SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov: Klaus Kinski umro u 65. godini u San Franciscu Naslov: Klaus Kinski ili tumač mahnitih likova Podnaslov: Rođen sam kao zvijer, s pandžama Piše: Jean-Noel GILLET, AFP PARIZ - Skandalozan, neumjeren, ganutljiv, megaloman, halucinantan: epiteti ni u kom slučaju ne nedostaju u pokušaju definiranja Klausa Kinskog, njemačkog glumca koji je u subotu preminuo u San Franciscu, a legendom je postao nekih dvadeset godina unatrag, iznenada, kada je sjajno odigrao lik Aguirrea, ludog španjolskog osvajača Amerike, u režiji Wernera Herzoga. Taj glumac izvan kategorije, čiji je izgled budio strah zbog njegova lica "iscerenog grifona", izbuljenih očiju, prodorna pogleda, tumačit će tijekom četrdeset godina uloge u gotovo dvjesto filmova, od kojih će tek desetak obilježiti povijest filma. Poznat i kao otac Nastassje, europske filmske zvijezde, koja je nakon uloge u filmu "Tessa - čista žena" Romana Polanskog počela munjevitu karijeru. Svoje najvažnije uloge, redom mahnitih likova, Klaus Kinski duguje njemačkom režiseru Werneru Herzogu, koji je iz tog uzbudljivog glumca znao izvući ono najžešće u njegovoj glumi, ali s kojim se posvađao prije četiri godine na snimanju filma "Cobra Verde" (Zelena kobra). Nakon "Aguirre, bijes božji" (1972), lirske epopeje u kojoj tumači ambicioznog i brutalnog osvajača, Kinski, vezan za Herzoga nekim čudnim spojem fascinacije i mržnje, odigrat će još i Nosferatua, vampira izjedenog očajem, Woyzecka, poniženog vojnika gurnutog u umorstvo, i iznad svega Fitzcarralda, fanatika opere koji sanja o tome da velikog Carusa dovede u srce amazonske prašume. Međunaslov: Da nisam postao glumac bio bih ubojica ili mučenik Sklonost svađama, dernjavi, ekscentričnostima glumca činili su sastavni dio te apokaliptične osobe, koja se nije ženirala zalupiti vrata pred nosom jednome Felliniju, jer mu je predložio ugovor "nedostojan Kinskijeva genija". Roberta Rossellinija naziva običnim "žderačem spaghetta", mijenja "rolls-royceve" jednako brzo kao i djevojke, a kroz prozore svoje rimske palače u vrijeme kada živi u Italiji izbacuje krzna od nerca. Siromašno djetinjstvo, mladost bez izgleda: Klaus Kinski, cinik, živio je izuzetno življenje. "Rođen sam kao zvijer, s pandžama", reći će on. "Da nisam postao glumac, bio bih ubojica ili mučenik". Rođen u Sopotu (bivši Zappot) u Poljskoj 18. listopada 1926. upoznao je bijedu kao sin pjevača u operi. Kada izbija rat mobiliziran je, ali dezertira. Bježi u Englesku, vraća se kradomice u Berlin gdje postaje klošar, a zatim glumac u putujućem kazalištu. Međunaslov: Tjelesni izgled odredio profil njegovih likova Njegova intrigantna tjelesna pojava omogućit će mu da ostvari zapanjujuće domete u brojnim filmovima, koji su ipak brzo zaboravljeni. Prvu ulogu dobija 1948. u filmu Eugena Yorka "Morituri", a nekoliko godina kasnije glumi u Kautnerovu "Ludwigu II", te u Fischerovu "Hanussenu". Njegov ga izgled osuđuje na uloge gangstera, izdajica, neuračunljivih osoba. Odigrat će čak i ulogu markiza de Sadea. Angažiraju ga u njemačkim kriminalističkim filmovima. Otkirva i "spaghetti-westerne". Pojavljuje se čak i u "Doktoru Živagu". Tada dolazi do susreta s Wernerom Herzogom, koji ga drži "genijem", a zatim do svjetskog posvećenja u liku ""Aguirrea", koji će ga zauvijek odrediti. U ulogama koje slijede, pa bio to Woyzeck, Nosferatu, Fitzcarraldo ili Cobra Verde, Kinski s pravom mjerom daje oduška svojoj neumjernosti. (Hina) fp 261239 MET nov 91