UMRO HRVATSKI KNJIŽEVNIK ZVANE ČRNJA

ZAGREB, 27. veljače (Hina) - Istaknuti hrvatski književnik, akademik, novinar, publicist i utemeljitelj "Čakavskog sabora" Zvane Črnja umro je jučer u Zagrebu. Rođen je 1920. u selu Črnji blizu Žminja, u rovinjskoj općini. Godine 1938. javio se u zagrebačkoj "Istri" i sušačkom "Primorju" prvim stihovima na zavičajnom govoru i proznim tekstovima na štokavštini. Za rata sudjeluje u NOP-u te u Istri i Gorskom kotaru uređuje partizanske listove. Osnovao je i vodio "Hrvatski list". Nakon rata neko vrijeme radi kao novinar, a potom se odlučuje za književnost. Bio je filmski dramaturg i urednik u izdavačkom poduzeću "Epoha", urednik zagrebačkog časopisa "Most" a bavio se i prevođenjem. Črnja je jedan od utemeljitelja i osnivača "Čakavskog sabora" 1969., a kao glavni tajnik vodio ga je do 19'77. Bio je dugogodišnji urednik edicije "Istra kroz stoljeća", od 1975. je član - suradnik, a od 1973. izvanredni član JAZU. Nedavno mu je riječki izdavač "Otokar Keršovani" izdao Sabrana djela. U povodu smrti ovoga istaknutog književnika, pjesnika i kulturnog djelatnika izjave su dali: Akademik i književnik Mirko Božić: "S velikom tugom primio sam vijest o smrti Zvane Črnje, velikoga čakavskog pjesnika, promicatelja istarske čakavske riječi, čovjeka puntarskog duha, vezana za hrvatsku grudu kao Antej za snagu zemlje. O njemu su njegovi Bezjaci govorili i govorit će kao o Velom Joži i neuništivoj narodnoj snazi i nadi, on sam bio je povučen, skroman, plemenit, čovjek rodoljub i humanist. Njegovo neumorno djelo kao i životne patnje dostojne su jednog romana. Na taj način je ostao zapamćen cjelokupnim djelom i životom kao neizbrisiva legenda o Istri i njezinu čovjeku kroz stoljeća." Pjesnik Slavko Mihalić: "Pravi značaj pisca i kulturnog radnika Zvane Črnje osjetio sam prošle godine u Istri među njegovim vršnjacima, ali i mladim ljudima. Ondje je on pojam pjesničke riječi i hrvatstva Istre. Svi znaju njegove čakavske stihove napamet i svima nam je bilo teško što zbog bolesti prvi put nije došao na te pjesničke svečanosti oko njegova rodnog mjesta. Mislim da se upravo sada, kad su mu se pojavila Sabrana djela, ozbiljnije vrednuje njegov pjesnički i drugi književni rad te da se otkriva tajna njegova istarskoga pjesničkog jezika, čudesne čakavštine. Književnik, dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Josip Bratulić: "Od prve zbirke "Istarska zemlja" do smrti svoju sudbinu ili sudbinu svoje poezije Zvane Črnja vezao je za Istru. Cijelo njegovo nagnuće težilo je da osvijetli položaj Istre i Istrana u Hrvatskoj. Pritom nije zaboravljao ni Talijane, pišući o njihovoj kulturi i poeziji. Kao osnivač "Čakavskog sabora" uistinu je uspio kulturno povezati Istru i Hrvatsku, ostvarujući drugi nacionalni preporod istarskih Hrvata. U okviru svoje vizije kulturne povijesti Hrvatske posebice je isticao napredne ideje o povezivanju sa Zapadnom Europom. I u tom ozračju valja vrednovati njegov poetski, esejistički i kulturno-povijesni rad." Redoviti profesor i šef Katedre za noviju hrvatsku književnost. Filozofskog fakulteta u Zagrebu Miroslav Šicel: "Kulturološka i književna djela Zvane Črnje kreću se u široku rasponu od intimno-lirskih čakavskih rukopisa, koji svoje izvorište crpe u vlastitom težačkom istarskom zavičaju, sve do općenacionalnih hrvatskih i univerzalnih tema o egzistencijalnim problemima čovjeka. Svojom je poezijom dokazao vrijednost i aktualnost istarske čakavske riječi, a esejistiku i kritiku prožeo je etičkom i estetskom kategorijom općeljudskosti." (Hina) 270000 MET feb 91