HININ SVJETSKI SERVIS POSEBNIH I EKSKLUZIVNIH DOPISA

Nadnaslov: Pomilovanje za vođu Crvenih brigada Naslov: Što učiniti s bivšim teroristima? Podnaslov: Italija raspravlja o tome kako da razdoblje "Olovnih godina" postane povijest Piše: Philip PULLELLA RIM, 15.kolovoza (Reuter) - Renato Curcio nikad nikog nije ubio, ali ga mnogi Talijani smatraju najopasnijim teroristom u zemlji. Inicijativa predsjednika Francesca Cossige za pomilovanje vođe Crvenih brigada, gerile ekstremne ljevice dovela je Curcia u središte intenzivne nacionalne raspre i povrijedila obitelji žrtava. Curcio je iz svoje zatvorske ćelije inspirirao ubojstva i otmice kojima su Crvene brigade terorizirale Italiju više od desetljeća tijekom 70-ih i 80-ih godina. Kada bi Brigade izvršile ubojstvo Curcio bi se razvedrio. Prilikom javnih suđenja napadao je talijanske leadere, upozoravajući ih da bi njegovi sljedbenici mogli povesti revoluciju koja bi mogla pokopati njihov kapitalistički sustav. Ali, do revolucije nikada nije došlo i Curcio je ostao iza rešetaka. Curcio (49), zatočen je 1976. godine na osnovu optužbe za subverziju i poticanje terorizma ali nikada nije bio izravno umiješan u ubojstvo. Kazna mu ističe 2026. godine. Cossiga i drugi političari žele s Curciom okončati jedno od najmračnijih i najkrvavijih razdoblja u Italiji. "Dio naše povijesti je završen. Država je sada jaka. Ona je pobijedila masovni terorizam...ova je epizoda okončana", rekao je Cossiga prošlog tjedna, objavljujući svoju namjeru da pomiluje Curcia. Politički komentatori ocjenjuju da bi pomilovanje imalo veliku simboličnu vrijednost jer bi vlada mogla pokazati kako je gerilski pokret mrtav i kako je velikodušna prema bivšem lideru grupe koja je nekoć državu bacila na koljena. Međutim, obitelji političara, sudaca, novinara i policajaca ubijenih ili ranjenih od strane Brigada bijesne su i traže od predsjednika da promjeni nakanu. "Uopće se ne poštuju naši mrtvi", kaže Ilena Leonardi, čiji je suprug vodio petočlanu policijsku pratnju koju su Crvene brigade ubile 1978. godine prilikom svoje najpoznatije operacije- otmice i ubojstva bivšeg talijanskog premijera Alda Mora. "Curcia, koji je propovijedao nasilje držim odgovornim za svaki pojedini zločin počinjen od strane terorista", kaže Ulderico Tobagi, čijeg su sina Waltera, istaknutog novinara Brigade ubile 1980. godine. "Propovjedati oružanu borbu istovremeno znači zagovarati ubijanje nedužnih ljudi. On je više kriv od ostalih", pojašnjava Tobagi. Cossiga kaže da je u njegovoj moći osloboditi Curcia dekretom o pomilovanju ali bi ga morao potpisati ministar pravde Claudio Martelli. Talijanske političke partije podijeljene su kako u ovom slučaju tako i u slučaju prijedloga da bi 245 terorista (Hina - nastavlja se) 63. HININ ... (2) ljevičara moglo biti pušteno ranije iz zatvora."Najbolje bi bilo smanjiti pretjerane kazne izrečene u razdoblju terorizma", kaže Luciano Violante iz Demokratske partije ljevice, bivše talijanske KP. Međutim, u najnovijoj anketi 76% Talijana odgovara da je Curcio bio odgovoran za zločine Crvenih brigada, 61% kaže da bi trebao ostati u zatvoru, a 64% odgovara da država ne treba pokazivati samilost za bilo kojeg kažnjenog teroristu. Curcio, čija je supruga Mara Cagol ubijena 1975. godine u policijskoj raciji na sklonište terorista, osnovao je Crvene brigade 1970. godine i odredio njihov poznati simbol- petokraku zvijezdu. Od tada do godine 1988., kada je grupa ubila svoju posljednju žrtvu, bila je to jezovita posjetnica kojom se preuzimala odgovornost za gerilske napade, crtana sprejem po zidovima i odašiljana novinama. Otkad je policija raskrinkala Crvene brigade i njihove ogranke, mnogi bivši teroristi surađivali su s vlastima, da bi dobili blaže kazne. Mnogi uživaju dnevni otpust iz zatvora da bi mogli raditi vani. Ubijanjem i podmetanjem bombi Crvene brigade su željele izazvati državnu represiju, nadajući se da će to potaknuti revolucionarni ustanak talijanske radničke klase. Curcio je odbio odreći se svoje prošlosti ili osobno tražiti pomilovanje. Njegova majka postavila je formalan zahtjev. Međutim, u pismu Martelliju, analizirajući gerilski pokret on je u potpunosti priznao poraz tog pokreta. U njemu navodi da su Brigade rođene u jedinstvenom razdoblju talijanske povijesti koji je sada mrtav. Neki talijanski političari zalagali su se za opoziv oštrih, tvrdokornih zakona donešenih u razdoblju terorizma koji su vlastima davali mogućnost određivanja strožih kazni gerilcima nego ostalim Talijanima za zločine kao što je posjedovanje oružja. Drugi su se zalagali za smanjenje kazni svim teroristima izuzev onih osuđenih za ubojstvo. Crvene brigade su izvele svoju prvu otmicu 1972. godine otevši jednog milanskog direktora. Optuživali su ga za zločine protiv radničke klase i pustile ga neozlijeđenog. Visoka nezaposlenost, rastuće nezadovoljstvo vladom i val studentskih prosvjeda učinile su Italiju 70-ih godina zrelom za ljevičarsko nasilje. Danas "Anni di Piombo" (Olovne godine), razdoblje poznato po terorizmu, izgleda postaje prošlost. "Curcio je ideološki relikt ali on to barem priznaje", kaže milanski dnevnik "Il Giornale". "Olovne godine su iza nas...i to daje legitimitet gesti velikodušnosti". Ali, Maurizio Puddi, vođa Talijanskog udruženja žrtava terorizma, na kojeg su Crvene brigade pucale 1977. godine, ne slaže se. "Država je svakako ta koja može prosuditi", kaže on. "Ali država također ne smije zaboraviti krvavi trag kojeg je terorizam ostavio za sobom." (Hina)fp 151355 MET aug 91