PRIOPĆENJE SA SJEDNICE PREDSJEDNIŠTVA SFRJ; MOGUĆE "POGUBNE POSLJEDICE ZA CJELOKUPAN MEĐUNARODNO-PRAVNI POREDAK"(!)

MOGUĆE "POGUBNE POSLJEDICE ZA CJELOKUPAN MEĐUNARODNO-PRAVNI POREDAK"(!) BEOGRAD, 11. listopada (Hina) - U Beogradu je danas održana sjednica polovice Predsjedništva SFRJ, u čijem su radu sudjelovali predsjednik Skupštine SFRJ, savezni sekretar za narodnu obranu i njegov zamjenik, te zamjenik sekretara za vanjske poslove. Prema priopćenju s te sjednice upućenom Tanjugu, savezni sekretar za narodnu obranu Veljko Kadijević informirao je taj dio Predsjedništva o tijeku i rezultatima sastanka u Den Haagu od 10. listopada. S tim u vezi srpsko-crnogorski blok u predsjedništvu SFRJ donio je odluku, čiji je tekst poslao predsjedatelju Ministarskog vijeća Europske zajednice Hansu Van den Broeku, a ocjenjivao je i proglašenje samostalnoti republika Hrvatske i Slovenije. Evo odluke srpsko-crnogorskog dijela Predsjedništva SFRJ poslane Hansu Van den Broeku: "Obavještavamo vas da se Predsjedništvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, na sjednici održanoj danas 11. listopada 1991. godine, upoznalo s tokom i rezultatima sastanka održanog u Den Haagu 10. listopada 1991. godine, kojem ste vi rukovodili. 1. U Predsjedništvu SFRJ drže da je za rasplet jugoslavenske krize nužno uspostaviti primirje, koga će se čvrsto pridržavati sve snage u sukobu, kako je i predviđeno odlukom Predsjedništva SFRJ od 7. listopada 1991. godine, koje u cijelosti predstavlja realizaciju dogovora iz Den Haaga od 4. listopada 1991. godine. 2. U razdoblju primirja treba dosljedno ostvariti dogovor postignut 4. listopada 1991. godine u Den Haagu na sastanku između republika Srbije i Hrvatske i saveznog sekretara za narodnu obranu, da nadležni organi Republike Hrvatske odmah ukinu blokadu garnizona i drugih objekata JNA (u skladu s aneksom), a da JNA izvrši premještaj i pregrupiranje svojih jedinica u Republici Hrvatskoj, uz pomoć promatrača Europske zajednice. 3. Odmah treba izvršiti intenziviranje političkih razgovora s ciljem rješenja političke krize zemlje. U tom pogledu, Predsjedništvo SFRJ smatra da bi rok od jednog a najviše dva mjeseca, trebalo pod svaku cijenu održati. 4. Predsjedništvo SFRJ je ocijenilo da je apsolutno neprihvatljivo povlačenje JNA s teritorija na kojima žive Srbi u Hrvatskoj, jer bi ih to izložilo fizičkoj likvidaciji. Zato, Predsjedništvo SFRJ drži da sve vojne snage, dok se ne postigne političko rješenje jugoslavenske krize, trebaju ostati na teritorijima na kojima se sada nalaze, uz poštovanje primirja, a zatim će se postupati prema političkim odlukama i sporazumu koji bude postignut. 5. Predsjedništvo SFRJ ostaje u cjelini pri svojoj odluci od 7. listopada 1991. godine, da ako se ne osigura od strane Republike Hrvatske deblokada svih garnizona i objekata JNA na teritoriju te Republike, Predsjedništvo SFRJ će, u zavisnosti od prihvaćanja sporazuma i njegove realizacije, poduzeti odgovarajuće mjere u skladu sa svojim ovlastima i obvezama." Odluka je navodno na znanje upućena i predsjendiku Republike Hrvatske dr. Franji Tuđmanu. Evo i ocjena i stavova Predsjedništva SFRJ u povodu proglašenja samostalnosti republika Hrvatske i Slovenije: "Predsjedništvo SFRJ na sjednici održanoj 11. listopada 1991. godine razmotrilo je situaciju nastalu u povodu proglašenja samostalnosti i suverenosti Slovenije od 7. listopada 1991. i Hrvatske od 8. listopada 1991. godine, pri čemu je uzelo u obzir i zaključke Saveznog vijeća Skupštine SFRJ prihvaćene na sjednici vijeća, 25. lipnja 1991. ("Službeni list SFRJ" br. 47/91. od 25. lipnja 1991. godine). S obzirom da su jugoslavenski narodi - koristeći se pravom na samoodređenje - stvorili saveznu državu, odnosno federalnu zajednicu kao dobrovoljnu zajednicu ravnopravnih jugoslavenskih naroda i njihovih republika, nedvojbeno je da ova zajednica nije nametnuta ni jednom narodu. Sukladno tome, u našem federalnom sustavu, za razliku od drugih, federacija je dobila legitimne nadležnosti uz suglasnost svih federalnih jedinica, odnosno njihovih skupština kao najviših organi vlasti. Dajući svoju suglasnost, republike su Ustavom SFRJ obvezale i učinile federaciju odgovornom za ostvarivanje više strateški važnih zajedničkih interesa, između kojih i zaštitu nezavisnosti i teritorijalne cjelovitosti i ustavnog poretka SFRJ. Znači, u zaštiti zajedničkih interesa federacija je odgovorna svim narodima republika, a ne samo nekima od njih. To joj daje pravo da poduzme mjere kad god su ti interesi ugroženi. S obzirom da su zajednički interesi i odgovornost federacije u njihovoj zaštiti suglasno utvrđeni, suglasnost je nužna i ako netko želi odustati od zajedničkog ostvarivanja ovih interesa. To se može ostvariti sporazumnim donošenjem odgovarajućeg ustavno-pravnog akta. Polazeći od iznesenog: 1. Predsjedništvo SFRJ ocijenilo je i opet ističe da su republike Slovenija i Hrvatska proglasile svoju samostalnost i suverenost jednostrano, protuustavnim aktima, koji ne mogu proizvesti neposredne ustavno-pravne posljedice. Ovi akti znače grubu povredu teritorijalne cjelovitosti SFRJ i njezine državne granice i kao takvi povlače sve konzekvence predviđene ustavno-pravnim sustavom zaštite teritorijalnog integriteta. Zaštita teritorijalnog integriteta, koja jest vitalni, Ustavom SFRJ utvrđen zajednički interes, jest funkcija i odgovornost nadležnih saveznih organa, uključujući i oružane snage SFRJ, angažiranje kojih stoga ima puni legalitet i legitimitet. 2. Jednostranim secesionističkim aktima Slovenija i Hrvatska izravno ugrožavaju teritorijalni integritet Jugoslavije, koja je jedini međunarodno pravno priznati subjekt, čiji su i ove republike sastavni dio. Predsjedništvo SFRJ zbog toga upozorava da će Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija svaki eventualni pokušaj priznavanja tih akata Slovenije i Hrvatske držati flagrantnim miješanjem u njezine unutarnje poslove, aktom usmjerenim protiv njezina međunarodnog subjektiviteta i teritorijalne cjelovitosti. U tom slučaju primijenit će sva međunarodno-pravno priznata sredstva koja joj stoje na raspolaganju. Predsjedništvo SFRJ ističe da je Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija jedan od osnivača Ujedinjenih naroda i jedna od njenih najaktivnijih članica, i upozorava da bi eventualnim priznavanjem jednostranih secesionističkih akata Slovenije i Hrvatske bila grubo povrijeđena Povelja Ujedinjenih naroda, helsinški dokumenti i sve međunarodne konvencije o nepovredivosti međunarodnih granica. Ujedno, priznavanje jednostrane secesije bilo bi krajnje opasan presedan s pogubnim posljedicama za cjelokupan međunarodno-pravni poredak, posebno u slučajevima zemalja u kojima postoji secesionistička ambicija pojedinih federalnih ili administrativnih jedinica. 3. Akti secesije, doneseni od strane organa republika Hrvatske i Slovenije, premda motivirani i pravdavani nacionalnim interesima hrvatskog, odnosno slovenskog naroda, ignoriraju ne samo interese dijelova drugih naroda koji žive u tim republikama, nego i interese dijelova hrvatskog, odnosno slovenskog naroda, koji žive u drugih republikama. Nepoštivanje ustavno-pravnog sustava i jednostrano donošenje odluka u kojima se inače odlučuje zajednički i sporazumno, već je izazvalo dalekosežne štetne posljedice, proširenje međurepubličkih i međunacionalnih sukoba i izravne oružane akcije s golemim ljudskim gubicima i materijalnim razaranjima. Daljnje inzistiranje na jednostranoj secesiji, a posebno priznavanje, može još više zaoštriti ukupnu situaciju, otvoriti nova žarišta i sukobe i dovesti do kaosa i općegrađanskog rata. Ovim aktima ostaju ostvorena i sporna pitanja teritorijalnog razgraničenja i utvrđivanja granica, kao i čitav niz drugih pitanja iz dosadašnjih međusobnih odnosa, koje se moraju - u skladu s Ustavom SFRJ - sporazumno razriješiti. 4. Predsjedništvo SFRJ drži da odluke nadležnih organa republika Hrvatske i Slovenije o samostalnosti i suverenosti izravno ugrožavaju rad međunarodne konferencije o Jugoslavije koju su, inače, tražila i za nju se posebno zauzimala rukovodstva ove dvije republike. To se odnosi kako na njezine mirovne napore, tako i na njezine konačne rezultate, jer se spomenutim odlukama sva prijeporna pitanja i problemi odnosa u Jugoslaviji još više zaoštravaju, a rješenja o budućim odnosima jugoslavenskih naroda i njihovih republika prejudiciraju. Zato je nužno, a prema sudionicima ove konferencije i korektno, da se poštuje moratorij u pogledu primjene secesionističkih akata dok traje ova konferencija. Predsjedništvo SFRJ drži da je nužno poticati rad međunarodne konferencije o Jugoslaviji, ubrzati donošenje arbitražnih odluka o bitnim spornim pitanjima i verificirati ih u okviru zajednički utvrđenih nadležnosti saveznih i republičkih organa. 5. Predsjedništvo SFRJ ostaje pri stavu da je samo zajedničko i sporazumno donošenje odluka o ostvarivanju prava naroda na samoodređenje jedino u skladu s koncepcijom našeg ustavno-pravnog sustava. Da bi se to ostvarilo na legitiman način, nužno je deblokiranje rada svih saveznih institucija, naročito Skupštine SFRJ. Blokiranje rada - povlačenje i nesudjelovanje u zajedničkim institucijama federacije - gruba je povreda Ustava SFRJ, saveznih zakona i poslovnika o načinu rada i odlučivanju o njima, odnosno svjesno onemogućavanje rješavanja nastalih problema legalnim putem. Suglasno toj ocjeni neprihvatljive su optužbe na račun onih republika i pokrajina koje na ustavan način aktivno sudjeluju u radu i odlučivanju saveznih organa. 6. U nastaloj situaciji, u kojoj se nesudjelovanjem predstavnika određenih republika ignorira rad saveznih institucija i blokira njihovo odlučivanje, zaštita interesa i sprečavanje štetnih posljedica za druge narode i republike zahtijeva da se legalizira odlučivanje u ovim institucijama i bez sudjelovanja onih koji blokiraju njihov rad. Naime, pravo naroda na samoodređenje, koje ravnopravno pripada svim jugoslavenskim narodima, sadrži u sebi princip da se njegovim korištenjem ne može prouzročiti šteta drugim jugoslavenskim narodima. Polazeći od prirode ovog prava i navedenog principa, odluke o zajedničkim interesima, koje zajednički donose predstavnici drugih naroda, imaju pun legitimitet i ustavnost. 7. Stav je Predsjedništva SFRJ da sve savezne institucije (Skupština SFRJ, Savezno izvršno vijeće, Narodna banka Jugoslavije, Služba društvenog knjigovodstva i dr.) trebaju ostvariti kontinuitet svoga rada, u interesu onih republika i naroda čiji predstavnici sudjeluju u njihovu radu. U skladu s tim one trebaju, bez odgađanja, razmotriti sva aktualna pitanja iz svoje nadležnosti i na temelju prava naroda na samoodređenje, donijeti sve odluke koje su nužne da bi se zaštitili interesi onih naroda, odnosno republika koje predstavljaju, od posljedica nasilne i protuustavne secesije Slovenije i Hrvatske". (Hina) zg 111719 MET oct 91