IZJAVA BISKUPA OKUPLJENIH NA JESENSKOM SABORU

ZAGREB, 16. listopada (Hina) - U ime prisutnih biskupa okupljenih na jesenskom Saboru biskupa koji je održan 15. i 16. listopada u Zagrebu, nadbiskup zagrebački, kardinal Franjo Kuharić potpisao je Izjavu koju prenosimo u cijelosti. "Biskupi Katoličke Crkve s područja metropolije ljubljanske, zagrebačke, splitsko-makarske, riječko-senjske, sarajevske, beogradske te nadbiskupija zadarske i barske, nisu se mogli u punom sastavu naći na svom redovnom zasjedanju u Zagrebu 15. i 16. listopada 1991. godine zbog rata u Hrvatskoj. Mi sabrani biskupi, razmotrivši brojne ljudske žrtve i teška ratna razaranja, ponovno odlučno osuđujemo ratne zločine i podržavamo demokratski put rješavanja političkih pitanja. Zahtijevamo da se poštuju: pravo na samoopredjeljenje naroda, prava nacionalnih manjina i nepovredivost granica, na temelju međunarodnih deklaracija Ujedinjenih naroda, Helsinških dokumenata i Pariške povelje. Odobravamo i prihvaćamo odluku naših naroda koji referendumom, plebiscitom ili na neki drugi zakoniti način ostvaruju državnost i samostalnost svojih republika. Poštivanje slobodno izražene volje naroda najsigurnije je jamstvo mira na ovim područjima. Kao vjernici stavljamo svoje puno pouzdanje u Božju pomoć i u zagovor Kraljice mira da će preko tolikih molitava i žrtava zavladati evanđeoska pravda, ljubav i mir", ističe se u Izjavi biskupa na jesenskom saboru . Okupljeni su biskupi donijeli dokument o stradanjima Crkve u Hrvatskoj. Dokument prenosimo u cijelosti: STRADANJA CRKVE U HRVATSKOJ Na području Hrvatske već više od godinu dana traje rat koji nesmiljeno ubija ljudske živote, umnaža broj ranjenika i prognanika, uništava kulturna i materijalna dobra. Iznosimo podatke pred domaću i svjetsku javnost o stradanjima Crkve u Hrvatskoj koji su nam do sada dostupni. I. LJUDSKE ŽRTVE Najveće zlo ovoga besmislenog rata su brojne ljudske žrtve, poginuli i ranjeni među civilima i vojnicima na obje strane. Podaci govore o tisućama poginulih i desecima tisuća ranjenih. S dubokom boli suosjećamo s njihovim obiteljima, rodbinom i prijateljima i molimo Gospodina da zaustavi ovo krvoproliće. II. RASELJENE ŽUPE Zbog svakodnevnih napada i straha od terora te zbog proširenja ratnih područja stanovnici, naši vjernici, bili su prisiljeni napustiti svoja mjesta i svoje domove. Mnoge naše župe su opustjele, brojnih naselja jednostavno je nestalo. Prema sadašnjim podacima preko 17o je raseljenih župa na područjima biskupija dubrovačke, đakovačke, križevačke, riječko-senjske, splitsko-makarske, šibenske, zadarske i zagrebačke, a situacija se iz dana u dan pogoršava. Službene statistike govore o više od 250 tisuća prognanika. III. PROGNANI SVEĆENICI Zajedno sa svojim vjernicima bili su primorani napustiti župe i brojni svećenici. Njih je na području spomenutih biskupija preko 130. Na područjima koja je okupirala federalna vojska ima veći broj svećenika, redovnika i redovnica kojih sudbinu ne znamo. IV. PORUŠENE I OŠTEĆENE CRKVE I CRKVENI OBJEKTI Do sada je u ratnim pustošenjima postradao velik broj crkava, kapela, samostana i drugih crkvenih objekata. Podaci govore o 210 uništenih ili teško oštećenih župnih i filijalnih crkava, o 22 oštećene samostanske kuće i preko 50 župnih stanova. Većina njih je sistematski uništavana pri oružanim napadima na pojedina mjesta, što svjedoči o mržnji njihovih počinitelja. V. PRIVREDNE ŠTETE Ratna razaranja ostavljaju teške, neprocjenjive štete na gospodarstvu Hrvatske. Osvajač bez razlike uništava tvornice, rafinerije, elektroprivredne, vodovodne i druge instalacije, radio i TV-stanice, hotele, marine. Blokira luke i kopnene putove. Ne dopušta žetvu, ubiranje ljetine, sjetvu. Sa zaprepaštenjem konstatiramo da uz crkve uvijek najprije razara bolnice, dječje vrtiće, staračke domove, škole, kulturne ustanove, muzeje, biblioteke, kulturne spomenike od kojih su i oni pod zaštitom UNESCO-A. Napadač uništava cijela sela, naselja, gradove. U osvojenim mjestima pljačka pokretnu imovinu prognanog stanovništva. VI. PASTORALNI RAD I KARITATIVNA DJELATNOST Pastoralni rad onemogućen je ne samo u župama iz kojih je stanovništvo prognano i izbjeglo, nego i na cijelom ratnom području koje zahvaća više od jedne trećine Hrvatske, pa i šire. Na širokim područjima prekinute su telefonske, prometne i sve druge veze sa sjedištima biskupija. Prognani svećenici dijele sudbinu sa svojim vjernicima i pružaju im pastoralne usluge u mjestima njihova prognanstva. Crkva prognanicima pomaže putem Caritasa u pojedinim župama i biskupijama, a sa svim tim koordinira Središnji odbor Caritasa BK. Odajemo priznanje i zahvalnost najprije našim svećenicima, redovnicima i redovnicama te vjernicima koji s puno ljubavi prihvaćaju prognane i pomažu im prema svojim mogućnostima. Posebnu zahvalnost dugujemo Hrvatskim katoličkim misijama i župama diljem cijelog svijeta kao i Internacionalnom i Europskom Caritasu, Caritasima pojedinih zemalja, Crvenom križu i drugim humanitarnim ustanovama u zemlji i svijetu. Duboko smo zahvalni Svetom Ocu koji poziva cijelu Crkvu da moli za naš mir. Zahvaljujemo i svima, u domovini i svijetu, koji se uključuju u tu molitvu. VII. APEL ZA POMOĆ Iznesene činjenice govore same za sebe o strašnim stradanjima i velikim potrebama. Obraćamo se cijeloj Katoličkoj Crkvi, svim kršćanskim Crkvama i vjerskim zajednicama, svjetskim humanitarnim ustanovama i plemenitim pojedincima da nam pomognu u ovom teškom vremenu. Naša Crkva, sudionica patnji svoga naroda, moli i zaklinje sve ljude dobre volje da upotrijebe sav svoj utjecaj i mogućnosti da se zaustavi rat u Hrvatskoj". (Hina) vk 162108 MET oct 91