POSLANICA PREDSJEDNIKA REPUBLIKE HRVATSKE DOMAĆOJ I MEĐUNARODNOJ JAVNOSTI (EMBARGO DOK NE JAVIMO)

I MEĐUNARODNOJ JAVNOSTI (EMBARGO DOK NE JAVIMO) ZAGREB, 8. srpnja (Hina) - Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman obratio se danas preko Hrvatske televizije poslanicom domaćoj i međunarodnoj javnosti. Poslanica glasi: "Proslov: državno-politička kriza na tlu bivše, a samo u formalnom međunarodno-pravnom smislu postojeće, jugoslavenske državne zajednice - dostigla je stupanj posvemašnjeg i nezadrživog rasula. U duhovnom smislu taj je rasap poprimio značajke općeg nepovjerenja i zaslijepljene mržje. Očito, stigli smo do točke takva usijanja idejno-političkih i međunacionalnih suprotnosti na kojoj mržnja i pogibelj ratnog razraćunavanja prijete katastrofalnim posljedicama. A to znaći i isključenjem svake mogućnosti izmirenja za dulje povijesno razdoblje. To je razlog zašto se ovom poslanicom obraćam domaćoj i međunarodnoj javnosti. Narodu hrvatskom u domovini i u svijetu, i svim građanima Republike Hrvatske! Sve vrijeme, od prošlogodišnje uspostave demokratske vlasti u Hrvatskoj, sloboda i suverenitet Hrvatske bili su ugroženi od dogmatsko-komunističkih, jugoslavensko-unitaristićkih i velikosrpsko-hegemonističkih snaga. Pokretanje četničko-terorističkog odmetništva od Knina do istočne Slavonije - u zaleđu saveznih organa jugoslavenske federacije i Jugoslavenske armije - najočitiji je izraz pokušaja obaranja demokratske Hrvatske i stvaranja Velike Srbije. U tu svrhu hrvatskoj je nametnut neprestani teroristićki, zapravo prikriveni ili "mali" rat s namjerom njegova postupna širenja iz jednog u druga područja. Ovih dana, nakon proglašenja samostalnosti Hrvatske i Slovenije i otpočinjanja ratnog sukoba između JNA i Slovenije, Hrvatska je izbjegla da bude uvućena u otvoreni sveopći rat u koji je žele strovaliti svi spomenuti protivnici njene slobode i suverenosti. To bi, doduše, odgovaralo i trenutačno ugroženoj Sloveniji. Mi smo Sloveniji pružili političku, moralnu i svaku drugu moguću potporu, ali smo odbili višestrane poticaje da napadnemo tenkovske kolone, jedinice i vojarne JNA na teritoriju Hrvatske. I to iz razloga što bi to značilo preuzeti na svoja leda rat s cjelokupnom JNA, a također i izliku za širenje četničko ustaničkog odmetništva, pa i za otvoreni rat Srbije protiv Hrvatske. Držimo da je naša razborita politika ne samo pridonijela obustavi ratnog razračunavanja u Sloveniji i prihvaćanju inicijative EZ za mirno rješavanje kriza, nego i pospješila međunarodno priznavanje Hrvatske i Slovenije. Mi smo prihvatili prijedloge "trojke" iz EZ (Gianni de Michelis, Jacques Poos i Hans Van den Broek) pod dva uvjeta: prvo, da se ne dovodi u pitanje referendumska odluka o suverenosti i samostalnosti Hrvatske, i drugo, da se zahtjev za povlačenje JNA u vojarne odnosi i na Hrvatsku, da bismo sa svojim redarstvenim snagama mogli uvesti pravni poredak na čitavom teritoriju Republike. Pošto je došlo do obnavljanja sukoba između jedinica JNA i slovenske TO, te prijetećeg govora načelnika Generalštaba generala Adžića i pokreta tenkovsko-motoriziranih sastava prema istočnoj Hrvatskoj i zapadnoj Bosni, mi smo naredili djelomičnu mobilizaciju naših obrambenih snaga. Toga kritičnoga dana (3. srpnja) u razgovoru s generalom Kadijevićem dobio sam uvjerenja "da JNA neće napasti Hrvatsku ukoliko ne bude izazvana". Sa svoje strane uzvratio sam da je vrhovništvo Hrvatske i dosada, pa će i odsada učiniti sve da ne dode do ratnog razračunavanja s JNA i s onim dijelom srpskog pučanstva što nasjeda obmanama o "ustašoidnosti" demokratske hrvatske vlasti. I ovom prigodom posebno se obraćam Srbima u Hrvatskoj. Demokratska vlast suverene Hrvatske smatra vas u svemu ravnopravnim građanima. Ustavom zajamčena građanska i nacionalna prava mogu se jedino oživotvoriti uz sudjelovanje vaših demokratski izabranih predstavnika u smislu kulturne autonomije, lokalne samouprave i proporcionalnog sudjelovanja u sustavu vlasti. Ovo govorim s punom odgovornošću, kao Predsjednik Republike. Mi ćemo učiniti sve da u redovima hrvatskoga pučanstva spriječimo svako poticanje šovinističke djelatnosti, što bi u srpskom pučanstvu moglo buditi sjećanja na ustaška ratna zlodjela. Ali isto tako očekujemo da se srpsko pučanstvo- koje čini 12% stanovništva Hrvatske - još odlučnije ogradi od četničkih ekstremista jer i njihova su se ratna zlodjela urezala u duše hrvatskih Ijudi, a i današnja nedjela prijete izazovom krvoprolića. Vrijeme je da Srbi u Hrvatskoj pruže i djelatan, a ne samo pasivan otpor četničkom teroru da bi očitovali kako svoju domovinsku vezanost za Hrvatsku, tako i svoju spremnost da ne žele biti puki instrument velikosrpskoga hegemonizma nad hrvatskim narodom. Demokratska vlast suverene Hrvatske pruža Srbima u Hrvatskoj sva jamstva ustavno-pravnoga poretka. Ona je isto tako zainteresirana da i Hrvati izvan Hrvatske uživaju ista takva prava. Hrvatska vlast obvezuje se i na sve međunarodne konvencije o građanskim, Ijudskim i nacionalnim pravima i spremna je na kontrolu njihovih poštivanja od strane svih međunarodnih tijela. Zbog sustavne protuhrvatske djelatnosti srpskih ekstremista i četničkog terorizma, u području Knina i nekih drugih naselja sa srpskom većinom, hrvatski je narod, u tim krajevima, ali i u cjelini, doveden u stanje krajnje zabrinutosti, uznemirenosti i ogorčenja. Njegovo je strpljene pri kraju, on više ne može trpjeti teror i žrtve, ponižavanje i trganje vlastite mu zemlje, jer osjeća da je u pitanju ne samo tek izvojevana sloboda i demokracija, već i sama budućnost Hrvatske. I u ovim dramatičnim danima kad su velikosrpsko-hegemonističke i komunističko-unitarističke snage raspirile četničke strasti i mržnju prema svemu hrvatskom do krajnjih granica, te izgleda da nema drugog izlaza do oružanoga razraćunavanja - mi pozivamo na mir i razum. Ali također odlučno izjavljujemo: mi ne odustajemo od oživotvorenja suverene i samostalne Hrvatske. I u ovim presudnim povijesnim trenucima, pozivam hrvatske Ijude u domovini i svijetu na razboritost i hladnokrvnost. No, istodobno pozivam i na jedinstvo i odlučnost za obranu svoje tek izvojevane slobode i demokracije. Priberimo sve svoje snage i budimo spremni. Ne dopustimo nikakvu samovolju i anarhičnost, ni na jednom području važnom za autoritet demokratske vlasti i integritet Republike Hrvatske. Do posljednjeg trena činit ćemo sve da zbog odmetničkog terorizma ne dode do općega krvoprolića i razornoga rata. Ali, ako se naši napori da postignemo mirno demokratsko rješenje pokažu uzaludnim, ili ako nam zaprijete i vojnom oruianom silom, pozvat ću cijeli hrvatski narod i sve građane Republike na noge. Do posljednjeg daha branit ćemo svaku stopu naše napaćene hrvatske zemlje. A da će u toj nametnutoj borbi pravda i pobjeda biti na našoj strani, jamči nam duhovno jedinstvo domovinske i iseljene hrvatske, svih staleža i naraštaja hrvatskoga naroda i svih građana koji Hrvatsku osjećaju svojom domovinom. Državno-političkom vodstvu Republike Srbije i cijelom srpskom narodu! U žarištu jugoslavenske driavno-političke krize bili su oduvijek i danas jesu hrvatsko-srpski odnosi. Stoga i izlaz iz te krize, što danas prijeti katastrofom međusobnoga rata, treba tražiti u rješenju hrvatsko-srpskih nacionalno-državnih suprotnosti. Kao dva najveća naroda, s najdužom povijesnom i državnom samobitnošću, srpski i hrvatski narod ušli su u zajedničku državu iz različitih pobuda. Stoljećima življahu odvojeni, u dobrosusjedskim ili savezničkim odnosima, a život u zajedničkoj državi, od 1918. do danas, doveo je do međusobnoga poricanja, posvemašnjega nepovjerenja, pače i mržnje koja danas prijeti ugrozom međusobnoga razraćunavanja sličnom onom iz drugoga svjetskoga rata. Tome pridonosi naročito poticanje odmetničkog ekstremno šovinističkog četničkog pokreta u Hrvatskoj, koji neprijeporno povijesna hrvatska područja proglašava sastavnim dijelom Srbije. Taj pokret je organiziran i pomagan iz Srbije: politički, financijski i naoružavanjem, pače, i ubacivanjem četničkih odreda i kolovođa od Knina do Slavonije i Baranje. Osim poznatih četničkih organizacija iz Srbije, protuhrvatsku odmetničku djelatnost pomagali su i neki službeni organi Srbije uz neviđenu propagandnu hajku protiv demokratske vlasti i Republike Hrvatske većine srpskih listova, a također i beogradske i novosadske radio-televizijske mreže. To i jest ponajviše uvjetovalo da jedan dio srpskog pučanstva potpadne pod utjecaj laži i obmana o značajkama i namjerama hrvatske demokratske vlasti. lako većina srpskog pučanstva ne prihvaća taj velikosrpski šovinizam - što se očitovalo u njegovu sudjelovanju u referendumu za suverenu Hrvatsku - već ga štoviše osjeća kao teror koji ugrožava i njegove životne interese, u Srbiji se šire obmane o genocidnoj ugroženosti Srba u Hrvatskoj. Razumljivo je da to vrijeda i uznemirava čitav hrvatski narod. Ne treba posebno obrazlagati da taj šovinistički ekspanzionizam, ako mu se ne stane na kraj, dovodi u pitanje kako mogućnost normalnoga suživota Srba u Hrvatskoj, tako i prirodnoga odnosa hrvatskoga i srpskog naroda u cjelini. I njihovih država, danas i u budućnosti. Hrvatski se narod ne može i nikad neće pomiriti s planovima o stvaranju Velike Srbije na račun hrvatskih zemalja. Nasuprot zahtjeva "da svi Srbi žive u jednoj državi", nitko ne može poreći takvo pravo i Hrvatima. Povijest je već dala odgovor na to da Srbija nema takve premoći i sile kojom bi mogla postići svoje isključive ciljeve. To sve upućuje na potrebu sporazumnoga rješavanja svih pitanja u međunacionalnim hrvatsko-srpskim odnosima. Dakako, oni su do krajnosti zamršeni i s problemom međunacionalnih odnosa Muslimana, Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini, i njihova odnosa prema Srbiji i Hrvatskoj. No, baš zbog toga, i zbog cjeline hrvatsko-srpskih odnosa, prijeko je potrebno da se umjesto međusobnoga optuživanja, sjedne za okrugli stol i otvoreno razgovara o svim problemima. Samo na taj način moguće je izbjeći krvoproliće i ratnu kataklizmu, i postići sporazum - uz poštivanje interesa svakoga naroda - kojim bi se riješile hrvatsko-srpske suprotnosti i stvorile pretpostavke za trajan dobrosusjedski život dvaju naroda. Treba već jednom shvatiti da su u nepovrat prošla vremena kad je Stojadinović mogao reći da s Hrvatima ne treba razgovarati jer ih može držati u šahu s Koroščevim klerikalcima i sa Spahinim muslimanima. Nasuprot otvorenim ratnohuškačkim pozivima iz velikosrpskoga tabora, vrhovništvo Republike Hrvatske spremno je za takve razgovore i za pronalaženje mirnoga rješenja. Ako ustreba, prihvatit ćemo i pomoć međunarodne arbitraže, u duhu demokratskih načela na kojima se izgrađuje međunarodni poredak u današnjem svijetu, i posebno u Europskoj zajednici. Slovenskom narodu i državno-politićkom vodstvu Republike Slovenije! Prijateljstvo slovenskoga i hrvatskoga naroda, ostvareno suradnjom njihovih demokratskih državno-političkih vodstava, bilo je od najvećeg značenja za uspostavu, pa i za obranu, njihovih suverenih i samostalnih republika. Ta suradnja građena je na razumijevanju različitoga položaja obaju naroda, pa stoga i razlika u držanju njihovih predstavnika u različitim povijesnim trenucima ili u pristupu pojedinim pitanjima. Baš zato u Hrvatskoj su s velikim iznenađenjem primljene javne objede pa čak i izjave pojedinih ćlanova slovenske vlade o tome da je Hrvatska malne izdala Sloveniju, da Hrvatska vodi "nedosljednu i nepoštenu politiku", da samostalna Slovenija i dalje graniči s Jugoslavijom... U svezi s tim potrebno je istaknuti: Hrvatska je pružila Sloveniji političko-moralnu a i drugu moguću pomoć protiv agresije JNA. A ne treba smetnuti s uma da Hrvatska već godinu dana sama vodi svojevrstan rat u kojemu je palo više života nego u sadašnjem agresivnom pohodu na Sloveniju. Bitna razlika u položaju dviju republika nedvojbeno je uvjetovala i različitost u ostvarenju odluka o osamostaljenju, premda se, naravno, ni prosudbeni čimbenici ne mogu zanemariti. Mi u Hrvatskoj npr. smatramo da bi bilo svrsishodno da predstavnik Slovenije dr. Janez Drnovšek sudjeluje u radu saveznog Predsjedništva u razdoblju razdruživanja zajedno sa Stipom Mesićem, koji je bez njegova sudjelovanja gotovo onemogućen. U svakom slučaju za izgradnju trajnih prijateljskih odnosa između suverenih i samostalnih država Slovenije i Hrvatske, na što su one upućene, i za što se Hrvatska zdušno i iskreno zauzima, potrebno je i međusobno uvažavanje zasebnih objektivnosti i uzajamna spremnost na usklađivanje ne samo opće politike nego i konkretnih koraka radi osiguranja zajedničkih ciljeva i interesa. Osobito dok ne dođe do potpunog razdruženja. Narodima i državno-političkim vodstvima ostalih republika! U svojoj težnji da osigura svoju državnu suverenost i samostalnost, Republika Hrvatska mora - razumije se - voditi računa i o cjelini hrvatskoga naroda. Pritom će se upravljati poštivanjem prava i interesa svih drugih naroda. Kao i u dosadašnjoj povijesti, u obje Jugoslavije, drugi narodi i nacionalne manjine - Makedonci, Crnogorci, Muslimani, Albanci, Madžari, Talijani, Židovi i drugi - mogu uvijek računati na moralno-političku i svaku drugu moguću pomoć u njihovoj težnji za osiguranjem svojih demokratskih građanskih i nacionalnih prava. Vrhovnom zapovjedništvu jugoslavenskih oružanih snaga i svim pripadnicima JNA! Hrvatska je javnost sa zadovoljstvom primila opetovane službene izjave da JNA poštuje legitimnost i legalnost demokratski izabrane vlasti Republike Hrvatske, kao i one da će JNA prihvatiti svako političko rješenje jugoslavenske državne krize. Međutim, hrvatska javnost biva sve više zabrinuta mnogim postupcima, izjavama i držanjem pojedinih predstavnika, komandi i sastava JNA. Od takvih navodim samo one najizrazitije primjere što očito svjedoče da se i neki najutjecajniji čimbenici u JNA ne mire s demokratskom preobrazbom komunističkog jednostranačkog sustava i posebno sa suverenošću Hrvatske. - da protuustavno oduzimanje republikama teritorijalne obrane i njeno razoružanje nije provedeno svuda kao u Hrvatskoj, pokazao je i sadašnji rat TO Slovenije s JNA, a i najnovija izjava o jačini TO Srbije. - zbog držanja JNA spriječeno je u samom početku ugušenje kninske pobune; - inscenirani proces protiv generala Špegelja i Virovitičana zbog tobožnje pripreme oružane pobune protiv JNA, bio je zapravo usmjeren protiv vlade Republike Hrvatske; - pokušaji uvođenja izvanrednih mjera zbog tobožnje ugroženosti Srba u Hrvatskoj, a zatim izlazak jedinica JNA u krizna područja praktično se pretvorio u oslonac i svojevrsni zaštitni štit četničkog odmetništva u Hrvatskoj; - na različite načine armijskim naoružanjem opskrbljeni su ne samo četnički odredi nego i civilno srpsko pučanstvo u Hrvatskoj, a također i u Bosni i Hercegovini; - obnavljanje Saveza komunista - pokreta za Jugoslaviju u okviru i oko JNA s programom restauracije komunističkog socijalizma i odbacivanja demokracije, kao privremene pobjede kontrarevolucije i zapadne agenture, bilo je prije svega radi obaranja demokratske vlasti u Hrvatskoj i u Sloveniji; - nepovjerenje prema časnicima hrvatske nacionalnosti i smjene u višim vojnim komandama znak su sve upitnijih promjena u JNA. Sustavno pisanje armijskih glasila o "ustašoidnosti" demokratski izabrane vlasti u Hrvatskoj, duh internih smjernica starješinskom kadru i javnih izjava generala Adžića, Negovanovića i Živote Avramovića (koji je bio "pacificator" Kosova, a sada postavljen za komandanta Pete armijske oblasti u Zagrebu umjesto Slovenca Kolšeka) - sve to upućuje na zaključak da su u redovima JNA odveć utjecajni oni što bi se htjeli obračunati s demokracijom, a pogotovo sa suverenošću i samostalnošću Republike Hrvatske. Jugoslavenska se armija u stvarnosti sve više poistovjećuje s jedne strane s velikosrpskom politikom, a s druge s očitom jugounitarističkom politikom, s očitim namjerama nekih političkih i vojnih čimbenika da se ona pretvori u instrument za ostvarenje njihovih protudemokratskih i u prvom redu protuhrvatskih ciljeva. Razlog za opravdanost takvih sumnji javnost nalazi naročito u zaposjedanju onih područja koja su u programu granica Velike Srbije, zatim u sve nametljivijoj prisutnosti vojno-obavještajne službe u Hrvatskoj, i napokon u pokretima tenkovskih kolona, te navodnim pripremama za oružano obaranje demokratske vlasti suverene Hrvatske. Sve je to u hrvatskom narodu stvorilo klimu potpunoga nepovjerenja u JNA, koji je osjeća kao srpsku i okupacijsku vojsku. Taj opći dojam nažalost ne mogu izmijeniti ni izjave o legitimnosti izabrane vlasti u Hrvatskoj, ni oni slučajevi u kojima su jedinice JNA ostvarile normalnu suradnju s hrvatskim vlastima, pa i s organima unutrašnjih poslova. Razumljivo je da se jugoslavenska armija, zbog mnogih razloga, teže prilagodava demokratskim preobrazbama pa i osamostaljenju Hrvatske i Slovenije. To više začuđuje ustrajanje vojnoga vrha da JNA arbitrira u političkim rješenjima, zauzimajući se čak za preživjeli socijalistički sustav i za jedinstvenu federativnu Jugoslaviju, kakva ne postoji i nije moguća, a najmanje s prisilom vojne sile. A da vojske ne može i ne smije preuzimati ulogu arbitra u rješavanju državno-političke krize, na to upućuju mnogi povijesni primjeri, pa i najnoviji iz njezina pohoda na Sloveniju. U svezi sa svime izloženim, kao predsjednik Republike Hrvatske upućujem poziv najodgovornijim čimbenicima u vrhovnom zapovjedništvu jugoslavenskih oružanih snaga i u svim ostalim komandama JNA: prvo, da što prije i na što uvjerljiviji način uklone u hrvatskoj javnosti nagomilane sumnje o protudemokratskim i protuhrvatskim namjerama JNA, drugo, da se JNA pridržava sporazuma s Europskom zajednicom o povlačenju vojske u vojarne i u Hrvatskoj, kako bi redovne policijske snage mogle uspostaviti pravni poredak tamo gdje je on narušen, i, treće, da poduzmu odlučne korake radi sprečavanja eventualnih avanturističkih planova za vojni pohod protiv Hrvatske. Ako bi do njega u bilo kom obliku došlo, Hrvatska bi se suprotstavila svojim obrambenim snagama, ali i pozivom čitavom narodu u domovini i iseljeništvu, te svim pripadniciam JNA ne samo iz Republike Hrvatske, da ne sudjeluju u pokušaju pokoravanja Hrvatske već da se pridruže obrani ugrožene slobode hrvatskoga i ostalih nesrpskih naroda. Čvrsto sam uvjeren da bi takav poziv imao odjeka i u srbijanskim redovima. Agresija armije izazvala bi razumije se kobne posljedice, ali bi takav pothvat bio smrtonosan udarac i po njegove pokretače. Sa svoje strane vrhovništvo Hrvatske, ukoliko će se JNA korektno odnositi prema legitimnoj vlasti Republike, i prilagoditi političkom rješenju jugoslavenske krize, odlučno će se zauzimati da Hrvatska preuzme kako odgovarajuće dijelove JNA, tako i potrebnu brigu o njezinu aktivnu i umirovljenom sastavu. Vladama i demokratskoj javnosti zemalja EZ i KESS ! U ime Hrvatske prihvatio sam prijedloge trojice predsjednika Ministarskog vijeća EZ za prestanak neprijateljstva u Sloveniji i za stvaranje preduvjeta za političko rješenje jugoslavenske krize uz pomoć međunarodne zajednice, na osnovama priznavanja suverene volje hrvatskoga i slovenskoga naroda. Hrvatska će se pridržavati primljene obveze, očekujući da će Predsjedništvo SFRJ osigurati da se JNA i na njezinom području povuče u vojarne, po drugoj točki toga sporazuma. Budući da se situacija u Jugoslaviji, zbog kršenja primirja u Sloveniji i jačanja četničkog terorizma u Hrvatskoj, i naročito zbog pokreta vojske u Hrvatskoj i oko njenih granica, i dalje pogoršava, predlažem vladama i organima EZ i KESS da ubrzaju dogovoreni mehanizam praćenja i savjetodavne, pa ako zatreba i druge djelotvorne pomoći kako bi se osiguralo rješavanje jugoslavenske krize mirnim putem. Sa svoje strane Hrvatska će nastojati, kao i dosada, da referendumsku odluku hrvatskoga naroda i svih građana Republike o proglašenju samostalnosti, ostvari na postupan, miran i demokratski način. Zbog toga očekujemo da će međunarodna zajednica što hitnije priznati Republiku Hrvatsku kao punopravnoga člana međunarodnoga poretka. Ne odstupajući od postizanja pune suverenosti, jer ga na to obvezuje plebiscitarno izražena volja naroda, vrhovništvo Hrvatske težit će i nadalje da interese svoga naroda uskladi s poštivanjem prava drugih naroda i nacionalnih manjina, imajući uvijek pred očima i interese mira u ovom dijelu Europe. U Zagrebu, 8. srpnja 1991. Dr. Franjo Tuđman, predsjednik Republike Hrvatske (Hina) 080000 MET jul 91