TUĐMAN-GOVOR+PU 11,12/HR HR21 DR. FRANJO TUĐMAN GOVORIO ZASTUPNICIMA HRVATSKOG SAHORA

DR. FRANJO TUĐMAN GOVORIO ZASTUPNICIMA HRVATSKOG SAHORA $ (NASTAVAK) $ 58. DR. FRANJO ... (9) antijug slavensko nego najjače u nedostatku bilo kojeg projekta upravo ističu takav program. Pa je tu onda i ona znamenita izjava kako se demokrati ugledaju na Evropu, a ta je Evropa dopustila da se stvori ujedinjena Njemačka i prema tome nemamo što od nje u demokratskom smislu ništa učiti. Sve ovo uz obilato mijenjanje političke karte Istočne Evrope, njeno obaranje na koljena u svakom pogledu, da se o tome staraju veliki meštri mnogih medunarodnih agentura čiji nam se državni zvaničnici maltene svakodnevno prikazuju u svjetlu dušebrižnika, zaštitnika samozvanih patrona, itd. Od shvaćanja Borisava Jovića u tom smislu na istoj toj sjednici tek ponešto. Za nas se postavlja pitanje kako da prešivimo dok ovo ne riješimo i to vrlo ozbiljno pitanje kako da preživimo bez katastrofe, a i kako da riješimo ova pitanja koja su ovoliko teška i na žalost zasad sa slabim izgledima da se priblišimo. Moramo prihvatiti da imamo različite interese i razlišite stavove koji se u nekim stvarima do te mjere razilaze da možda i ne možemo da ih usuglasimo. Od samog početka imamo tu crtu: prihvaćeno je zapravo da i ne može biti usuglašavanja. To moramo prihvatiti kao činjenicu. Treba da polazimo od toga da pokušamo usuglasiti koliko možemo i učinimo sve što je u našoj odgovornosti. (Hina - nastavlja se) 58. DR. FRANJO... (10) Ja ne vidim da bismo se mogli dogovoriti o svemu nego da se svi dogovorimo i da poštujemo to što imamo... Mi radimo na tome da to stanje mijenjamo, ali dok ga ne promijenimo ne može svak da izmišlja svoje, da donosi i to ruši. Pazite, dok je u početku bilo stanovište da postojeći institucionalni okvir i ustav ne pruša mogućnost za rješenje krize sad se već prelazi na, pošto su već izvršene one promjene u Srbiji, pošto je Srbija donijela svoj ustav, pošto su ukinute pokrajine, itd, sad se prelazi na inzistiranje na poštivanju saveznog Ustava, koji još argumentira sa svim onim socijalističkim, boljševičkim elementima. Ne možemo nikakvo rješenje da nađemo ako bilo gdje odstupimo od pravnog sistema pojedinačno. Jednostavno, unosi se opći kaos. Evo pitanja o prihodu federaciji, da pitam ono što je danas dogovoreno to je beskonačna lančana reakcija. Stvarno molim da ovo pitanje kompromisa tolerantno tretiramo, imamo Skupštinu Jugoslavije koja je kompetentna za promjenu Ustava uz suglasnost republika i pokrajina, imamo Predsjedništvo i SIV koji su odgovorni za provođenje zakona, za očuvanje ravnopravnosti, itd. Niti mi koji smo odgovorni za to možemo da pristanemo da ne poštujemo ono za što smo izabrani niti možemo da pristanemo da se drukčije radi. Kod toga je interesantno da su onda predstavnici Kosova tu bili prisutni, da su postavljali pitanje što je s nama koji nemamo više niti Skupštinu, itd. Medutim, odgovor je bio - to nije na dnevnom redu - pošto je to završeno. U tim i takvim okolnostima poznati su vam naši i slovenski (Hina - nastavlja se) 58. DR. FRANJO ... (11) stavovi tj. konfederalni nacrt saveza suverenih republika. Mi smo taj svoj prijedlog temeljili na temelju sveukupnog povijesnog iskustvao Ja sam opetovano govorio da Hrvatska na žalost ili na sreću, više na žalost ima najbogatija iskustva, jer je jedan od najastarijih evropskih naroda koji je sačuvao svoj kontinuitet ne samo nacionalne nego i državne samobitnosti, ima najdublja iskustva iz života u saveznim državama, iz personalne unije s Ugarskom, pa zatim personalne unije sa habsburškom dinastijom, pa zatim i realne unije u Austro-Ugarskoj, a isto tako na žalost preteška iskustva iz položaja Hrvatske kad je izgubila državnu samobitnost, stvaranje zajedničke države nakon l9l8. godine i kad je u okviru Drugog svjetskog rata ta državna samobitnost vraćena, ali je krnjena i sputavana u poslijeratnom socijalistiškom razvitku. Ja sam ukazivao gospodi u pregovorima da suverena hrvatska politika, da vodstvo Hrvatske koje je izabrano na slobodnim izborima nema pravo da ide ispod zahtjeva hrvatske političke misli i hrvatske politike u prošlom i ovom stoljeću i da su prošla vremena kad su pobornici centralistićko-unitaristiške ili neke hegemonističke Jugoslavije mogli računati da će moći prisiliti vodstvo Hrvatske da odustane od svojih zahtjeva i da poklekne. Da bih ih uvjerio ja sam potezao i za primjerima, pa sam im spomenuo, reći ću i vama, kako je npr. o odnosima između jugoslavenskih naroda u prošlom stoljeću razmišljao jedan od hrvatskih muževa, političara, Mihovil Pavlinović, koji je 1869. godine u programu "Hrvatska misao'" oznašviši trojednu (Hina - nastavlja se) 58. DR. FRANJO ... (12) kraljevinu kao hrvatsku državu, ukazao na potrebu da se ona suprotstavi pretenzijama srpske ekspanzije na hrvatske zemlje i da se te pretenzije zaustave na granicama trojedne hrvatske kraljevine. A nasuprot težnji da Srbija u svom širenju zauzme Bosnu i Hercegovinu, Pavlinović je rekao, "To jedino neka Srbi ne traže od nas da im mi stvaramo veliku Srbiju kidajući Hrvatsku. Taj isti čovjek razmišljao je i na ovaj način, težeći teritorijalnom proširenju i jačanju političke samostalnosti Hrvatske, Pavlinović njenu sudbinu nije apsolutno vezivao za habsburšku monarhiju, iako je habsburška monarhija tada bila srednjoevropska zajednica, već je želio osigurati samostalnost Hrvatske i u drugim mogućim kombinacijama toga vremenao Zbog toga je u "Hrvatskim razgovorima" pisao da će I-hrvatskoj njezina najbolja snaga, njezino najbolje jamstvo biti njezina samostalnost, dodavši samostalnost u zajednici bilo kojoj. Naime, konaćno rješenje za Hrvatsku u ondašnjim prilikama vidio je u jednoj južnoslavenskoj državnoj zajednici, koja bi branila južnoslavensko područje kao cjelinu, štitila od vanjskih hegemonistićkih nastojanja od Austrije, Ugarske, Rusije, te Italije. Želio je znači, ćak je nazivao tu jušnoslavensku zajednicu Jugoslavijom, da nastane činom samostalne volje Hrvatske, jednako kao i drugih južnoslavenskih nacionalnih dršava, te da u njoj Hrvatska također jednako kao Slovenija, jednako kao Srbija, kao Bugarska sačuva samostalnu poziciju. I još kaže, takav jugoslavenski će savez sa jedne strane (Hina - nastavlja se) 58. DR. FRANJO ... (13) najbolje čuvati najsvetije osebnosti, Slovencu, Hrvatu, Srbu, Hugaru, a sa druge će zajamčiti zajedničku nezavinost od vanjskih ugroţavanja od različitih interesa, i ponavlja znači, te može biti neprijatelja. Prema tome, ljudi koji su ozbiljno razmišljali nad sudbinom hrvatskog naroda i u prošlom stoljeću pred skoro stoljeće i pol mislili su na taj način da je za Hrvatsku nezamisliva bilo kakva federacija u kojoj bi se gubila samobitnost hrvatskog naroda. Treba li podsjetiti da je na početku stvaranja zajedničke države u vrijeme nametanja vidovdanskocentralističkog ustava vodstvo hrvatskog naroda s Radićem na čelu u Zagrebu proglasilo neutralnu Republiku Hrvatsku. Međutim, oni koji nam sada nameću tu ideju kao Jugoslaviju koja postoji, koju ne treba dovoditi u pitanje kao jedinstvenu državu i koji govore o tome da sva suverenost pripada toj i takvoj Jugoslaviji, zajedničkoj, jedinstvenoj jugoslavenskoj državi, ti ljudi zaista zaboravljaju sve povijesne pouke i negiraju kako je to i u stvarnosti i u teoriji bilo sa suverenitetom republika i federacije. Glavna teorijska, a onda iz toga taktična razlika jeste u shvaćanju šta je primarno. Predstavnici centralističkog nacrta federacije polaze od toga da samo Jugoslaviji pripada suverenost, i da nigdje do sada, od AVNOJ-a pa na ovamo, čuli ste čak od 1918. pa nadalje nisu postojale republike. Međutim, ako pogledamo kako je to bilo od obnove Jugoslavije na avnojevskim pozicijama, a nju je Tito (Hina - nastavlja se) 58. DR. FRANJO ... (14) mogao obnoviti ne samo i ne toliko zbog komunističke doktrine i komunističke utopije, nego i zbog priznanja naroda na samoodređenje, zbog težnje da se i teorijski i u praksi ostvari zajednica ravnopravnih naroda. U tom smislu u avnojskim načelima suverenitet naroda i zemlje je prisutan od samog početka i u političkom, državno-pravnom i u teritorijalnom određenju i u tom smislu je taj suverenitet naroda, zemlje, republike nerazlučiv, nedjeljiv. Narod nosi dva određenja u tim avnojevskim dokumentima, nacionalno pravo na samoodredenje do odcjepljenja i državno-pravni suverenitet. U političkom pogledu AVNOJ se javlja kao najviše i jedino predstavničko tijelo volje svih naroda Jugoslavije, znači ne neke jedinstvene Jugoslavije, nego svih naroda Jugoslavije. Ovime se priznaje suverenitet narodima Jugoslavije. Oni. jedino imaju legitimitet za međusobno uređivanje svojih odnosa. Na temelju svog suvereniteta AVNOJ utvrđuje da se pojedini narodi konstituiraju kao državno-pravna tijela na određenim teritorijama i od samog početka nisu to nikakve administrativne, nego u tom smislu državno-pravne teritorije. AVNOJ u državno-pravnom smislu određuje vrhovno, zakonodavno, izvršno, predstavničko tijelo naroda Hrvatske, Srbije, itd. AVNOJ dakle, utvrđuje suverenitet državno-pravnih cjelina na određenim prostorima. Preko AVNOJ-a narodi i zemlje se odlučuju za republikansko i federativno uređenje zemlje. Ustavotvorna skupština 1945. godine je prvi čin zbiljskog ostvarenja avnojevskih načela u normativnom zakonskom pogledu. Ustanovljuje se skupština sastavljena od skupštine naroda i od Savezne skupštine, znači (Hina - nastavlja se) 58. DR.FRANJO ... (15) samo prisustvo skupštine naroda sadrži tu suverenost naroda. Pojam naroda ovdje ima državno-pravno određenje i odnosi se na federalne jedinice kao cjeline. U Ustavu od 1946. utvrđuje se da legitimitet Jugoslavije kao državne za†ednice počiva na pravu naroda na samoodređenje do otcjepljenja. Ćlan 2. utvrđuje legalitet Jugoslavije time što ju izvodi i ustanovljuje kao tvorbu nastalu iz republika kao država. Narodi pojedinih republika stvaraju i odlučuju o Jugoslaviji. član 9 definira narodnu republiku, a član 52 govori da se federalna skupština sastoji i od Vijeća naroda. Glava 9 tog Ustava iz 1946. definira Narodnu skupštinu republika kao tijelo koje vrši u ime naroda suverena prava republike. Proizlazi jasno da se tako neposredna ideja suverenitata osloni na republiku. Član 45 tog Ustava govori da se teritorij Fedrativne Narodne tada Republike sastoji od teritorija njezinih republika. Zatim, imamo u Ustavu iz 1953. malo odstupanje od toga, govori se o suverenim i ravnopravnim narodima, ali se izostavlja izraz prava na samoodređenje, ali ostaje Vijeće naroda u okviru Saveznog vijeća. Međutim, Ustav od 1963. a pogotovo 1974. ponovno se vraća na staro određenje. U Ustavu 1963. govori se da su granice u potpunoj nadležnosti republika, granice između republika mogu se mijenjati samo na osnovi sporazumno donesenih odluka republičkih skupština. Isto se takve odredbe nalaze i u ZAVNOH-u, u nadelima ZAVNOH-a, Ustavu Hrvatske iz 1974, Hrvatska je narodna država koja pobiva na pravu naroda na samoodređenje i na otcjepljenje. Hrvatska (Hina - nastavlja se) 58. DR. FRANJO ... (16) vrši državnu vlast suvereno prenoseći ona prava na SFRJ, koja su utvrđena Ustavom. Suverenitet nad granicama ima Sabor, posredovanje pri razgraničenju ima federacija i budući da je to jedno od pravnih spornih pitanja o suverenitetu i budući da se kao što sam rekao Ustav iz 1974. napada kao glavnog krivca, zadržimo se još malo na njemu. Nema nikakve dvojbe da su ustavno-pravno prema odredbama Ustava iz 1974. godine izvor.ţo i primarno suverene republike, a da je suverenitet federacije izveden iz suvereniteta republika. O tome nedvojbeno svjedoči odredba odjeljka 1 Ustava u kojoj se govori: radni ljudi i narodi i narodnosti ostvaruju svoja suverena prava u socijalističkim republikama i u socijalističkim autonomnim pokrajinama u skladu s njihovim ustavnim pravima, a u SFRJ kada je to u zajedničkom interesu onim ustavom utvrđeno. I dalje, radni ljudi, narodi i narodnosti odlučuju u federaciji, na načelima sporazumijevanja republika i autonomnih pokrajina, solidarnosti i uzajamnosti, ravnopravnog učešća republika i autonomnih pokrajina u organima federacije u skladu s ovim Ustavom, te na načelu odgovornosti republika i autonomnih pokrajina za vlastiti razvoj i za razvoj socijalističke zajednice kao cjeline. Ove dvije temeljne odredbe osnovnih ustavnih načela ne određuju samo izvorni suverenitet republika već su i osnovica iz kojih se izvodi niz specifičnih značajki po kojima se ustavni model jugoslavenskog federalizma razlikuje od tzv. klasičnog ili autentičnog federalizma ili imajući, sadržavajući neki (Hina - nastavlja se) 58. DR. FRANJO ... C17) konfederalistički momenat. Ponajprije u članu 1 Ustava definira se istovremeno SFRJ kao savezna država i kao državna zajednica republika, pa i pokrajina - Kosova i Vojvodine koje su u sastavu Srbije. Prema tome, taj Ustav sadrži niz konfederativnih elemenata i zbog toga je osobito u žiži sadašnjeg napadaja. Iz tog Ustava, znači iz nasljeda koji nam je ostao od AVNOJ-a i socijalističkog razdoblja nedvojbeno proizlazi da su republike prema Ustavu SFRJ suverene države iz kojih se izvodi federacija, a ne obrnuto. Valja napomenuti da u osnovi ovako tumači Ustav i položaj republike i najpoznatiji, gotovo klasik srbijanskog jugoslavenskog socijalističkog ustavnog prava Jovan Đordević, koji piše: "Republika je suverena država i društveno-politička zajednica u kojoj narod, radni ljudi, gradani ostvaruju suverenost." Međutim, nasuprot tome argumentira se sa sasvim drugih pozicija. Zbog svega toga koncept tzv. moderne demokratske federacije, izrastao politiški doktrinarno iz kritike i odbacivanja modela federalizma Ustava iz 1974. godine, nije ništa drugo nego hegemonističko-unitarističko nastojanje da se vrati stari centralističko-unitaristički federativni model, pa i više od toga - da se postigne još veća centralizacija. Kod toga se ti teoretičari, i ne samo teoretičari nego državnici koji se pozivaju na nemogućnost federalističkog odnosno konfederalističkog uređenja, pozivaju na to da nema (Hina - nastavlja se) 58. DR. FRANJO ... (18) primjera konfederacije, ali isto tako ostaju gluhi za bilo kakve druge argumente. Današnji. savez Evropske zajednice stvara se zapravo na konfederalnim osnovama. Švicarska Konfederacija i u pravnom i u praktićnom smislu, bez obzira koliko ona bila jedinstvena, sadržava konfederalne elemente, a za našu raspravu možda je jedan od najprimjerenijih slučaţeva i primjera slučaj Kanade. U Kanadi imamo devet provincija, i ona je u stvari federalŤstički uredena. I svim tim provincijama (njih devet) odgovara taj federalni koncept, federalni nacrt, jer on rješava regionalne, zemljopisne, geografske uvjete, ali u slućaju Quebeca, gdja se ţavlja frankofonska većina, ne odgovara federalni i, kao što znamo, Quebec postavlja zahtjev za konfederalnim statusom, koji već dobrim dijelom i ima u okviru kanadske federacije, pa i zahtjev za izlaskom iz Kanade. Prema tome, u okviru dugotrajnog demokratskog parlamentarnog sustava imamo primjer da je federalni sustav zapravo prihvatljiv za jednonacionalne zemlje, ali tamo gdje se javljaju razlićite nacionalnosti - kao što pokazuje primjer Quebeca u Kanadi, svih naših naroda u Jugoslaviji i pogotovo onaj u Sovjetskom Gavezu - takav primjer ne odgovara. Kod tog je veoma znakovito podsjetiti da su u razrješavanju međunacionalne krize u Sovjetskom Savezu otišli dalje nego što smo mi momentalno otišli u Jugoslaviji. Naime, tamo su savezne republike već potpisale medusobne dogovore mimo centralne sovjetske vlade, mimo Gorbačova, na nekim konfederalnim osnovama, tražeći zaista rješenja u savezu republika, a ne u formalnom staljinistićkom smislu priznavanja prava na (Hina - nastavlja se) 58. DR. FRANJO ... (19) samoodređenje. Prema tome, na temelju i sveukupnih naših hrvatskih iskustava i međunarodnih iskustava mi u Hrvatskoj zauzeli smo odlučna stajališta da ne možemo pristati ni na kakvo drugo rješenje negoli na savez suverenih republika. Ja sam kod toga iznosio dva glavna argumenta. Sve ovo što se do sada zbivalo urodilo je ne samo sputavanjem hrvatskog nacionalnog bića nego i ugrožavanjem u demografskom i u gospodarskom smislu. U demografskom smislu, više od trećine hrvatskog nacionalnog bića nalazi se rastjerano diljem svijeta, u Europi, Americi, Australiji, Južnoj Americi, Južnoj Africi. U ekonomskom smislu, po procjenama koje sam tražio, ne od ekonomista koji su bili prozvani ovakvima ili onakvima, kojima su bile prilijepljene neke nacionalističke etikete, nego od ekonomista, strućnjaka kao što je bio dr. Vinski, međunarodni priznati stručnjak i stručnjak Ujedinjenih naroda za procjenu nacionalnog bogatstva, dakle po njegovim procjenama i procjenama njegovih suradnika iz Hrvatske je izvlačeno godišnje osam posto nacionalnog dohotka od 1918. pa do pred neku godinu. A da bude jasno što to znači, ni jedna imperijalna sila nikada iz svojih kolonija nije izvlačila više od dva do četiri posto, jer bi većim izvlačenjem umrtvila gospodarski život. Time treba objasniti i činjenicu da i naš glavni grad, pučanstvo glavnoga grada, njegova četvrtina ili petina, nema priključak na vodovod i kanalizaciju. Prema tome, i zbog političkih, demografskih i gospodarskih uvjeta mi ne možemo više pristati ni na kakve odnose u kojima ne bismo bili gospodari svoje sudbine u svakom pogledu. (Hina - nastavlja se) 58. DR. FRANJO ... (20) Rekao sam i Miloševiću i njegovoj delegaciji, i Joviću da i oni moraju shvatiti da su danas druge okolnosti, da imaju pred sobom vodstvo Hrvatske koje je izabrano na demokratskim izborima, koje je znalo izvući zaključke iz sveukupnog zbivanja, i unutarnjeg i medunarodnog, i da to vodstvo neče popustiti. Pa i glede glavnog pitanja koje srpsko vodstvo postavlja: da srpski narod ima pravo da živi u svojoj državi, rekao sam: U redu. Načelno, teorijski, mogu se složiti s time, ali s istim pravom s kojim vi tražite da srpski narod živi u jednoj državi i mi Hrvati imamo pravo postavit sahtjev da hrvatski narod živi u jednoj državi. A budući da hrvatski narod ne živi samo u Republici Hrvatskoj, nego živi i u Bosni i Hercegovini, pa i u Srbiji i Crnoj Gori od Subotice do Boke Kotorske, i budući da je povijest dokazala da Srbija nije imala snage i mogućnosti da nametne silom svoju volju upotrebom i vojske i diktature u bivšoj Jugoslaviji, pa ni poslije rata - a mi i ne želimo nametnuti svoju volju silom vama, ali smo odlučni u obrani svojih prava - prema tome, u današnjim uvjetima, u demokratskoj Evropi, u demokratskom svijetu, ne preostaje nam ništa drugo nego da sjednemo za bilo kakav stol da razgovaramo kako da iz krize izađemo i kako da stvorimo normalne uvjete za suživot Hrvatske i Srbije bilo u okviru zajednice u jednom savezu suverenih republika, bilo u demokratskom razlazu. I kod toga je zanimljivo da su tog kritičkog dana, 25. siječnja ove godine, kada smo bili na rubu oružane intervencije, pa i građanskog rata, znači, kada je Armija bila u najvišem stupnju borbene spremnosti i kada smo mi imali mobiliziranu i svoju rezervnu miliciju, iako su pošli od tih svojih ekstremnih (Hina - nastavlja se) 210000 MET feb 91