na kojima ih u iole znatnijoj mjeri ima naprosto "prisajediniti". Da takve zamisli nisu samo nečije puste maštarije, potvrđu- je i najnovije priopćenje Draškovićeva Srpskog pokreta obnove, dano iz Šipova, kod Jajca, u kojem se prijeti da će - ako do izbora u BiH uopće dođe 18. studenoga, SPO zatražiti ođ tzv. srpskih nacionalnih vijeća u Hrvatskoj i BiH da "odmah objelodane odluku o kulturnom, političkom i teritorijalnom pripajanju matici Srbiji svih srpskih krajeva iz BiH i Hrvatskoj". Netko će možda reći da je to tek otrcana Draškovićeva čet- nička pjesma no kad se ta prijetnja promotri u širem okviru srblijanske boljševičko-socijalističke politike, vidjet će se da nije nimalo izmišljena. Osim toga, ideja "Velike Srbije" postaje iz dana u dan u beogradskim (službenim) medijima nešto što stječe puno pravo građanstva. A s najslužbenije strane potvrđuje je u "Intervjuu" od 26. listopada i dr. Budimir Košutić, čovjek koji se već dugo uspješno potvrđuje kao zastupnik, branitelj i promicatelj svake pa i najmanje karike srboslavsko-bizan- tinske, boljševičko-regresivne i represivne politike koju kao poglavnik potpisuje marioneta te iste politike Slobodan Milošević. Dr. Budimir Košutić profesor je prava na beogradskom sve- učilištu, srpski zastupnik u Skupštini Jugoslavije i pred- sjednik Zakonođavno-pravne komisije Vijeća republika i pokrajina. U ovom interviewu predsjednik te veoma važne komisije Skupštine Jugoslavije riga gnjev i otrov na Jugoslaviju od njezina početka pa do danas, a osobito na njezine poratne komunističke protagoniste. Za nj je Jugoslavija (bila) neizmjerna šteta i katastrofa za srpski narod, gnjevno spočitava Supilu i drugim Hrvatima što su Srbe namolili da uopće ikada uđu u zajednicu južno- slavenskih naroda, a za Josipa Broza tvrdi da je "od prvog trenutka očigledno bio dobar Hrvat i katolik", što za nj znači da je radio na stvaranju i ujedinjavanju etnički čiste Hrvatske i Bosne, koja bi imala biti "pripojena avnojevskoj Hrvatskoj". Podupirući, navodnu autonomiju Srba u Hrvatskoj, dr. Košutić najavljuje "razvrgnuće" Jugoslavije i prijeti građanskim ratom koji je, drži, neizbježiv. Zapravo, moglo bi ga se i izbjeći, ali samo tako da se Yugo-Srbiji ostavi sve što je srpsko. A što je sve srpsko, lakonski odgovara Košutić pozivajući se na nebuloze Vuka Karadžića: "Prema tome, kad se već sporimo oko granice, neka jezik bude ta granica. Oni kojima je maternji jezik kajkavski i čakavski mogu da krenu zajedno sa Slovencima van, a za ostale bi bilo najbolje da ostanu!" Eto, konačno nam se pred očima razmotava svitak te jugo- slavenske politike tobože "ravnopravnih i bratskih naroda i narodnosti" u varijanti istaknutoga beogradskog profeso- ra, srpskog pravnika i "pravdoljubivog" Miloševićeva lajavca. Kao da sve ove titoističke 45-godišnje frazeolo- gije nije ni bilo, glasnogovornici "ugroženog i obesprav- ljenog" srpstva - koje inače nikad nije u cijeloj svojoj povijesti više profitiralo negoli u prvoj i drugoj Jugo- slaviji!- vraćaju se svojim vukovsko-garašaninovsko-mihai- lovićevsko-ćosićevskim "korenima" te kroje i prekrajaju etničku mapu kako im se svidi. Govore zapravo sve ono što su oduvijek-mislili, samo što su u titoističko-boljševičkoj Jugoslaviji gotovo savršeno prikrivali da bi što uspješnije izigrali sve velike riječi koje su stizale iz jugoslavenskog komunističkog vrha. A sada, kada bi se napokon Jugosla- vija mogla prvi put konstituirati na temelju slobodnog dogovora svih naroda, i čime bi se srpske strane konačno moralo stići priznanje punog legitimiteta Hrvatima, Musli- manima, Crnogorcima i Makedoncima, sada se Miloševićevi jurišnici otvoreno vraćaju "korenima" i "deobama" isklju- ćivo po njihovoj mjeri. A što Srbi u Hrvatskoj budu zadovoljniji, to će rečeni bijesni psi više keziti otrovne zube, sve spremniji iskočiti iz svoga dvorišta. No da više od boga mogu, to bi zacijelo, već i učinili, ne dopustivši da do samih vrata izbora stignu karavane demokracije. (Hina - svršetak) 260000 MET oct 90