JOSIP ŠOŠTARIĆ: KAKO SAM PREŽIVIO ČETNIČKI POKOLJ

ZAGREB, 27. listopada (Hina) - "Više bih volio da su četnici te večeri ispred naše kuće ubili i mene nego što sam zahvaljujući snalažljivosti i sreći ostao živ. Jer pokolj nedužnih ljudi koji sam doživio sigurno neću zaboraviti dok sam živ. Ovako mi ostaje jedino nada da ću kad-tad imati priliku da se osvetim zločincima koji su mi hladnokrvno pred očima ubili suprugu, polubrata i nekoliko susjeda". Tim riječima započeo je svoju ispovijest 66-godišnji Josip Šoštarić iz banijskog sela Sibića nedaleko od Petrinje, koju donosi današnji broj "Nedjeljnog Vjesnika". Sve se dogodilo 3. listopada, kada je predvečer iznenada počeo minobacački napad iz smjera Petrinje. Josip Šoštarić sa svojom ženom Magom sklonio se u podrumu obiteljske kuće. Nakon prekida napada izišavši iz podruma imao je što vidjeti. Sedam granata palo je oko kuće pa su sva stakla popucala, a jedna granata čak je pala na krov . Čisteći po mraku slomljeno staklo u dvorište je ušlo, sjeća se Šoštarić, petnaestak dobro naourožanih ljudi u uniformama bivše JNA. I dok ih je jedan držao na nišanu, drugi je od Šoštarićeve žene zatražio da mu pokaže kuću, da provjeri nisu li u njoj skriveni policajci. Uzalud je bilo uvjeravanje da u kući nema nikoga. Izlazeći iz kuće gđa Maga se požalila da ne može tako brzo hodati, jer ima šesdeset godina. Osoba u iniformi JNA na to je opsovala i udarila tako ženu kundakom silovito po ruci da joj je odmah pukla. Kad su skupili supružnike i njihove susjede u dvorište jedan s automatom je pitao drugoga : "Što čekaš, što ne pucaš?" Šoštarić se prisjeća da je njegova žena zavapila : "Djeco pa nemojte nas tući, što smo vam mi skrivili!" To ih je izgleda razbjesnilo, te je jedan povikao : "Majku ti tvoju ustašku, nismo mi vaša djeca". Platit će te zaprijetili su i bez oklijevanja počeli pucati po nama bespomoćnima, kaže Šoštarić. Prvo su pogodili Blaža Dražetića. Kad je to vidio Josip Šoštarić kao pokošen bacio se na zemlju. Sjeća se da su potom rafalom pogođeni kraj njega pali supruga i susjed Tomo Vrbanac sa svojom ženom. Ubojicama nije to bilo dovoljno te su nastavili pucati po već mrtvim ljudima. Šoštarić je ponovno imao sreću. Svi su pali šutke, kaže, osim njegove supruge koja je nekoliko puta jauknula a onda izdahnula. Kad je po zvukovima zaključio da su konačno četnici otišli Josip Šoštarić se izvuka između leševa i pobjegao u obližnje kukuruzište,a potom u šumu iz koje je gledao kako u selu gore kuće i štale. Josip Šoštarić kaže na kraju svoje ispovijesti, koju objavljuje današnji "Nedjeljnji Vjesnik", da da nije prepoznao nikoga od ubojica, ali ih je dobro zapamtio, i sigurno je da se radi o mještanima banijskih srpskih sela. (Hina) mc 270545 MET oct 91