HININ SVJETSKI SERVIS POSEBNIH I EKSKLUZIVNIH DOPISA

Nadnaslov: Bliskoistočna mirovna konferencija u Madridu Naslov: Arapi i Izraelci prvi put za pregovaračkim stolom Podnaslov: Dojučerašnji zakleti neprijatelji spremni riješiti najduži regionalni sukob u svijetu Piše: Mouna NAIM, AFP PARIZ - Prvi bi put, otkad je godine 1948. osnovana država Izrael, Arapi i Izraelci trebali 30. listopada u Madridu sjesti za isti pregovarački stol i pokušati sklopiti mir u tom dijelu svijeta. Za pregovarački stol pozvali su ih SAD i SSSR, suparništvo kojih je na Bliskom istoku ustupilo mjesto suradnji, a lavlji dio posla obavile su Sjedinjene Američke Države. Osam mjeseci napora američkog državnog sekretara Jamesa Bakera omogućili su da se "pojavi svjetlost u tunelu" toga najstarijeg regionalnog sukoba u svijetu. No put će izgleda biti dug. Baker je ipak sklon ne kladiti se na uspjeh konferencije sve dok ne dobije pozitivne odgovore svih pozvanih strana, koji bi trebali stići najkasnije u srijedu. No dublje promatrano, upravo je progresivni pad uplitanja Mihaila Gorbačova u politiku regije bio pokretačka sila te evolucije. Prekidom suparništva sa Sjedinjenim Američkim Državama arapski su "prijatelji" izgubili zaštitu Moskve, što je neizravno promijenilo ulogu Izraela, koja mu je u najvećem dijelu dodijeljena na Bliskom istoku. Punih 24 godine nakon tri "Ne" izrečena 1967. tijekom arapskog summita u Kartumu: ne - pomirenju, ne - priznavanju, ne - pregovorima s Izraelom, ministri vanjskih poslova četiriju arapskih zemalja što graniče s Izraelom (Sirija, Jordan, Libanon, Egipat i Palestinci) postavit će, prvi put, suočeni sa svojim izraelskim kolegom, "kolčiće" kojima će obilježiti trasu ceste mirovnih pregovora. Samo je Egipat od godine 1979. sklopio mirovni sporazum s Izraelom. Konferenciju u Madridu, cilj koje je, drži Baker, "istinski mir i pomirenje" otvorit će predsjednici George Bush i Mihail Gorbačov. Nazočni će biti predstavnici Vijeća za suradnju u Zaljevu (Saudijska Arabija, Kuvajt, Katar, Bahrein, Oman, Ujedinjeni Arapski Emirati), zatim predstavnici Maroka i Tunisa koji su zajedno s Alžirom, Libijom i Mauritanijom članovi Unije velikog Magreba, te Europska zajednica. Ujedinjeni narodi odredit će jednog promatrača. Konferencija će vjerojatno trajati "tri dana". Trebali bi je pratiti i bilateralni i multilateralni pregovori. Bilateralnim pregovorima, predviđenima četiri dana nakon otvaranja konferencije, sastat će se Izrael sa svakim od svojih susjeda. Palestinci će biti uključeni u jordansku delegaciju. Zapne li negdje, SAD i SSSR intervenirat će isključivo na zahtjev dviju zainteresiranih strana. Deset dana nakon otvaranja trebali bi početi multilateralni pregovori koji će se ticati regionalnih problema (voda, gospodarski razvoj, ograničenje naoružanja, okoliš). Sirija je odbila sudjelovati. Sastanak u Madridu prvi put odražava spremnost do jučer zakletih neprijatelja da pregovorima prevladaju 43-godišnji sukob koji je izazvao četiri rata (1948., 1956., 1967. i 1973.), izraelsku invaziju na Libanon 1982. i napuštanje domova tri milijuna Palestinaca. No pravi je posao na redu tek kad se okupe pregovarači, jer su stajališta Arapa i Izraelaca o osnovnim problemima posve suprotna, osobito o dva pitanja: mir u zamjenu za teritorije i pravo palestinskog naroda na samodređenje. Put k miru bit će "vrlo težak, posut zaprekama i prekidima", upozorio je u petak James Baker. Rat u Zaljevu bio je katalizator prekida ravnoteže u toj regiji otkrivši kako SSSR tu više nema što reći: Moskva ne samo da nije ustala u obranu Iraka, jednog od svojih rijetkih saveznika u regiji, nego je potpisala i intervenciju protiv Bagdada, koju je izvela koalicija na čelu sa SAD. Tijekom 1987. i 1988., prema arapskim diplomatima, Moskva je svojim arapskim "prijateljima", navlastito Siriji i PLO, dala do znanja kako ih neće podupirati u vojnom rješenju sukoba s Izraelom. PLO je prvi snosio posljedice te se 1988. priklonio miroljubivu putu i priznao postojanje Izraela. Opsada Kuvajta trebala je Siriji ponuditi priliku za promjenu kursa. Iako je Siriji jamčio sredstva obrane, Gorbačov je 1987. upozorio predsjednika Hafeza al-Asada da odustane od "strategijskog pariteta" s Izraelom i prikloni se političkom rješenju izraelsko-arapskog sukoba. No i Izrael plaća svoju cijenu zbog raspada SSSR. Sve dok je glavni cilj američke politike u regiji bio "obuzdati" sovjetsku opasnost, Izrael, povlašteni saveznik Washingtona, bio je najsigurniji "oslonac", dok su drugi, tzv. umjereni režimi, ostavljeni na milost i nemilost. Sovjetska "opasnost" je uklonjena, Washington je krenuo u potragu za novim regionalnim poretkom temeljenim na sporazumima kolektivne sigurnosti čiji conditio sine qua non jest i ostaje uspostava mira. Po mišljenju brojnih diplomata, upravo to objašnjava neuobičajenu tvrdoću Washingtona prema Izraelu. (Hina) fs 221033 MET oct 91