26. SLOVENIJA POSTALA SAMOSTALNA I NEZAVISNA DRŽAVA

LJUBLJANA, 26. prosinca (Hina) - Današnja sjednica Skupštine Republike Slovenije na kojoj je na temelju rezultata nedjeljnog plebiscita proglašena samostalnost i nezavisnost Republike Slovenije, započela je točno u 18 sati i potrajala jedan sat i 15 minuta. Otvarajući svečano zasjedanje predsjednik Skupštine dr. France Bučar pozdravio je sve nazočne i goste, među kojima i članove Predsjedništva Slovenije na čelu s predsjednikom Milanom Kučanom, člana Predsjedništva SFRJ iz Slovenije dr. Janeza Drnovšeka, ljubljanskog nadbiskupa dr. Alojzija Šuštara, predstavnike slovenskog naroda izvan matične domovine, delegaciju Hrvatskog sabora na čelu s predsjednikom dr. Žarkom Domljanom, u kojoj su bili još i predsjednik Vijeća općina u Hrvatskom saboru Slavko Degoricija i dr. Frane Golem, predstavnike političkih stranaka u parlamentu, pravosudnih organa i znanstvenih institucija Republike Slovenije, predstavnike Republike Slovenije u saveznim organima i institucijama, među kojima su bili član Ustavnog suda dr. Ivan Kristan, članovi Vlade Feri Horvat i Živko Pregl, te konzularni predstavnik Republike Madžarske. Bučar je delegatima pročitao i pozdravno pismo predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana, kojim se dr. Tuđman ispričao zato što zbog već preuzetih i neodgodivih obveza nije mogao prisustvovati ovom svečanom činu. U svojem pismu dr. Tuđman čestita na rezultatima plebiscita, te kaže da je slovenski narod na taj način pokazao visoku svijest i želju da živi u suverenoj i nezavisnoj republici. Svoje izlaganje nakon iznošenja plebiscitnih rezultata dr. Bučar je počeo konstatacijom: Rezultati glasovanja omogućuju mi svečano razglasiti da je "slovenski narod odlučio da Slovenija postane samostalna i nezavisna država". Uslijedio je dugi pljesak svih nazočnih i zborno pjevanje slovenske himne "Zdravljica". Bučar je iznio pregled povijesnih događaja iz daljnje i bliže prošlosti, koji su slovenski narod vodili do ove odluke. Govoreći o procesima u Austro-Ugarskoj Monarhiji, staroj i avnojskoj Jugoslaviji, koji su onemogućavali potpunu emancipaciju i državotvorno iskazivanje slovenskog naroda, Bučar je zaključio da unitarna Jugoslavija u svojoj opstojnosti pretpostavlja silu, da je nacionalna država uvjet preživljavanja Slovenaca, te da su integracije Slovenije u europski okoliš nužne, ali da Jugoslavija nije jedini i unaprijed dani okvir za to. "Plebiscit nije samo izraz našega političkog htijenja, nego i naše hrabrosti", dodao je Bučar, rekavši da taj akt ne ugrožava nikog u Jugoslaviji, ni u Europi. Predsjednik Milan Kučan, spremajući se da obrazloži program rada za realizaciju plebiscitne odluke, rekao je: "Rezultati plebiscita poznati su i objavljeni. Slovenija je od sada samostalna i nezavisna država." Po njegovim riječima, plebiscitni posljedak učvršćuje slovensku samosvijest, ali ujedno obvezuje sadašnju i buduću vlast. Upozorivši da nije vrijeme za trijumfalizam, Kučan je kao jednu od glavnih zadaća poslije plebiscita naveo donošenje novog ustava Republike Slovenije, koji bi se temeljio na socijalnoj pravednosti, demokratičnosti, pravima čovjeka i pluralizmu vlasništva. Iznio je i potrebu da se ustav donese jednoglasnom odlukom stranaka, a ne nadglasavanjem u Skupštini. Kao drugu važnu zadaću Kučan spominje vlastiti gospodarski sustav, zaštićen autonomnim kreditno-monetarnim sustavom. Naglašava da ekonomske mjere moraju omogućiti održavanje sadašnjeg životnog standarda. Odnosi sa drugim republikama, koji će se također rješavati u šestomjesečnom razdoblju od plebiscita, moraju se temeljiti na ekonomskim interesima, uz poštivanje suverenosti i legitimnosti svake strane, u tome je potreban pregovarački realizam, inzistiranje da pregovore vode republike, a ne savezni organi, te nepristajanje na "odcjepljenje" nego na postupak "razjedinjavanja" ("razdružitev") naroda, što je važno prililikom postupka sukcesije. "Konfederalna ponuda napravljena u suradnji s Hrvatskom još uvijek vrijedi", kaže Kučan. Savezni organi osim toga, po njegovim riječima, moraju omogućiti nestihijski prijelaz u novo stanje. Kučan je rekao da tri glasa Srbije u saveznom Predsjedništvu i to nakon što je ona u stvari ukinula pokrajine, onemogućava pregovaračku kompetentnost Predsjedništva SFRJ. Slovenski predstavnici po njegovu mišljenju moraju ostati u saveznim organima i pomagati u tom procesu informiranjem i posredovanjem. Kučan predlaže da Skupština Jugoslavije ustanovi da krizu nije moguće riješiti na ustavni način i da se republike moraju dogovarati. Šestomjesečni rok za realizaciju potpune državnosti po Kučanu nije "kupovanje vremena". Treba nastojati izboriti i međunarodnu samostalnost. Kučan je govorio i o potrebi daljnje depolitizacije JNA, nenasilnom i demokratskom rješavanju krize, te naveo: "Jedina prava opasnost, koja nam sada prijeti dolazi od nas samih." (Hina - svršetak) 260000 MET dec 90