ODGOVOR DR. TUĐMANA DR. JOVIĆU

ZAGREB, 5. veljače (Hina) - Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman uputio je danas pismeni odgovor predsjedniku Predsjedništva SFRJ dr. Borisavu Joviću. Odgovor glasi: "Gospodine predsjedniče, Telegrafska agencija Tanjug objavila je u kasnim satima 2. veljače telex-pismo koje ste izvoljeli potpisati i uputiti na moju adresu. Kako je pismo objavljeno u javnosti u trenutku dok sam se nalazio na službenome putu u inozemstvu, i kako ste se u njegovu odašiljanju poslužili neuobičajenim putem komuniciranja među državnim organima i predstavnicima, očito je da ga zapravo i niste uputili samo meni, kao predsjedniku Republike Hrvatske, nego Jugoslavenskoj, pa i svjetskoj javnosti. Zbog načina odašiljanja, zbog forme kojom ste se poslužili i, osobito, zbog sadržaja, Vaše je pismo povreda elementarnih pravila komuniciranja među vrhovnim državnim tijelima i predstavnicima. Karakter pisma i cilj koji ste htjeli postići njegovim 'prethodnim objavljivanjem, prije no što ga dobijem na ruke, zaslužuje da ga u cjelini otklonimo uz prosvjed zbog takvog načina, moram također izraziti čudenje što ste se ovakvim postupkom ogriješili i o osnovne norme koje uređuju nadležnosti Predsjedništva SFRJ i njegova turnusnog predsjednika. Prema obavijestima koje sam naknadno dobio, tekst pisma, koji ste javno uputili na moju adresu, uopće nije bio prethodno razmatran na sjednici Predsjedništva SFRJ, niti su o njemu obaviješteni svi članovi Predsjedništva. Takvim postupkom Vi sebi uzimate pravo, koje Vam ni po zakonu, ni po Ustavu SFRJ, ni po Poslovniku o radu Predsjedništva ne pripada. S obzirom na činjenicu da se u Vašem pismu pozivate na obavijest Saveznog sekretarijata za narodnu obranu u vezi s provođenjem zaključaka sjednice Predsjedništva SFRJ od 25. siječnja ove godine, i s obzirom da u pismu faktički prenosite sadržaj dotične obavijesti SSNO, zaključujem da ste u ovoj prilici postupili kao puki prijenosnik sadržaja obavijesti SSNO. Kao predsjednik Predsjedništva SFRJ, ni na to niste imali pravo. Ne mogu a da se ozbiljno ne zabrinem nad ovakvim postupcima i da Vas ne upitam: na temelju kojih ustavnih i zakonskih ovlaštenja na ovakav samovoljan način podređujete autoritet i ovlasti najvišeg državnog organa SFRJ jednom organu državne uprave? Da je Predsjedništvo SFRJ razmatralo obavijest SSNO, na koju se pozivate, kao što nije, postupilo bi, vjerujem, drugačije, u skladu sa zakonom i Ustavom, dajući mišljenje i ocjenu o gledištima Saveznog sekretarijata i donoseći o njegovim gledištima vlastite zaključke. Izvolite primiti k znanju, g. predsjedniče, da ovakvu praksu kršenja osnovih zakonskih i proceduralnih normi, a pogotovu naloga, ne mogu prihvatiti, a samim time ni Vaše pismo ne mogu primiti, bilo kao vjerodostojan čin, ili kao zaključak, ili pak samo kao dokument najvišeg državnog organa kojemu trenutno predsjedate. Takvo je postupanje arbitražno, nedopustivo, i politički krajnje opasno po ugled samoga Predsjedništva SFRJ i, na koncu, po stabilnost i ugled države i njezinih vrhovnih organa u cjelini. Upravo ovakvim postupanjem Vi, gospodine predsjedniče, ne djelujete u skladu sa zaključcima sjednice Predsjetlništva od 25. siječnja o.g. Preuzimajubi doslovno javno izrečene prijetnje pojedinih vojnih starješina, koji su se uključili u opću kampanju protiv Hrvatske, hrvatskoga naroda i građanstva, i protiv demokratski izabrane hrvatske vlasti, i potpisujući izjave onih koji prijete da će se u tim prijetnjama i namjerama prema Hrvatskoj "ići do kraja", Vi se bezrezervno svrstavate u redove onih, koji bi - kako se čini - zaista bili spremni "ići do kraja" u produbljivanju stanja nesigurnosti i neizvjesnosti, koje je zahvatilo cijelu zemlju. Štoviše, čini se da ste spremni i ugled i ovlasti Predsjedništva SFRJ staviti u službu tih huškačkih i ratobornih pojedinaca i krugova, koji se nipošto ne mogu pomiriti ni sa kakvim oblikom hrvatske suverenosti, a danas ni s neizbježnom demokratizacijom cjelokupnoga jugoslavenskog prostora i preuređenja odnosa među narodima i narodnostima Jugoslavije na novim državno-pravnim osnovama. Vašim pismom, koje ste mi uputili posredstvom Tanjuga, Vi se, gospodine predsjedniče, svrstavate praktički među one snage koje bi htjele zaustaviti kotač povijesti i konzervirati jugoslavenske državne ustanove, a među njima i JNA, na starim osnovama, protivno teškom povijesnom iskustvu i interesima svih jugoslavenskih naroda i narodnosti. Umjesto da mi javno prenosite poruke i stajališta jednoga organa državne uprave, konkretno, SSNO, trebali biste, kao predsjednik Predsjedništva SFRJ, u tijelu kojemu predsjedavate, postaviti pitanje zašto taj organ državne uprave u posljednje vrijeme provodi nedopustivu i vrlo opasnu politiku prema oficirima i vojnicima hrvatske nacionalnosti, premještajući ih iz garnizona na teritoriju Republike Hrvatske u garnizone u republikama Srbiji i Makedoniji. Nije li to ista onakva praksa, kakvu su provodili vrhovi kraljevske vojske u monarhističkoj Jugoslaviji? Ne upućuje li ponavljanje takve prakse danas, poslije 50 i više godina, svakoga razumnoga čovjeka na mučne zaključke o zabrinjavajućem stanju u redovima naše zajedničke vojske? Vojske, koja bi po Ustavu morala biti vojska svih jugoslavenskih naroda i narodnosti, izgrađivana i vođena u duhu i po načelima pune ravnopravnosti svih njezinih pripadnika, bez obzira na nacionalnu, vjersku ili bilo koju drugu pripadnost? Ne priprema li netko u SSNO ovakvom praksom Jugoslavensku narodnu armiju da bude hegemonistička batina nad svim onim narodima i narodnostima, koji se ne mogu pomiriti s unitarističko-centralističkim ustrojstvom jugoslavenske državne zajednice? Ne sluti li takva praksa na zlo, i ne podsjeća li na već doživljenu tešku sudbinu Jugoslavije? Nije li takva politika glavni izvor sadašnjih napetosti u Jugoslaviji? Takvu politiku i Vaše zauzimanje za nju, čak preuzimanje prijetnji da će se "ići do kraja" u njezinoj provedbi, građani Hrvatske, a vjerujem i sva demokratska javnost SFRJ, kao i vanjski svijet, ne mogu drukčije razumjeti, nego kao prijetnju miru i sigurnosti ne samo današnje jugoslavenske države, nego i miru u ovom dijelu Europe. Vi ovakvim svojim intervencijama, u formi pisma meni, unosite novi nemir u sve slojeve i krugove naše, a također i svjetske javnosti. Zato Vi ovakvom intervencijom i prijetnjom također preuzimate na sebe oagovornost za daljnje narušavanje međunarodnoga ugleda Jugoslavije. Očekivalo bi se da Vi, kao predstavnik najvišeg tijela SFRJ, poštujete zakonitost i suverenitet Republike Hrvatske, no umjesto toga Vi mi formalnim pozivanjem na vojno-pravosudne propise prosljedujete tjeralicu za visokim, legalno, u parlamentarnom postupku imenovanim ministrom Vlade Republike Hrvatske, i na taj način ne poštujete elementarne norme hrvatskoga ustavnog poretka. Vama je, kao i cijeloj javnosti, dobro poznato, da je ministar obrane u Vladi Republike Hrvatske, general-pukovnik (u m.) Martin Špegelj, u rješavanju pitanja naoružanja policije, i njezina rezervnog sastava, izvršavao odluke hrvatske vlade, pa da kao takav može odgovarati samo Vladi, predsjedniku Republike i Saboru Republike Hrvatske. A ta su najviša politička i predstavnička tijela obvezna Ustavom da štite suverenitet Republike Hrvatske. Očekivao bih da u Predsjedništvu SFRJ, kojemu sada predsjedavate, raspravite stvarno značenje i ciljeve one politike koja Hrvatsku i Hrvate želi pretvoriti u prostor i narod, nad kojim bi trebalo zavesti skrbništvo jugoslavenskih oružanih snaga, a umjesto toga Vi potpisujete agresivne zahtjeve i prijetnje određenih armijskih krugova koji bi hrvatski narod i građane Republike Hrvatske htjeli razoružati do srži i ostaviti ih bespomoćnima pred svakom opasnošću koja bi im mogla zaprijetiti. Potpisujući zahtjeve za totalnim razoružanjem Hrvatske, Vi biste morali znati da se građani Hrvatske pitaju s kakvim je ciljevima Republici Hrvatskoj oduzeto njezino oružje, oružje njezine Teritorijalne obrane, koje je Hrvatska nabavila svojim novcem. I Vama i Predsjedništvu SFRJ postavljam ovom prilikom pitanje: s kakvim pravom je Hrvatskoj uoči uspostave slobodno izabrane demokratske vlasti oduzeto preko 200.000 komada lakog oružja - pušaka, strojnica, pištolja, lakih minobacaža, protutenkovskih topova i drugog vojnog materijala? Hrvatski narod nikome ne prijeti, nikoga ne ugrožava, njegovo vodstvo ne vodi nikakvu agresivnu, fašistoidnu, ustašoidnu i nikakvu protusrpsku politiku, kako mu se danas imputira iz dogmatsko-komunističkih i hegemonističko-unitarističkih redova. Vaše pismo, koje ste mi poslali na spomenuti način, agencijskim putem, dok me ovdje nije bilo, ne mogu drukčije razumjeti, nego kao Vaš osobni poticaj besprimjernoj protuhrvatskoj propagandi i nezapamćenoj hajci, koja je već dodsad opasno zatrovala odnose između srpskog i hrvatskog naroda. Tome bi se trovanju već jednom moralo stati na kraj u interesu i Hrvata i Srba, u interesu njihova mirnog suživota - u bilo kojem oblmku - i suradnje u budućnosti koja bi morala biti u svemu bolja no što je bila njihova prošlost i ono što je ova sadašnjost. Samo na taj način mogu se stvoriti uvjeti za nastavak i dovršenje razgovora o novom povijesnom dogovoru za izlaz iz sadašnje državno-političke krize i za pronalaženje novih mogućnosti za miran suživot svih jugoslavenskih naroda u savezu suverenih republika. Očekujem da čete u Predsjedništvu SFRJ, kao njegov turnusni predsjedatelj, djelovati u tome smjeru, da žete u njemu pružiti primjer principijelnog, a ne samovoljnog postupanja, i da ćete to najviše zajedničko tijelo SFRJ usmjeravati tako da raspravi, objektivno i svestrano, sve probleme radi rješavanja, a ne produbljivanje krize. U takvome postavljanju budućeg rada Predsjedništva, najviša državna tijela Republike Hrvatske i ja osobno, pružit ćemo punu i iskrenu potporu. Uvjeren sam, da je samo tako moguće izbjeći pogibeljne posljedice koje su se nadvile nad svim narodima Jugoslavije i koje prijete miru u ovom dijelu Europe. S tom nadom i u tome duhu upućujem Vam svoje pozdrave." PREDSJEDNIK REPUBLIKE HRVATSKE dr. Franjo Tuđman (Hina) 050000 MET feb 91