PROBLEMI PRIVATIZACIJE ISTOČNOEUROPSKOG GOSPODARSTVA

BEČ, 29. listopada (Reuter/Hina) - Reformatori u Istočnoj Europi rasprodaju tisuće državnih poduzeća, ali nakon četiri desetljeća komunističke vladavine nitko zapravo nezna njihovu pravu vrijednost. Problem se ispostavio kao zlatni rudnik za zapadne bankare, računovođe i upravne savjetnike koji su dobili lukrativne mandate za privatizaciju poduzeća. Neki stručnjaci dvoje vjerodostojnost procjena vrijednosti tih poduzeća. Čak i tamo gdje su dostupne bilance i poslovni izvještaji dobiva se iskrivljena slika jer se oni temelje na pravilima računovodstva koja nemaju nikakve veza sa zapadnim standardima i koje su odraz sustava u kojem su resursi dijeljeni prema načelu političkog prioriteta a ne konkurentnosti. O kako se značajnom problemu radi pokazuje činjenica da je, primjerice, Velika Britanija kada je tijekom mandata premijerke Margaret Thatcher uvela privatizaciju, prodala za 10 godina 20 državnih poduzeća, a Poljska namjerava prodati 8.000 poduzeća za tri godine. Pritisak kojem su izložene reformističke vlade primorio ih je da nađu načine kojima bi mogli prodati poduzeća ne samo tradicionalnim putem javnih ponuda i neposrednih prodaja ulagačima. Mnogi se koriste česko-slovačkim modelom masovne rasprodaje. Građani dobivaju bonove uz nominalnu naplatu koji se mogu promijeniti za dionice u novoprivatiziranim kompanijama. Uobičajnim metodama privatizacije traži se veliki strani ulagač koji bi u novo poduzeće unio novu upravu, tehnologiju i financijski kapital. U dobrom dijelu slučajeva ulagač ne želi preplatiti vrijednost poduzeća, a država ne želi prodati poduzeće za prenisku cijenu i onda je pojavljuje problem procjene poduzeća. Procjene se ne temelje samo na vlastitim podacima poduzeća već i na informaciji o poslovanju sličnih poduzeća. Teško je reći koliko je neko poduzeće vrijedno ako se njegov učinak ne može usporediti s kapitalom ili ulaganjima u drugim zemljama. Često suočeni sa zastarjelim strojevima u pogonima Istočne Europe, odluka o procjeni poduzeća zasnivat će se na poslovnoj vrijednosti, a ne materijalnoj vrijednosti. Koje se opasnosti u toj metodi kriju svjedoči najbolje izjava jednog austrijskog bankara koji je privatizirao jedno od najvećih češko-slovačkih tehničkih poduzeća. Naučen na metode zapadnog računovodstva nije mogao prokrčiti put kroz poslovne knjige tog poduzeća, pa se odlučio razgledati pogon: "Hodali smo satima i satima pogonom, buljili u strojeve i još dan danas nitko nema pojma koliko to zapravo sve vrijedi". (Hina) do 291220 MET oct 91