SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov: 50 godina nakon Pearl Harboura Naslov: Japan - gospodar Azije Podnaslov: Boj ne bije svijetlo oružje već - gospodarstvo Piše: Peter STARR, AFP TOKYO - Pedeset godina nakon iznenadnog napada na Pearl Harbor, Japan je svoje ciljeve uspio ostvariti u području gospodarstva: osigurati si stalan pritok sirovina i pospješiti razvoj regije koja će u Aziji jačati uporedo s njime. No Azija, koja se još uvijek s bolom prisjeća proteklog rata, gaji prema Japanu, tom nepobitnom trgovačkom partneru, vodećem stranom investitoru i drugoj svjetskoj gospodarskoj sili, osjećaje koji se kolebaju između mržnje i naklonosti. Ako se pak odgovorni japanski čelnici danas ljute pri spomenu "zajedničkog azijskog napretka" - što Tokyo prije 50 godina nije uspio nametnuti snagom oružja - ili pak zbog optužbi za gospodarsku dominaciju azijsko-pacifičke regije, neke činjenice govore same po sebi. I Indonezija i Malezija i Australija, bile su žrtve japanske agresije tijekom rata, a danas te zemlje isporučuju najviše sirovina (nafta, plin, ugljen, željezo, drvo...). Trgovina Japana s nekomunističkom Azijom, koja upravo doživljava svoj pravi procvat, i po vrijednosti i po opsegu premašuje razmjenu sa Sjevernom Amerikom. Od travnja do rujna, japanski izvoz u Aziju iznosi 52 milijarde dolara (samo 48 milijardi u SAD i Kanadu), dok se uvoz kreće u omjeru od 35 prema 31 milijardi dolara u korist Azije. Japanska ulaganja u Aziji tijekom zadnjih godina porasla su nakon nove strategije japanskih poduzeća koja svoju proizvodnju preusmjeravaju kako bi doskočila padu dolaru nakon 1985., a što je ugrožavalo njihov izvoz. Međunaslov: Procvat azjske regije Osim toga, nakon što je šezdesetih godina prednost dao najdinamičnijim azijskim zemljama (Tajvan, Južna Koreja, Hong Kong i Singapur) Japan je svoju trgovinu i industrijska ulaganja usmjerio i prema manje razvijenim gospodarstvima (Indonezija, Malezija, Tajland, Kina... ), naglašava Kwan Chi-Hung, ekonomist u Nomura institutu za istraživanja. Porast japanskog izvoza u Aziju odvija se u okviru "duboke gospodarske tranformacije" regije, ocjenjuje Paul Summerville, ekonomist britanske kuće Jardine Fleming. "Po prvi puta u 250 godina, najvažnije odluke koje se tiču azijskih potrošača usvojila su upravo azijska poduzeća. Početak devedesetih bit će sigurno preokret u toj regiji", ocjenjuje on. Taj ekonomist naglašava kako se vrijednost japanskog izvoza u Aziju povećao od 1986. do 1990. za 37 milijardi dolara, a otprilike toliko iznosi i ukupan japanskih izvoz u Europu i SAD. Dvije trećine tog izvoza predstavlja izvoz opreme za produktivne investicije dok su automobili i elektronika zastupljeni s manje od 10 posto. Međunaslov: Oholi i bahati No japanska nazočnost u Aziji ne prolazi bez kritika. Te se zemlje žale na ponašanje japanskih poslovnih ljudi, na trgovačku praksu pojedinih japanskih kompanija, na nedostatak pažnje prema njihovoj kulturi. Ili još određenije, Japanci ne koriste u dovoljnoj mjeri domaće sirovine za proizvodnju koja se odvija u tim zemljama. Pokazuju i svojevrstan prezir prema lokalnoj radnoj snagi koja ne uspijeva zauzeti odgovorna mjesta. Lokalno obrazovano osoblje zaposleno u japanskim poduzećima u Maleziji, Tajlandu ili Indoneziji, nedavno je potvrdilo kako više voli raditi u europskim ili američkim poduzećima, saznaje se iz ispitivanja što ga je provela japanska službena organizacija. Ti azijski službenici žale se na predugo radno vrijeme, na nedostatak komunikacija, nedovoljne plaće, prekratke godišnje odmore, nedovoljne socijalne pogodnosti ili pak japanski rukovodioci ne vladaju dobro engleskim jezikom. "Mnogo smo naučili o Japanu i pokušavamo više naučiti. Ali što znaju oni o nama? Mi smo za njih možda samo jedna zemlja bogata... bananama i papajom", žali se jedan indonezijski službenik. (Hina) 041158 MET dec 91