POLITIČKA DEKLARACIJA JEDANAEST STRANAKA ALBANACA JUGOSLAVIJE

PRIŠTINA, 17. listopada (Hina) - Jedanaest političkih stranaka, koje okupljaju Albance u Jugoslaviji, izražavajući političku volju albanskog naroda za rješenje albanskoga pitanja i aktualnoga stanja u Jugoslaviji, zajednički proklamiraju političku deklaraciju, koja glasi: "1. Neriješeno albansko pitanje u Jugoslaviji posljedica je rasparčavanja etničkih teritorija Albanaca, kada se formiranjem države Albanije 1913. godine, polovica albanskog naroda našla izvan svojih etničkih teritorija, i koji nikada nisu uživali svoja nacionalna i druga prava, niti u kraljevskoj, niti u socijalističkoj Jugoslaviji. 2. Teritorij Albanaca (etnički) je rasparčan i u novijoj Jugoslaviji, stvaranjem administrativnih granica na Kosovu, Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji. Albanci su samo na Kosovu uživali određen stupanj autonomije Ustavom od 1974. godine, koji je još uvijek na snazi. 3. Srbija je u suprotnosti s Ustavom SFRJ 1989. godine poništila autonomiju Kosova (ukinula), kao i ukinula sva nacionalna prava Albanaca. Suspendirala je Skupštinu Kosova i sve skupštine općina. Zabranila nastavu na albanskom jeziku, zatvorila sva sredstva informiranja na albanskom, uvela ćirilično pismo, a srpskom jeziku dala epitet službenog jezika. Srbija je s posla udaljila više od osamdeset tisuća albanskih radnika. 4. U znak prosvjeda zbog sviju tih mjera, Albanci su mirno prosvjedovali. U ovim prosvjedima sudjelovalo je više od pola milijuna ljudi. Održan je i generalni štrajk albanskih radnika. Srpski režim je odgovorio nasiljem: ubijeno je više od sto Albanaca, ranjeno njih tristo, uhapšeno i osuđeno više od dvanaest tisuća, a više od šesto tisuća prošlo je specijalni milicijski tretman. 5. Uvidjevši da se Jugoslavija pokazala neuspješnim modalitetom za rješenje albanskoga pitanja, Skupština Kosova je 7. rujna u Kačaniku proglasila Republiku Kosovo kao ravnopravnu političko-teritorijalnu jedinicu, u kojoj živi više od 90 posto Albanaca i deset posto drugih. Političke stranke Albanaca, koje izražavaju političku volju Albanaca u Jugoslaviji, u skladu s opredjeljenjem za mirnim rješavanjem svih problema polazeći od Povelje OUN, Pariške konferencije i helsinških principa predlaže slijedeće varijante rješenja albanskoga pitanja u Jugoslaviji: 1. Ako ne dođe do promjena granica Jugoslavije, treba postojati Republika Kosovo kao nezavisna i suverena država s pravom udruživanja u labavi savez država. Albanci u Makedoniji, Srbiji i Crnoj Gori moraju se tretirati kao državotvorni elemenat. 2. Ako se ne promijene vanjske granice, već dođe do promjene unutrašnjih granica, Albanci traže suverenu republiku Albanaca Jugoslavije na temelju principa, koji vrijede za Srbe, Hrvate i Slovence. 3. Ako dođe do promjene vanjskih granica Jugoslavije onda albanski narod u Jugoslaviji putem javnoga izjašnjavanja, plebiscitom će odlučiti da se pripoji Albaniji stvarajući tako integralnu državu Albanaca na Balkanu na svojim etničkim teritorijama. Kriza u Jugoslaviji započela je na Kosovu i nikako se ne može završiti bez sudjelovanja u razgovorima i odlučivanju predstavnika više od tri milijuna Albanaca Kosova i Jugoslavije. Albanski narod od sedam (7) milijuna kao autohtoni s europskom tradicijom jest i bit će činitelj stabilnosti Balkana i Europe." U ime Koordinacijskog odbora političkih stranaka Albanaca (11 stranaka,) deklaraciju je potpisao predsjednik odbora dr. Ibrahim Rugova. (Hina) dd 171455 MET oct 91